Preporuka za manje poznate atrakcije prijestonice biciklizma i tolerancije
Amsterdam, prijestonica tolerancije u Evropi, nije samo sinonim za zabavu, drvene klompe, vetrenjače, lale i sir, već se na svakom koraku po njegovim tamnoljubičastim pločnicima može ponešto naučiti. Od toplog ophođenja, neupadljivog oblačenja elite, ekstravagantnom ali nenasilnom buntu mladih, do korišćenja neobičnih tehnologija da bi predstavili svoju bogatu istoriju, posebno pomorsku. Ovaj grad ne opušta samo legalizovanim opijatima, već svojim skladom, ljepotom i nenametljivom ali bogatom ponudom – od vrhunske hrane, do koncerata i predstava.
AMSTERDAM JE DOBIO IME PO RIJECI AMSTEL,
KOD NAS RIJEČ NAJPOZNATIJA PO PIVU
Amsterdamski koncept života
Kada u Amsterdam idete prvi put nakon 35 godine, vjerovatno motiv nije sloboda koju ste zamišljali kao tinejdžeri. Kroz Ulicu crvenih fenjera prolazite više razmišljajući o načinu života prostitutke, pogađate po fizionomiji sa kog je meridijana doputovala ili pobjegla, dok ona ili on lagano mašu kao da se već odnekud znamo. Ko je mislio da uživa u čarima travnatih opijata, najčešće je već probao sve ponuđeno, iako znalci tvrde da je sasvim drugačiji osjećaj zapaliti džoint na sred trga ili u coffe-shopovima. Poznato je da se kanabis ili hašiš nesmetano puše na ulici, dok su kazne za ispijanje alkohola na javnom mjestu od 90 –110 eura. No, kao što rekoh, evropska prijestonica bicikala, marihuane, prostitucije - na papiru zvuči kao G tačka Stare dame. Ipak, Amsterdam je najspokojniji i vjerovatno najuređeniji grad u kom sam bila. Amsterdamske ulice su jednolične, prvih dana vam se čini da stalno prelazite iste kanale. U toj neprestanoj repeticiji elegantnih arhitektonskih rješenja, možda i leži osjećaj mira i ljepote. Zgrade su vrlo često nakrivljene jedna na drugu: vertikala je kao kad sedmogodišnjak crta dvorac i uvijek zaboravi da doda zavjese. Taj koncept života u kome svako može da vas posmatra dok perete suđe, večerate sa prijateljima, učite u trpezariji sa klincima, prosto odmarate, zaista je neobičan fenomen za stanovnike područja gdje skoro svako žudi za ciglom komšijske intime.
Biciklisti imaju i poreske olakšice, a poslodavci doniraju dio za kupovinu ili radnicima iznajmljuju bicikla. Kraljevska familija često i na skupove dolazi biciklima, a svoje male prestolonasljednike princeza redovno vozi rikšama u školu i vrtić
Biciklom svi, pa i prinčevi
Ovaj grad na 165 kanala sa 1280 mostova, popločan je ulicama na kome su biciklisti apsolutni gospodari saobraćaja. Iako sam dobila preporuku da ne vozimo dvotočkaša jer je prevelika gužva a ulice uske, ipak nismo odustali. Opet sam imala devet godina, opet je bio vjetar u kosi i pljusak po glavi, ali jezditi po Amsterdamu umjesto po Tuškom putu gdje sam prvo odrala koljena - više je od slobode. Malo je neprijatno što niko ne svira kada vas pretiče, valjda su ljudi navikli da sve funkcioniše kad se držiš svoje trake. Što bi rekla Beca, moja saputnica: “zamisli kakvo bi predinfarktno stanje Amsterdamci doživjeli da voze kod nas”. U Holandiji ima više bicikala nego stanovnika (skoro 3 puta), a vlasti podstiču bicikliste smanjenjem poreza jer doprinose zaštiti životne sredine! Biciklisti imaju i poreske olakšice, a poslodavci doniraju dio za kupovinu ili radnicima iznajmljuju bicikla. Kraljevska familija često i na skupove dolazi biciklima, a svoje male prestolonasljednike princeza redovno vozi rikšama u školu i vrtić.
