Zora još nije svanula kada smo Andrej i ja ustali da ispred hotela u Asuanu sačekamo taksi koji će nas voditi na krajnji jug Egipta. Nijesmo htjeli da se vratimo u Crnu Goru a da ne posjetimo čuveni Abu Simbel, jedno od najpoznatijih arheoloških nalazišta na śeveru Afrike.
Dok smo u praskozorje napuštali Asuan jedino što se čulo je bio monotoni zvuk vodiča koji nam je pričao o burnoj istoriji ovih krajeva. San nas je, ipak, brzo savladao pa smo dobar komad tri stotine kilometara dugačkog puta – prespavali. Svako malo budile su nas patrole koje su raspoređene na brojnim punktovima na drumu koji kroz Saharu vodi ka granici sa Sudanom. Kako smo se primicali granici patrole su bile češče, a policajci su detaljnije pregledali dokumenta i stvari.
Nakon tri sata truckanja vrelim asfaltom stigli smo do Abu Simbela. Do grada je moguće doći i avionom ili brodom preko jezera Naser. Granica sa Sudanom samo je 20 kilometara udaljena odavde.
Sunce je pržilo i temperatura je prelazila četrdeseti podiok Celzijusove skale. Odmah smo ruksake napunili bocama sa studenom vodom i krenuli ka hramovima. Sa uzbuđenjem smo čekali da se pred nama ukažu grandiozne statue. Očekivali smo da ćemo se oduševiti hramovima, ali ono što smo vidjeli nas je bukvalno ostavilo bez daha.
VELIKI HRAM U SPOMEN MOĆNOG FARAONA
Ramzes II, najznačajniji egipatski faraon, vladao je ovom državom skoro punih sedam decenija. Taj period obilježili su brojni ratovi sa okolnim narodima, ali je u istoriji zapamćen kao vladar koji je potpisao prvi mirovni sporazum. Kopija dokumenta koji su potpisali Egipćani i Hetiti danas se čuva u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku. Pored ratova vladavinu Ramzesa II obilježili su velelepni građevinski projekti među kojima se ističu palata u Tebi, hramovi u Karnaku i Luksoru, kao i u Abu Simbelu.
Monumentalne statue faraona Ramsesa II ponosno su stajale ispred ulaza u hram. Ovaj kompleks sagrađen u 13. vijeku prije nove ere pokazuje kolika je bila moć ovog vladara. Istorijski izvori govore da je gradnja trajala punih 20 godina. Veliki hram, posvećen božanstvima Amonu-Ra, Ptahu i Ra-Harakhtu, visok je 33 i širok 38 metara.
Na samom ulazu u Veliki hram susreli smo se sa četiri kolosalna stuba visine 20 metara, po dva sa svake strane. Oni prikazuju Ramzesa II na prijestolu. Zub vremena i varvarstvo osvajača koji su nadirali ovim krajevima ostavili su trag na brojnim statuama. Ipak, jedna od njih je odoljela svemu pa danas, po riječima kustosa muzeja, najbolje i najvjernije predstavlja lik Ramzesa II. Nažalost, jedan od ova četiri kolosalna kipa je značajno oštećen prilikom zemljotresa.
Pažnju stručne i laičke javnosti godinama privlače ove figure. I jedni i drugi su fascinirani načinom na koji su drevni majstori gradili ove hramove i ostavili iza sebe remek djela svjetske umjetnosti.
Unutrašnjost hrama bila je ispunjena putnicima namjernicima koji su došli da uživaju u ljepoti fresaka na kojima su prikazani razni bogovi iz egipatske mitologije, scene iz brojnih bitaka koje je Ramzes II vodio, ali i svakodnevnog života običnih ljudi. Pravo je čudo kako su boje i detalji na freskama preživjeli tolike vjekove, čuvajući priče o slavnim vladarima i poštovanim božanstvima.
MALI HRAM U ČAST KRALJICE NEVJEROVATNE LJEPOTE
Śeverno od Velikog hrama Ramzesa II nalazi se hram posvećen boginji ljubavi Hator, koji je poznat kao Mali hram. Ramzes II sagradio je hram u čast svoje prve supruge Nefertari o čijoj ljepoti se i danas pripovijeda. Moćna kraljica je pored nevjerovatne ljepote zapamćena i kao mudra žena koja je pomagala suprugu u vođenju unutrašnje i spoljne politike.
Visina Malog hrama je 12, a širina 28 metara. Na ulazu u hram nalazi se šest ogromnih kipova visokih deset metara. Oni prikazuju Ramzesa II i kraljicu Nefertari. Ono što upada u oči je da su figure supružnika jednake veličine. Bočne statue su manje, i one prikazuju đecu nasljednike prijestola. Unutrašnjost hrama ukrašena je hijeroglifima koji čuvaju uspomenu na faraona i njegovu obožavanu suprugu.
DOVIĐENJA, ABU SIMBELE!
Nakon obilaska hramova, odlučili smo da malo vremena provedemo gledajuću mirnu površinu jezera Naser. Mir i tišinu remetio je samo pustinjski povjetarac koji je nosio čudesne mirise i koliko toliko donosio rashlađenje u dubini Sahare. Nakon nekog vremena krenuli smo ka parkingu đe nas je čekao vozač koji je u kolima – drijemao pokriven novinama.
Automobil je jezdio asfaltnim putem koji presijeca pustinju. Usput smo srijetali vrijedne neimare koji su pravili dvije nove trake puta. Na pola puta stali smo u jedan od montažnih objekat koji služe kao odmorište za putnike i mjesto đe možete popiti studeno piće. Odlučio sam da malo prošetam po pustinji i osjetim paklenu vrućinu. Nakon manje od deset minuta vratio sam se u gostionu i iz cuga ispio ledeni napitak. Boravak u pustinji, pa makar i od samo nekoliko minuta, može da bude koban za ljude koji nijesu navikli na previsoke temperature. Ostatak puta do Asuana razmišljao sam o ljudima koji žive vjekovima u ovakvim ekstremnim uslovima, i o nama koji ne umijemo da cijenimo ljepote i bogatstva prirode u zemlji u kojoj živimo…
Slučajno otkriće i čudesno preseljenje
Interesantno je da su do 1813. godine hramovi u Abu Simbelu bili pokriveni pijeskom i velom zaborava. Švajcarski istraživač Žan Luj Burkhart ih je na osnovu starih dokumenata otkrio, a italijanski Đovani Batista Belzoniju započeo je iskopavanja četiri godine kasnije. U decenijana koje su uslijedile milioni kubika pijeska su uklonjeni kako bi hramovi ponovo ugledali svjetlo dana.
Od priče o otkriću hrama interesantnija je ona o njegovom preseljenju koje se desilo sredinom prošlog vijeka. Zbog izgradnje brane u Asuanu došlo je do porasta vodostaja jezera Naser pa su hramovi u Abu Simbelu dovedeni u opasnost. Kako bi ih sačuvale, egipatske vlasti su ih preselili na drugu lokaciju. Tokom pet godina pod stručnim nadzorom UNSECO-a tim od stotinjak inženjera i nekoliko stotina radnika vrijedno je radio na preseljenju. Komad po komad prenijeli su više od hiljadu djelova hramova na novu lokaciju koja se nalazi 65 metara iznad nekadašnje. Svaki od djelova hramova imao je u prosjeku oko 30 tona.
Danas su ovi hramovi pod zaštitom UNESCO-a, a uz piramide u Gizi i grobnice u Dolini najpoznatije i najposjećenije istorijske lokacije u Egiptu.
Abu Simbel
Tekst i fotografije: Leka Dedivanović @traveleka.me
