Set pribora za jelo sa sedam loptica - Jessi Burch
„Naučila sam sama da pravim nakit prije deset godina, sa kuhinjskim brenerom za crème brûlée i malo srebra.“ — ovim riječima Jessi Burch otkriva svoje skromne početke, ali i neposrednu vezu sa materijalom, vatrom i formom. Iako je svijet nakita bio njeno prvo izražajno polje, ljubav prema dizajnu ju je povela ka širem spektru — ka predmetima koji nas svakodnevno okružuju.
Inspiraciju za Set pribora za jelo pronašla je u radovima Josefa Hoffmanna, naročito u njegovoj Stolici sa sedam kugli, klasičnom dijelu secesijskog dizajna koje koristi ritam, geometriju i praznine između materijala da stvori osjećaj balansa. U ovom setu pribora, Burch istražuje upravo te "praznine" – međuprostor koji nije samo estetski, već i taktilni, emocionalni prostor između korisnika i predmeta. Težak sloj srebra na mesinganoj osnovi ne govori samo o luksuzu, već i o zanatskoj preciznosti. Pribor postaje produžetak ruke, ali i produžetak dizajnerske misli – istovremeno funkcionalan i skulpturalan.
Set od kovanog mesinga povezan bakarnim zakovicama - Sebastiao Lobo
Ovaj set je nesvakidašnji pribor za jelo, ručno izrađen od kovanog mesinga i povezan bakarnim zakovicama. Taj jedinstveni rad potpisuje portugalski umjetnik Sebastiao Lobo iz Lisabona. Njegov dizajn nije vođen funkcionalnošću, već formom i emocijom koju materijal izaziva.
Oblici pribora podsjećaju na prirodne strukture, a sam materijal igra ključnu ulogu u oblikovanju konačnog izgleda. Iako je tehnički moguće koristiti ovaj pribor za jelo, njegova namjena prevazilazi svakodnevnu upotrebu. „Nije baš jednostavan za upotrebu, ali je zabavan. Obično se pribor prilagođava čovjeku, a ovdje se čovjek mora prilagoditi priboru.“, ističe Lobo.
Ovaj set nije samo funkcionalni predmet – on je umjetnički izazov i poziv na drugačije promišljanje odnosa između čovjeka, alata i umjetnosti.
Artefacto pribor: Spoj funkcionalnosti i umjetnosti - Natalia Criado
Natalia Criado, umjetnica iz Milana, stvorila je pribor za jelo koji pomjera granice između svakodnevnih predmeta i skulpturalnih djela. Artefacto pribor, izrađen od bakra, srebra i pozlate, Quartz kašika prirodnog kamena i pozlate, izazivaju duboko promišljanje o ulozi alata u svakodnevnom životu.
„Željela sam da istražim kako negativni prostor može biti jednako značajan kao sam materijal“, objašnjava Criado. Njene kreacije nude fleksibilnost – korisnici mogu kliziti prstima kroz otvore ili ih obaviti oko baze, zavisno od toga šta im prirodno odgovara. Ovaj element fleksibilnosti čini dizajn interaktivnim.
Criado poziva ljude da se ne bave priborom samo kao funkcionalnim predmetima, već da ga dožive kao male skulpture, koje zahtijevaju angažman i kreativnu interakciju.
Perla kašike: Krhka ljepota i fleksibilnost dizajna, Alana Burns
Perla kašike izrađene od mesinga djelo su umjetnice Alane Burns iz Meksiko City-a. Kašike, čiji dizajn uključuje krhke školjke, izazivaju zanimljiv kontrast između ljepote i potencijalne delikatnosti. Iako mogu izgledati lomljivo, Burns vjeruje da svakom korisniku treba omogućiti da ih doživi na svoj način: „Znam da neke školjke mogu izgledati krhko, što može biti zastrašujuće za upotrebu, ali moj cilj je da predmeti dobiju priliku da budu ono što osoba koja ih posjeduje želi da budu.“
Ovaj pristup u dizajnu nije samo o funkcionalnosti, već o stvaranju veze između predmeta i osobe koja ga koristi. Kašike postaju više od alata – one su i umjetnički objekat, poziv na interakciju i ličnu interpretaciju.
Alana Burns koristi jednostavnu, ali snažnu formu, dajući predmetu ne samo estetsku vrijednost, već i emocionalnu povezanost sa korisnikom. Svaka kašika nosi mogućnost da postane dio jedinstvene priče.
Sterling srebrni pribor: Igra forme i izraza, Leo Costelloe
Sterling srebrni Ribbon pribor, izrađen od čistog srebra, djelo je londonskog umjetnika Lea Costelloe-a. Ovaj pribor nije prvenstveno namijenjen svakodnevnoj upotrebi, već je stvoren da izazove reakcije i bude izložen, kao umjetnički objekt. „Nije odmah stvoren za upotrebu. Više je napravljen da bude prikazan. Interesuje me prezentacija i teatraličnost, više nego funkcija“, objašnjava Costelloe.
Ribbon motivi koje je Costelloe počeo koristiti krajem 2019. godine istražuju teme ličnog izraza i rodne identifikacije. Korišćenje neusklađenih materijala omogućava mu da izrazi kompleksne emocije, koje je inače bilo teško artikulisati. Pribor postaje više od funkcionalnog alata – on je sredstvo za izražavanje dubljih, ličnih poruka. Costelloe poziva gledaoce i korisnike da percipiraju pribor ne samo kao alat za jelo, već kao skulpturalnu formu, koja poziva na introspekciju i razmišljanje o identitetu i izrazu.
Tekst: Sanja Golubović