FoodhallenFoodhallen
Da nije bilo Feđe, možda jedinog većeg zaljubljenika u hranu od mene, nepca bi mi ostala uskraćena propuštanjem gastronomskog spektakla u Foodhallenu. Prije pet godina, ova stara tramvajska stanica pretvorena je u ogromno sajmište hrane, sa čak 21-nim štandom. Čini vam se da su sve kuhinje svijeta pred vama: u velikoj trci za svaki vaš zalogaj bore se neuobičajenim, savršeno dekorisanim i što je najvažnije – neviđeno ukusnim specijalitetima. “Amsterdam je tamo gdje je sve počelo i zauvijek će biti u našim srcima. Pošto se stari tramvajski vozni park pretvara u mjesto kakvo je danas, i dalje nas inspiriše da pređemo dodatni kilometar u svemu što radimo. Budući da nam ukusi Amsterdama prolaze kroz vene, i dalje ćemo služiti ono najbolje što grad može ponuditi. Pridružite nam se na putovanju u amsterdamsku kulinarsku kulturu!“, pozivaju tvorci ovog nevjerovatnog koncepta. Moja najtoplija preporuka je da nikako ne preskočite Foodhallen - mjesto na kom stara crnogorska „gladne oči“ dobija pun smisao. Uvjek ću misliti da mogu još jednu hrskavu hobotnicu, krabu mekog oklopa, vijetnamsku kozicu u celeru i riži, pad thai ili burito iz dalekog Meksika. Preći ću sada na arhitekturu da ne bih, u kasne sate kada nastaje ovaj tekst, pošla do frižidera pri samom sjećanju na paradu dobrog ukusa i čistog zadovoljstva.
Čar velikih gradova ne leži (samo) u šansama, već u privilegiji da svom stanovništvu priušti najbolje i najmodernije tokove savremene umjetnosti
Gosti sa Brodveja: THE BOOK OF MORMONS
Jednako mi se duša nahranila energijom i umijećem brodvejskih glumaca koji su došli da amsterdamskoj publici predstave „The book of Marmons“, čuvenih autora South parka. Ogromna sala Narodnog, odnosno Kraljevskog pozorišta ima tri nivoa, a polukružnog je oblika jer je prije više od stotinu godina tu bio cirkus. Prepuna sala publike svih godišta, zamalo nije eksplodirala od smijeha, aplauza i emocija. Ovaj mjuzikl proglašen je najboljim u cijelom vijeku i gotovo nijedno ostvarenje tog žanra nije dobilo toliko priznanja. Britki humor koji ne štedi ni državu, ni korporaciju, ni crkvu, nosi dva dječaka iz Salt Lake City-a u mormonsku misiju u Ugandu, a tamo nailaze na poteškoće prilikom pokušaja da preobrate seljane. Scenografija se smjenjivala lakoćom filmskog kadra iako je suvišno da objašnjavam koliko su produkcijski zahtjevne. Neviđeno talentovani glumci skakali su i pjevali iznad simfonijskog orkestra tako uvježbano, da ni po dahu nismo osjetili njihov zamor. Dva i po sata, bez falša, bez greške, srčano kao da je prvi i posljednji put izvode pred smak svijeta. Eto tako su meni djelovali gosti sa Brodveja. Oči su mi bile pune suza od sreće, zahvalnosti što sam baš na tom mjestu, što skupa karta vrijedi duplo više. Tada sam, po ko zna koji put, pomislila da čar velikih gradova ne leži (samo) u šansama, već u privilegiji da svom stanovništvu priušti najbolje i najmodernije tokove savremene umjetnosti.
