Norveška: održivi turizam kroz ravnotežu sa prirodom
Norveška predstavlja primjer održivog modela koji može poslužiti i destinacijama juga Evrope. Koncept „prava na prirodu“ ukorijenjen je u nacionalnoj svijesti i podrazumijeva širok pristup prirodnim ljepotama uz odgovorno korišćenje.
Kroz inicijative poput „Spori turizam Norveške“, podstiče se niskougljenični, lokalno vođeni turizam – planinarske ture, boravak u eko-lodge objektima, domaća kuhinja i edukativne ture. Norveška prednjači u korišćenju obnovljivih izvora: električni trajekti, hoteli sa negativnim ugljeničnim otiskom i zakonom zaštićeni pejzaži dio su njihove turističke svakodnevice.
Njemačka: održivost kao standard, ne kao trend
Njemačka već godinama integriše održivost u sve aspekte turističke ponude, ne kao izuzetak, već kao normu. Kroz inicijativu “Green Destinations Germany”, više od 150 gradova i regija uključeno je u sistem ocjenjivanja prema kriterijumima održivosti – uključujući upravljanje otpadom, energetsku efikasnost, lokalnu proizvodnju i socijalnu inkluziju.
Bavarska i Crna šuma razvile su snažnu mrežu eko-sela i klimatski neutralnih smještaja, dok nacionalni parkovi nude edukativne ture i „tihi turizam“ fokusiran na očuvanje prirode. Korišćenje vozova i javnog prevoza podstiče se kroz povoljne turističke karte poput “Deutschland-Ticket”, koje omogućavaju putovanje širom zemlje uz minimalan ugljenični otisak. Njemačka turistička organizacija (DZT) sprovodi međunarodne kampanje sa fokusom na “Feel Good” iskustva – odmori koji promovišu balans sa prirodom, lokalnu ekonomiju i klimatsku neutralnost. Ovakav pristup stavlja Njemačku među lidere održivog turizma u Evropi, pokazujući da i velika industrija može biti odgovorna, sistemska i ekološki osviješćena.
Francuska: redefinisanje ljetnje sezone i ulaganje u planine
Francuska, kao jedna od najposjećenijih zemalja svijeta, prepoznala je da ljetnji turizam na Azurnoj obali sve više postaje ranjiv. U odgovoru na klimatske izazove, strateški se ulaže u razvoj turizma u planinskim oblastima, koje su prijatnije tokom ljetnjih mjeseci. Destinacije poput Alpa i Pirineja promovišu planinarenje, biciklizam, well-being i gastronomiju kao alternativu prenatrpanim primorskim destinacijama.
Osim toga, u urbanim sredinama poput Pariza ulažu se ogromni resursi u urbanu zelenu infrastrukturu, širenje parkova, sadnju drveća i "hlađenje" grada tokom ljeta, kako bi se zadržali gosti i izbjegli "bijeg" iz grada u ekstremno toplim periodima.
Italija: adaptacija kulturnog i nautičkog turizma
U Italiji, zemlji u kojoj je turizam oslonjen na kulturnu baštinu, adaptacija ide u smjeru digitalizacije i decentralizacije. Kako bi se rasteretili gradovi poput Rima, Venecije i Firence, razvijaju se rute koje vode ka manje poznatim, ali podjednako atraktivnim destinacijama. Promoviše se "slow tourism" – sporiji, svjesniji vid putovanja koji podrazumijeva duži boravak, manji broj destinacija i veći kontakt s lokalnom zajednicom.
Na obalama, fokus je na održivom nautičkom turizmu: električni brodovi, marina sa zelenim sertifikatima i zaštićena morska područja sve su prisutniji. Italijanska rivijera više ne nudi samo sunce i more, već i obrazovne programe o biodiverzitetu i učenje kroz doživljaj.
Hrvatska: prvi susret sa ograničenjima kapaciteta i pametnim upravljanjem
Hrvatska je uvela konkretne mjere za regulaciju turističkih tokova. Grad Dubrovnik je postao simbol borbe protiv prekomjernog turizma. Uvedena su dnevna ograničenja za broj posjetilaca, kontrola broja kruzera i digitalni alati za upravljanje gužvama.
