U konobi “Lipovo”, u gazdinstvu Puletića dan ne počinje bez toplog domaćeg hljeba iz šporeta na drva, a ne završava bez mirisnog jela ispod sača. Tu je hrana više od obroka – to je priča, emocija, tradicija. Savina Puletić na porodičnom imanju đeda Milinka, u podnožju planine Sinjajevine, svaki gost ima priliku da osjeti kako izgleda kada se kuhinja spoji s prirodom, a domaćinstvo otvori vrata kao starom prijatelju.
DOMAĆA ATMOSFERA
Savina Puletić zajedno sa svojom babom Milijankom i ostalim članovima porodice, s predanošću razvija porodični turizam, spajajući duh prošlih vremena sa toplinom domaće atmosfere.
Pored netaknute prirode, svježeg planinskog vazduha i mirisa borove šume koji opija čula, selo Lipovo pruža posjetiocima priliku da uživaju i u bogatstvu autentičnih ukusa domaće kuhinje.
- Hrana koju nudimo nije samo obrok – to je iskustvo, povratak jednostavnosti, mirisima djetinjstva i tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno. Doručak je posebna priča – sa osmijehom kaže Savina.
- Naša trpeza svakog jutra miriše na tek pečeni domaći hljeb iz šporeta na drva. Tu su i lisnati sir koji pravimo sami, kajmak stari po staroj recepturi, tople priganice uz domaći med ili džem, kao i nezaobilazni kačamak i cicvara, jela koja griju i tijelo i dušu. Za ručak ili večeru, naši gosti najčešće biraju tradicionalna jela pripremljena ispod sača – mirisno meso koje se peče satima dok ne postane sočno i mekano, domaći krompir iz našeg vrta koji upija sve arome, i povrće koje se u toj čaroliji dugog kuvanja prosto topi u ustima. Svaki zalogaj priča priču o vremenu kada se kuvalo polako, s dušom - priča nam Savina.
A za one koji preferiraju laganije obroke, prava delikates je pastrmka iz njihovog malog, porodičnog ribnjaka. Riba se služi svježa, često tek upecana, spremljena na najjednostavniji način koji ističe njen prirodan ukus – pečena na žaru ili u rerni sa začinima iz bašte.
- Sve što iznosimo na trpezu dolazi direktno s našeg imanja ili iz okolnih domaćinstava – bez vještačkih dodataka, bez žurbe, onako kako su to radile naše bake. U svakom jelu osjeti se trud, pažnja i ljubav kojom ga pripremamo, jer vjerujemo da je prava hrana ona koja nahrani i tijelo i dušu - ističe Savina.
Na ovo gazdinstvo se ne dolazi samo na jelo – dolazi se da se doživi. Da se sjedne za drveni sto u hladu trešnje, da se oslušne tišina prirode koju prekida samo cvrkut ptica i šum vjetra kroz krošnje. I naravno, da se osjeti toplina ognjišta i pogleda plamen koji lagano pucketa u starom šporetu, dok se u pozadini širi miris domaće pite.
Tu se razgovara iskreno, smije se od srca, zastaje se bez žurbe. Vrijeme teče sporije, a svaki trenutak podsjeća na ono što je zaista važno – zajedništvo, priroda i domaćinska toplina.
- Našim gostima uvijek ponudimo domaću rakiju s lincurom, prirodne sokove ili svježe pripremljen čaj od ljekovitog bilja koje sami beremo na obližnjim livadama. Oni koji žele mogu i sami da pripreme roštilj u dvorištu.
Gosti su dobrodošli da se uključe u svakodnevne seoske poslove – da pomognu pri sakupljanju sijena, muži krava ili branju plodova iz vrta… rado se prihvataju tih aktivnosti, to im je poseban doživljaj.
Jutarnji pogled na Tornu i druge moćne, gorde Moračke planine, koje djeluju tako nedostižno – a zapravo su na dohvat ruke – ostavlja bez daha. Taj prizor doživjećete kao životnu nagradu, kao trenutak koji se pamti i nosi u srcu dugo nakon povratka kući.
- U našem domaćinstvu sve odiše toplinom i duhom prošlih vremena: drveni pod koji škripi pod nogama, ručno tkani vuneni prekrivači i jorgani ispunjeni čistom vunom – detalji koji čine boravak ne samo prijatnim, već i autentičnim. Kod nas ćete se osjećati kao kod bake na selu – ugodno, toplo i sigurno. Kada dođete kao naš gost, imaćete priliku da sve probate i doživite iz prve ruke: da uđete u baštu i uberete ono što vam je potrebno za obrok, da sa nama učestvujete u pripremi tradicionalnih jela, i da osjetite zadovoljstvo stvaranja nečega svojim rukama, u dobrom društvu i u skladu s prirodom - naglašava Savina.
Hrana kod njih nije samo potreba, već doživljaj. Po utiscima gostiju, Puletići tvrde da su upravo ukusi domaće kuhinje ono što se najduže pamte.
Turista sve više
– Što se tiče gostiju, većinom su to stranci, ali dolaze i domaći, što nam posebno prija. Imamo u planu da dodatno razvijamo seoski turizam jer smo zahvaljujući dolasku turista i sami počeli da otkrivamo prirodne ljepote koje su nam cijeli život bile pred očima, a nijesmo ih doživljavali na pravi način. Tek kroz reakcije oduševljenja gostiju počeli smo da cijenimo ono što imamo – tu nevjerovatnu tišinu, pejzaže, čistu vodu, planinski vazduh - kaže Savina, i kroz osmijeh dodaje, turista je sve više, a svaka nova posjeta nosi sa sobom i poneku zanimljivu anegdotu.
Sa gostima se dijeli autentičan seoski život
Mogu da podijelim jednu simpatičnu anegdotu – priča Savina kroz osmijeh. – Kada je jedna grupa turista stigla kod nas, moj tata im je, nakon bogatog ručka, rekao da idu s njim da im pokaže još nešto. Nijesu mogli da vjeruju! Rekli su da su se prejeli, da je hrana bila toliko dobra da jedva "dišu", a on im je uzvratio: „E sad idete sa mnom da malo prošetate i da uberete voće!“ Naravno, nije to bilo da bi nam pomagali, već da osjete još jedan dio života na selu. I stvarno su uživali – bilo im je to prezabavno! A za kraj, kao nagrada, uslijedila je vožnja traktorom, što ih je
Gosti obožavaju da sa domaćinom prave pitu i kačamak
Savina ističe da gosti mogu aktivno učestvovati u pripremi hrane, što im je često i najzanimljiviji dio boravka.
– Žene se naročito raduju kad krenemo da razvijamo pitu. Trude se, razvlače tijesto, smiju se – to postane cijela mala radionica smijeha i uživanja. Pravljenje kačamaka je poseban doživljaj. Ta jela su kod nas tradicionalna i turisti nemaju priliku da svaki dan gledaju kako se pripremaju, a kamoli da učestvuju u tome – objašnjava Savina.
Priča iz podnožja Sinjajevine: Konoba “Lipovo” i gazdinstvo Puletića
Tekst: Nada Kovačević
Foto: Privatna arhiva
