Tekst je dio projekta „Ne nosi kesu – Nosi promjenu!“, koji sprovodi NVO Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR), uz kofinansiranje Eko fonda.
Plastične kese štetne su za životnu sredinu, jer se razgrađuju decenijama i vremenom pretvaraju u mikroplastiku koja završava u vodi, vazduhu i hrani. Ipak, male akcije ekoloških programa, poput „Zelenog talasa“, pokazuju da velike promjene počinju od svakodnevnih navika svakog od nas. Sa Jelenom Rakčević, predstavnicom ovog programa i eko ambasadorkom Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, razgovarali smo o problemu plastičnih kesa, inicijativama za smanjenje plastičnog otpada i načinima na koje građani mogu doprinijeti očuvanju životne sredine.
CM: Kako ste i kada počeli da se bavite ekologijom i zaštitom životne sredine?
- Iako sam završila Njemački jezik i književnost i planirala da radim u prosvjeti, sasvim slučajno sam ušla u civilni sektor i počela da radim sa mladima. Kroz različite projekte koji su se bavili zdravljem i zajednicom shvatila sam koliko je zaštita životne sredine važna, jer zdravlje i ekologija idu ruku pod ruku. Kasnije sam kroz volonterske akcije čišćenja i sakupljanja otpada shvatila da je to oblast u kojoj želim da djelujem, pa sam se pridružila programu Zeleni talas i nastavila da radim na ekološkim inicijativama.
CM: Vi ste i ekološka ambasadorka. Šta ta uloga podrazumijeva?
- Ministarstvo ekologije je krajem 2024. godine raspisalo konkurs za eko ambasadore u Crnoj Gori, a ja sam se prijavila jer sam već bila aktivna u oblasti zaštite životne sredine. Kao eko ambasadorka organizovala sam različite aktivnosti, javne skupove, radionice i kampanje posvećene upotrebi i zabrani plastičnih kesa, kao i upravljanju otpadom. Cilj je bio da se u razgovor uključe građani, privreda i institucije, kako bismo zajedno tražili rješenja za ovaj problem.
CM: Možete li nam reći nešto više o programu Zeleni talas i aktivnostima koje sprovodite?
- Program Zeleni talas nastao je u okviru nevladine organizacije Gnijezdo sa ciljem da se građanima ponudi konkretno rješenje za problem otpada. Fokusirali smo se prvenstveno na ambalažni otpad, jer je sa njim najlakše početi kada govorimo o razdvajanju i reciklaži. Kroz različite akcije, edukacije i projekte pokušavamo da građanima pokažemo da odvajanje otpada ne oduzima mnogo vremena i da može postati svakodnevna navika, baš kao i neke druge male rutine u životu.
CM: Posebno interesovanje građana izazvali su reciklomati. Kako oni funkcionišu?
- Reciklomati su uređaji u koje građani mogu ubacivati plastične boce i limenke, čime na jednostavan način doprinose pravilnom odlaganju ambalažnog otpada. Uz to smo razvili i aplikaciju „Zeleni bod“, koja prati proces reciklaže. Kada građani ubace bocu ili limenku u reciklomat, aplikacija registruje taj komad ambalaže kao jedan bod. Sakupljeni bodovi kasnije se mogu zamijeniti za različite nagrade koje obezbjeđuju naši partneri. Cilj ovog sistema je da građanima ponudimo konkretno rješenje za odvajanje otpada, ali i dodatnu motivaciju da razviju naviku recikliranja. Pokazalo se da su ljudi spremni da učestvuju u ovakvim inicijativama kada im je proces jednostavan i kada vide jasan rezultat svog doprinosa zaštiti životne sredine.
CM: Upotreba plastičnih kesa je zakonom ograničena. Da li se, po Vašem mišljenju, njihova upotreba zaista smanjila?
- Prema nekim podacima institucija, količina plastičnih kesa na deponijama je manja nego ranije. Ipak, iz svakodnevnog iskustva čini mi se da i dalje postoji veliki prostor za napredak. Kada pogledamo prirodu, obale rijeka ili izletišta, i dalje često možemo vidjeti plastične kese i drugi otpad. Zato je važno da se o ovoj temi govori kontinuirano i da se kroz kampanje i aktivnosti stalno podsjećamo na odgovorno ponašanje prema životnoj sredini.
CM: Kako mladi mogu konkretno doprinijeti smanjenju upotrebe plastičnih kesa?
- Najjednostavniji način je da promijene svakodnevne navike. Umjesto plastičnih kesa mogu koristiti cegere, nositi sa sobom termos bocu za vodu ili prilikom boravka u prirodi pokupiti otpad koji zateknu. To su mali koraci, ali kada ih primjenjuje veliki broj ljudi, oni mogu imati značajan uticaj. Važno je da mladi budu primjer i da svojim ponašanjem podstiču i druge na odgovorniji odnos prema prirodi.
CM: Kolika je odgovornost institucija, a kolika pojedinaca u rješavanju ovog problema?
- Odgovornost mora biti zajednička. Institucije treba da razvijaju sistem upravljanja otpadom i sprovode zakone, ali promjene počinju i od svakog pojedinca. Svako od nas svojim svakodnevnim odlukama može doprinijeti smanjenju otpada. Kada pojedinci promijene navike, tada se mijenja i kolektivna svijest, što na kraju utiče i na rad institucija, kompanija i cijelog društva.
Budućnost bez plastike
Na pitanje kako vidi Crnu Goru za deset godina kada je riječ o upravljanju otpadom i upotrebi plastike, Jelena kaže da bi voljela da svaki grad ima funkcionalan sistem reciklaže i da upotreba plastičnih kesa bude svedena na minimum. Kako ističe, idealna slika je društvo u kojem građani imaju razvijenu svijest o zaštiti životne sredine, a reciklaža predstavlja svakodnevnu naviku.
