Završio je horsko i orkestarsko dirigovanje na Sorboni, u Parizu, a ima diplomu orkestarskog dirigovanja sa Konzervatorijuma za muziku u Parizu i diplomu master studija horskog dirigovanja sa Visoke škole za muziku u Ženevi. Od 2019. godine dirigent je hora Radija Švedska, 2022. muzički direktor Orkestra Kelna, a 2024. i hora RTVE - Radija i televizije Španije. Dirigovao je još horom Radija Francuska, vokalnim ansamblom SWR, horovima Radija Hrvatske, Radija Srbije, Radija Holandije, Glasovima Engleske, horom Evropske akademije, Zagrebačkim baroknim orkestrom, nacionalnim orkestrom Monpeljea, kamernim orkestrom Haga, horom WDR i mnogim drugim.
C.M: C.M: Najveća snaga drveta nije u granama već u korijenu, kaže filozof Matšona Dlivajo. Kako je doći u zemlju svojih predaka? Što ste, dolaskom u Crnu Goru, otkrili o sebi?
- Oduvijek sam znao da dijelim i osjećam neke emocionalne specifičnosti sa ljudima koje zapravo nijesam ni poznavao. Dolazak u Crnu Goru bio je poput upotpunjavanja slagalice, postavljanja posljednjeg njenog dijela na pravo mjesto! Rođen u Francuskoj, odrastao u Parizu, ponovno povezivanje sa Crnom Gorom pokazalo mi je koliko sam joj oduvijek bio blizu, čak iako sam bio geografski daleko.
C.M: Kada ste prvi put čuli za Crnu Goru? Što Vam je otac pričao o Crnoj Gori i Vašim korijenima i ko Vam je dao ime Branko, za koje kažete da je Vaše drugo ime?
- Moji đedovi i moj otac su mi pričali o Crnoj Gori, uvijek s ponosom. Uvijek su se spremala crnogorska jela kod kuće. Stalno su govorili o ljepoti pejzaža, od mora do planina, kao i o ljepoti ljudi, tako velikodušnih i strastvenih. Branko je ime mog đeda. Moji roditelji su željeli da i ja nosim ime koje mi omogućava da nosim korijene porodičnog prezimena i zaista sam ponosan na to.
C.M: Koja mjesta u Crnoj Gori ste posjetili i koje od njih je na Vas ostavilo najveći utisak? Da li ste probali crnogorska tradicionalna jela i, ako da, koje Vam se najviše dopalo?
- Posjetio sam mnoga mjesta. Uvijek se osjetite ispunjenim, srećnim i blagoslovenim kada sa planina pogledate Bokokotorski zaliv ili kada ste na vrhu Lovćena ili pak kad šetate Cetinjem, osjećajući smirenost i dubinu crnogorske kulture, pa čak i u ispijanju limunade ili sjedenju u kafeu na terasi arhitektonskog obilježja kakvo je hotel ,,Podgorica" s pogledom na Moraču. Crnogorska hrana je moja ,,Madeleine de Proust" (prim.a. izraz koji se koristi za miris, ukus ili zvuk koji osobu emotivno vraća u djetinjstvo). Svako crnogorsko jelo povezano je s onim što mi je baba spremala kad sam bio dijete. Posebno sarma, pasulj i sva jela s tijestom. Crnogorska jela su moja hrana za dušu.
C.M: Kako su Vas ljudi ovdje prihvatili?
- Predivno sam prihvaćen. Ljudi su dopustili da se osjetim kao da sam jedan od njih, a u isto vrijeme dozvolili da donesem sa sobom svoju kulturu i iskustvo življenja u Parizu 37 godina, kao i rada u Evropi 15 godina!
C.M: Da li učite crnogorski jezik? Koje riječi na crnogorskom jeziku znate?
- Živim u četiri različite države, moj um je pun različitih jezika, tako da jesam nešto naučio, ali ne dovoljno! Počeo sam sa svim onim prelijepim riječima i onim koje izražavaju ljubaznost. A svi znamo da u procesu učenja naiđemo i na ružne riječi.
C.M: Kako je bilo odrastati u Parizu? Što Vam najviše nedostaje iz Francuske kada ste ovdje, koje navike ste zadržali iz te zemlje ovdje?
- Divno je bilo odrastati u Parizu. Ogromne mogućnosti koje nudi jedan tako velik i važan grad za učenje i studiranje, okružen arhitektonskom ljepotom i intenzivnim kulturološkim životom. Jedina stvar koja mi, na primjer, nedostaje jeste mogućnost odlaska na operu skoro svake večeri! Ili kroasan sa posebnom vrstom putera ili pain au chocolat (prim.aut. pecivo sa čokoladom) ujutru! Međutim, kada sam u Crnoj Gori, uzbuđen sam što živim životom Crnogorca i uživam u svemu što ovo društvo nudi. Neke navike? Uvijek nosim veselu, šarenu odjeću!
C.M: Šef-dirigent ste Crnogorskog simfonijskog orkestra. Što to predstavlja za Vas kao nekog ko ima crnogorske korijene? Takođe, kako ste zadovoljni radom sa crnogorskim muzičarima?
- Mnogo mi znači što sam šef-dirigent Crnogorskog simfonijskog orkestra. Postoji samo jedan profesionalni orkestar u Crnoj Gori i on predstavlja izvrsnost kulture u društvu i dio duše ove države. Donoseći inteligentnost, strast, preciznost i ljudskost za narod. To je prelijep osjećaj i počastvovan sam što dirigujem tim orkestrom, jer su vrlo talentovani i dijelimo jedinstvenu vezu koju temeljimo na istom mentalitetu, srcu i zajedničkom cilju. Zadovoljstvo je dirigovati nova djela, kompozicije, uvijek predstavljaju sadašnjost, u sebi noseći istoriju i mjesto iz kojeg potiču.
C.M: Da li biste možda dirigentsku palicu zamijenili perom i napisali kompoziciju o Crnoj Gori? Kojom crnogorskom pjesmom ili kompozicijom biste opisali sebe?
- Prepuštam komponovanje onima koji to vole da rade! Tek sam nedavno komponovao malu misu na popularne balkanske pjesme. Čekam nekoga da napravi veliko orkestralno djelo koje će sadržati sve predivne folklorne elemente poput onih kakvi su imali Brams, Dvoržak, Šostakovič ili Bartok! Pjesma? Ona koja govori o ljubavi prema zemlji i narodu!
C.M: Dirigovali ste orkestrima i horovima širom svijeta, od Švedske, Njemačke, Španije do Srbije i Hrvatske. Da li možete podvući paralelu između rada u Crnoj Gori, Francuskoj i drugim zemljama u kojima radite?
- Razlika je u ljudima! Svaki orkestar predstavlja dušu društva iz kojeg potiče. U Francuskoj sviraju sa specifičnim razumijevanjem i elegancijom u zvuku, u Crnoj Gori sa različitom vrstom toga i više strasti, posvećenosti i energije! Više mi se svakako dopada ovo drugo, ali izvanredno je implementiranti to drugo sa prvim, takođe! To je ljepota našeg ,,posla", učeći od svakoga, ali ostajati dosljedni onome što jesmo!
C.M: Kako biste opisali Crnu Goru nekome ko želi da je posjeti?
- Skup svih različitih zemaljskih ljepota, mjesto u koje se samo možete zaljubiti!
Mark Korović, šef-dirigent Crnogorskog simfonijskog orkestra
Razgovarala: Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
