18-Nov-2026
Početna Intervju
Svijet vina Intervju – Igor Luković, vlasnik magazina Vino & Fino

Vranac i kratošija su vinski aduti Crne Gore

Piše: Janko Racković, WSET Level 3, sertifikovani vinski edukator

Novinar, osnivač magazina Vino & Fino, međunarodni vinski ocjenjivač i odnedavno član tima Jamesa Sucklinga, jednog od najuticajnijih svjetskih vinskih kritičara, Igor Luković govori o razvoju vinske kulture u regionu, iskustvu ocjenjivanja na prestižnim međunarodnim takmičenjima i potencijalima crnogorskih vina.

Kako je počela Vaša priča sa vinom i šta Vas je privuklo tom svijetu?

– Sa grupom prijatelja početkom 2000-ih pokrenuo sam dva mala gastronomska magazina. Obilazeći restorane, upoznajući se s tom kulturom, zainteresovalo me je i vino. Tada je renesansa vinske kulture na našim prostorima tek počinjala. Tako sam odlučio da uđem u taj posao 2004. godine i otvorio vinoteku u Novom Sadu. Uz taj posao okupio sam i prvu grupu ljudi koja je završila sertifikovanu somelijersku obuku i mi smo praktično i bili osnivači Udruženja somelijera Vojvodine, koje je kasnije počelo da funkcioniše kao ogranak SERSA – iako ja nikada nijesam zaista bio somelijer. Prva vina koja sam tada nabavljao i probao bila su sasvim novi svijet za mene. Doći do informacija nije bilo lako kao danas, a i opšte znanje o vinu bilo je oskudno. Zato je bilo uzbudljivo, i dalje je, pratiti razvoj scene i rasti zajedno sa njom.

C.M: Možete li nam ukratko predstaviti svoj profesionalni put i kako ste spojili ljubav prema vinu i novinarstvu?

– Poslije studija književnosti završio sam i dvosemestralne specijalističke novinarske studije i počeo karijeru kao novinar. Međutim, vino i hrana su mi oduvijek bili strast. Poslije pet godina u trgovini vinima, shvatio sam da nijesam čovjek za biznis te vrste, jer nekako – uvijek mi je bilo važnije vino, ljudi i priče iza njega, nego koliko ću zaraditi. A tako nema poslovnog uspjeha u trgovini. Zato sam se ponovo vratio onome što bolje radim i pokrenuo magazin Vino & Fino 2011. godine. Sa time su došle i prve degustacije, prvo lokalno, zatim regionalno, pa međunarodno. Prvo BIWC, pa Mundus Vini, zatim IWC u Londonu i napokon Decanter. Uz niz drugih, manjih ocjenjivanja, od kojih sam neka i sam pokretao, poput GROW du Monde ili regionalnih poput OB Wine Trophy.

C.M: Koliko se kultura vina u Srbiji i na Balkanu promijenila posljednjih godina?

– Promijenila se nevjerovatnom brzinom, a i dalje se mijenja. Poslije tranzicije iz onog socijalističkog sistema velikih kombinata, vinari na Balkanu, pa i u Srbiji, gotovo da su počinjali od nule, sasvim iz početka, oslanjajući se tek na zaostale tragove lokalne tradicije. Negdje je to išlo brže, negdje sporije, ali ono čemu smo svjedočili posljednje dvije-tri decenije je nevjerovatan procvat, takoreći, gledali smo renesansu uživo. Danas na našim prostorima pričamo o velikim, ozbiljnim vinima, bavimo se teroarima i sortama kao i svuda u svijetu. Još je puno prostora za napredak i razvoj, svakako. To je posebno važno danas, kada se vinska industrija globalno suočava sa izazovima.

C.M: Koje su vještine neophodne da bi neko postao sudija na Decanteru?

– Naravno, da je dobar i konzistentan vinski sudija (osmijeh- prim. aut). Takvog čine prije svega iskustvo, znanje i razumijevanje onoga što proba. Ocjenjivanje vina mora daleko da nadilazi lične vinske preferencije i ukus. Dakle, “sviđa mi se”- ne sviđa mi se” – to ne funkcioniše. Takođe, dobar vinski sudija mora da umije da upravlja sopstvenom sujetom, da umije da sasluša tuđe argumente, ali i da umije da brani svoj stav bez ulaženja u sukob. Takođe, ne smije da bude povodljiv i mora da vjeruje prije svega sebi – svom nosu, nepcu i iskustvu.

C.M: Kako je došlo do saradnje sa Jamesom Sucklingom? Koliko se taj rad razlikuje u odnosu na rad na Decanteru?

– Proveo sam nekoliko dana sa Jamesom na putu po Srbiji i ponuda za saradnju došla je od njega. Rado sam je prihvatio, naravno. Inicijalni dogovor bio je da pokrivam centralnu Evropu i Balkan, međutim, evo, već me sljedeće putovanje vodi u Južnu Afriku. Ta vrsta posla veoma se razlikuje od svih velikih sistema ocjenjivanja, pa i od Decantera. Kada ocjenjujete u panelu, dio ste grupe i ocjene donosite konsenzusom i diskusijom kada je potrebno. Ovdje ste samo vi i vino, i vaša ocjena je samo vaša. Rad sa Jamesom je intenzivan i izazovan, tempo je brz, ali je uzbudljiv i drugačiji. Njegovo ime širom otvara vrata u vinskom svijetu koja se ne otvaraju tako lako inače.

C.M: Možemo li očekivati da i crnogorska vina budu predmet ocjenjivanja Jamesa Sucklinga? Šta je potrebno da se to desi?

– Nema tu posebne strategije. Nadam se da će mu crnogorska vina doći na radar, a ja ću se potruditi da doprinesem tome kada se ukaže prilika. Njegov tempo je veoma intenzivan i kalendar mu je prepunjen, ali uvijek se nađe vrijeme za nove i neotkrivene vinske destinacije.

C.M: Koliko pratite vinsku scenu u Crnoj Gori i u čemu vidite njene najveće adute, a gdje prostor za napredak?

– Vrlo rado pratim šta se dešava sa vinom u Crnoj Gori, mada mi se ponekad čini nedovoljno. Definitivno su aduti Crne Gore vranac i kratošija, tu ima nekoliko izvanrednih vina, zaista svjetske klase. Ono što me iznenađuje je da i dalje nema konzistentnog stilskog ili sortnog pravca kada su u pitanju bijela vina. Iskoči, naravno, poneki dobar šardone, sovinjon i vrlo rijetko nešto lokalno. Nasljeđe u Crnoj Gori daje dobru osnovu za razvoj u tom pravcu, a posebno činjenica da je ljetnji morski turizam razvijen. Ponudite gostima ono što traže ljeti, uz more – lokalno, autentično, bijelo i svježe.