U planinskom ambijentu uz rijeku i zelenino, smješten je Kamp Veruša, mjesto za odmor u prirodi, daleko od gradske gužve. Ideja Budimira Zečevića bila je da porodičnom imanju udahne novi život, ali i da gostima približi Verušu kakvu on poznaje od djetinjstva, kroz prirodu, domaću hranu, druženje i jednostavni boravak na planini.
CM: Kako je nastala ideja za otvaranje kampa i ko stoji iza cijele priče?
Iza svega prije svega stoji moja porodica. Imanje je pripadalo mom đedu i ocu, a zanimljivo je da dugo nijesam ni znao da ga imamo. Cijeli život sam vezan za Verušu, od pete godine sam ovdje provodio vrijeme, išao na igranke, u dječje odmaralište, igrao fudbal i družio se. Jednog dana mi je otac pomenuo da imamo imanje na Veruši, u blizini netaknute šumu koja izlazi na rijeku. Čim sam vidio mjesto, sinula mi je ideja za kamp. Primjećivao sam da ovuda prolaze motoristi, biciklisti, planinari i kamperi, a Veruša tada nije imala takvu ponudu. Tako je sve počelo. U uređivanju smo učestovali svi, tako da je ovo od početka porodična priča. Kamp postoji nekih pet-šest godina, ali smo sve gradili postepeno, koliko smo u tom trenutku mogli. Posljednje dvije godine priča je podignuta na malo veći nivo i sada već možemo da kažemo da je kamp zaživio.
CM: Kakav doživljaj boravka nudite gostima Kamp Veruša?
Imamo prostor za kampere i vozila, livade na kojima gosti mogu da postave šatore, tri manja bungalova sa po tri kreveta, a sada smo postavili i glamping šator uz rijeku, u kojem može da boravi četiri do pet osoba. Imamo i otvoreni šank gdje pripremamo hranu i piće. Ponuda hrane nije velika i upravo želimo da ostane jednostavna i domaća. Nudimo nekoliko tradicionalnih jela poput kačamaka, domaće kobasice, sira i pite, kao i čorbe od koprive i vrganja. Vikendom organizujemo i živu muziku, uz narodne i planinske pjesme, što upotpunjuje cijeli doživljaj.
CM: Ko vas najčešće posjećuje, da li su to stranci ili domaći gosti?
Prioritet su nam strani turisti, posebno motoristi i kamperi. Mnogo nam znači što se preporuke među njima prenose od gosta do gosta. Kada nekoga dobro ugostimo i on ode zadovoljan, preporuči nas prijateljima i često nam novi gosti upravo tako dolaze. To nam je možda i najljepša reklama. Najčešće nam dolaze Česi, Slovaci, Poljaci, Njemci, Holanđani i Rusi. Uglavnom su to ljudi koji putuju motorima ili kamperima i obilaze Crnu Goru i region. Naravno, dolaze i domaći gosti, vikendaši i mještani, ljudi iz Podgorice i Kolašina koji dođu na kafu, sa djecom ili jednostavno da provedu dan u prirodi. Imamo malo igralište, a ljudi vole i da rašire ćebe na livadi i provedu nekoliko sati ovdje.
CM: Šta je ono što na goste ostavi najjači utisak nakon boravka na Veruši?
Prije svega priroda i sve što mogu da obiđu u okolini. Bukumirsko jezero je dvadesetak minuta od kampa, postoje planinarske rute, a tu je i vodopad Skok, nedaleko od odmarališta Veruša. To je mjesto koje posebno oduševi goste, a neki se tamo i okupaju. Mislim da ljudi koji nam dolaze upravo traže takve stvari: rijeku, planinu, mir i mjesta koja još nijesu izgubila svoju prirodnu ljepotu. Za mene lično, Veruša je posebna prije svega zato što je moje selo. Odavde su moj otac, đed, prađed, čukunđed i to je mjesto za koje sam porodično vezan. Druga veza je moje djetinjstvo, odmaralište, igranke, fudbal i druženja koja se ne zaboravljaju. A danas je tu i kamp. Otvorio sam ga na svom imanju i na neki način spojio lijepo i korisno. Volim prirodu, Verušu, ovu rijeku i planine oko nas i upravo je to ono što sam želio da podijelim sa ljudima koji nam dolaze
CM: Koliko je izazove sa sobom nosi vođenje kampa na planini?
Sa samim kampom danas nemamo neke velike izazove jer smo se vremenom uhodali, ali planina nosi određene probleme. Jedan od njih su povremeni nestanci struje, zbog čega planiramo da obezbijedimo agregat kao rezervu. Veruša generalno ima i problema sa vodosnabdijevanjem u pojedinim djelovima. Ipak, sve to rješavamo u hodu. Kada radiš nešto što voliš i vidiš da se ljudi vraćaju i preporučuju te drugima, onda znaš da vrijedi.
CM: U kom pravcu želite da razvijate kamp u narednom periodu?
Planiramo da proširimo smještajne kapacitete, ali da zadržimo ono zbog čega je kamp i nastao. Trenutno imamo tri manja bungalova, koji su više namijenjeni za prenoćište, a želja nam je da napravimo još tri kućice koje će imati više komfora i u kojima će moći da borave porodice. Postavili smo i prvi glamping šator uz rijeku, sa terasom, gdje može da prenoći više osoba. Želimo da gostima ponudimo više mogućnosti za boravak, ali da sve ostane povezano sa prirodom i ambijentom Veruše.
Tara - zaštitnica kampa Veruša
Budimir nas je upoznao i sa Tarom, četvoronožnom zaštitnicom i svojevrsnim simbolom kampa. U kamp Veruša stigla je kao dvomjesečno štene u vrijeme kada je počinjala sama priča o kampu. Za to vrijeme postala je njegov nerazdvojni dio, čuvar koji svakog novog gosta najavi sa tri laveža, ali i miljenica posjetilaca, posebno djece. Kako kaže Budimir, vole je ljudi, djeca i druge životinje, pa je Tara tokom godina postala jednako prepoznatljiva kao i mjesto koje čuva.