U Istri i na Kvarneru, klimatski izazovi podstakli su razvoj cjelogodišnjeg turizma – vinski putevi, agro-turizam, biciklističke staze i wellness su postali ključni elementi ponude.
Crna Gora: između prirodnih potencijala i strateške inertnosti
Crna Gora posjeduje raznovrsne prirodne ljepote koje omogućavaju širenje turističke ponude van ljetnjih mjeseci: planine, jezera, rijeke i netaknuta priroda idealne su za razvoj outdoor i ekoturizma. Ipak, u praksi, glavnina ulaganja i dalje je koncentrisana na kratku ljetnju sezonu i primorje.
Iako postoje pojedinačni primjeri dobre prakse –nedostaje koordinisana, strateška vizija koja bi povezala klimatske izazove sa razvojem turizma. Edukacija lokalnih zajednica, podrška malim biznisima i digitalna transformacija sektora tek treba da zažive na širem nivou.
Primjeri dobre prakse iz Crne Gore: Plav i Prokletije, Karuč, Luštica
Plav i Gusinje, smješteni u podnožju Nacionalnog parka Prokletije, posljednjih godina bilježe razvoj održivog outdoor turizma. U saradnji sa lokalnim zajednicama i međunarodnim organizacijama, razvijene su obilježene planinarske i biciklističke staze, edukativni centri i ekološki prihvatljiv smještaj. Ovo područje zadržava netaknutu prirodu i autentičan način života, privlačeći turiste koji traže tišinu i blizinu prirode.
Karuč, malo ribarsko selo na Skadarskom jezeru, razvija se kao destinacija malog obima, fokusirana na očuvanje prirode i lokalne tradicije. Tu nema velikih hotela i brodova, već su tu drveni čamci i autentični doživljaj prirode i kulture. Projekti održivog upravljanja Skadarskim jezerom podržavaju ovaj razvoj, naglašavajući važnost ekološke svjesnosti i očuvanja biodiverziteta.
Na poluostrvu Luštica, u okviru projekta Luštica Bay, promoviše se održivi luksuz kroz energetski efikasne građevine, očuvanje prirodnog pejzaža, reciklažu otpada i lokalnu gastronomsku ponudu. Ovaj model pokazuje kako razvoj visokokvalitetne turističke ponude može ići u skladu sa principima održivosti i zaštite okoliša.
Šta EU očekuje od Crne Gore?
Kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora mora svoje politike turizma sve više usklađivati sa Zelenom agendom i Strategijom EU za održivi turizam. To podrazumijeva konkretne mjere: smanjenje emisije CO₂ u turističkom sektoru, razvoj održive infrastrukture, uključivanje lokalnih zajednica i zaštitu biodiverziteta. U fokusu su i digitalni alati za upravljanje tokovima, cirkularna ekonomija, energetska efikasnost smještaja, te mjerljivi pokazatelji održivosti. Evropska komisija sve više vrjednuje upravo takve prakse u procesu pristupanja – održivost više nije preporuka, već uslov.
Uči li Crna Gora od Evrope?
Odgovor je da – ali samo ukoliko se promijeni perspektiva. Klimatske promjene ne znače kraj turizma, već potrebu za njegovom transformacijom. Umjesto pasivnog oslanjanja na postojeće modele, vrijeme je za inovaciju: za korišćenje digitalnih alata, za prelazak sa kvantiteta na kvalitet, za ulaganje u ljude i održive prakse. Evropski primjeri pokazuju da su promjene moguće, ali i da zahtijevaju političku volju, međusektorsku saradnju i hrabre odluke. Crna Gora ima potencijal da postane održiva, atraktivna i pametna destinacija – ali samo ako odlučimo da učimo, planiramo i djelujemo.
Tekst: Sanja Golubović
TEMA BROJA: Turizam u doba klimatskih promjena