Odmah sam pomislila kako naše pokojne fabrike, poput Radoja Dakića, mogu biti odlično mjesto za ovaj umjetničko-zabavni koncept.Napuštena pristaništa žila kucavica grada
Ima nešto u zaostavštinama industrijalizacije ovjekovječenoj u čeliku i rđi. Trajektom smo stigli u zapadni dio grada u ogromne sale nekadašnjeg pristaništa. Danas je to poslovni kutak za arhitekte, dizajnere, pisce, umjetnike uopšte, ali takođe ovaj kompleks predstavlja i najveću buvlju pijacu Evrope. Dan naše posjete bio je sasvim miran, proticao je u pripremama za jedan veliki muzički festival. Odmah sam pomislila kako naše pokojne fabrike, poput Radoja Dakića, mogu biti odlično mjesto za ovaj umjetničko-zabavni koncept. Veliki evropski gradovi imaju praksu da materijalnim svjedočanstvima vremena daju novo ruho. Nekad ga obuku najskupljom video opremom za koncert svjetske zvijezde, nekad je u starim second-hand džemperima, a nekad po njemu kače umjetnička djela. Rad i poslovanje u NDSM-verfu neraskidivo su povezani sa istorijom koja je i dalje jasno vidljiva. Budući da je bilo pristanište i brodogradilište, njegovi korisnici smatraju da je upravo ovdje odrasla istinska kultura stvaranja stvari, vođena kreativnom marljivošću i dinamičnošću.
Istorija i umjetnost u pomorskom muzeju
Bez obzira da li u Amsterdam dolazite porodično, sa društvom ili čak poslom, predlažem da posjetite Pomorski muzej. Kada nas je ispred velelepne kamene zgrade dočekao ogromni drveni brod u čije potpalublje posjetioci ulaze kako bi osjetili život mornara, kapetana i roblja par vjekova ranije, razumjela sam Mrkijevu dječačku euforiju da što prije uđemo. Zaista, od nevjerovatnih slika ulja na platnu koje do najsitnijih detalja prikazuju svu silu i patnju holandske mornarice, preko tehničkih dostignuća, otkrića i najzanimljivije interakcije sa publikom i djecom, ovaj muzej predstavlja pravo osvježenje. Kroz umjetnička djela, brodove, karte, globuse, životne priče, sobe sa replikama kitova, filmovima o ugroženosti prirode, tematskih igara za djecu, upoznajete se sa burnom holandskom istorijom i naučnim dostignućima. Preporučujem i posjetu Muzeju savremene umjetnosti Stedelijk, gdje su me rani radova Picasa, prije kubizma, podsjetili zašto je jedan od najboljih crtača svih vremena. (The frugal meal,1904.)
Muzej savremene umjetnosti Stedelijk
Magna plaza
Muzej voštanih figura "Madame Tussauds"Od 15. do 17. vijeka traje zlatno doba Amsterdama, kada postaje centar svjetske trgovine, odnosno ekonomije. U toku ovog perioda nastaje prepoznatljivi amsterdamski gradski pejzaž. Najpoznatiji istorijski primjer je Kraljevska palata na trgu Dam
Holanđani izrodili globalne korporacije
Izlaz na more, ali prije svega savršena tehnika izrade brodova, od Holanđana su napravile pomorsku vele silu bez obzira što su veličinom zemlje i brojem stanovnika bili sasvim inferiorni u odnosu na tadašnje nosioce evropske politike. Iako je dokazala da nije sve u snazi, Holandija svojim napretkom navlači sebi bijedu na vrat i ratuje sa Englezima, Francuzima, Špancima.. No bez obzira na gubitke, period 16. i 17. vijeka biće upamćen po trgovini svilom i začinima koje je čuvena “Douch East Indian company” donosila iz Indije i Azije, dok je njena zapadna mlađa firma trgovala robljem iz Afrike i “snabdijevala” Ameriku crnom radnom snagom. Uprkos tome što se kao državna kompanija kojoj je partner Velika Britanija, enormno bogatila na račun proizvođača, potlačenih radnika i robova, nerijetko primjenjujući nasilje, ova firma s početka 17. vijeka je preteča velikih korporacija. Svojim pionirskim institucionalnim inovacijama i moćnim ulogama u globalnoj istoriji poslovanja, zavrijedila je najviše ime u svjetskoj literaturi, a bez njenog profita pitanje je kako bi izgledala današnja Holandija.
