Ono što je počelo kao želja da se za potrebe porodice zasadi nekoliko sadnica maline i uživa u domaćim proizvodima, ubrzo je preraslo u ozbiljnu priču o porodičnom gazdinstvu i proizvodnji na sopstvenom imanju. Sa Radovanom Vučkovićem razgovarali smo o povratku iz Holandije u rodno Grahovo, počecima u uzgoju malina, svakodnevnom radu, porodičnoj proizvodnji i želji da ovaj kraj ponovo bude prepoznatljiv po malinama.
CM: Nakon skoro 20 godina života u Holandiji, kako ste odlučili da se vratite u rodno Grahovo?
- Rođen sam ovdje i uvijek sam bio vezan za Grahovo. Dok sam živio u Holandiji stalno je postojala ta nostalgija i želja da se jednog dana vratim ovdje. Kada su djeca porasla i došlo vrijeme da krenu u školu, morali smo da odlučimo, ili ostajemo tamo ili se vraćamo. U međuvremenu smo ovdje kupili imanje i završavali kuću, tako da smo supruga i ja odlučili da se vratimo i pokušamo da napravimo nešto svoje. Holandija jeste uređenija i pruža više mogućnosti za posao, ali i ovdje ljudi žive i rade i bilo nam je najvažnije da budemo svoji na svome.
CM: Šta vas je podstaklo da počnete da se bavite uzgojem malina?
- Sve je počelo spontano, sa nekoliko redova malina koje smo posadili prije svega za svoju porodicu, da djeca imaju svježe voće sa našeg imanja. Kada je ostalo viška plodova, supruga je napravila sok koji se veoma dopao rodbini i komšijama, pa smo počeli da razmišljamo o ozbiljnijoj proizvodnji. Dodatni podsticaj bila je i tradicija Grahova, gdje je nekada postojala fabrika za preradu maline. Početak nije bio lak, jer je trebalo dosta ulaganja u sadnice, navodnjavanje i opremu, ali smo uz podršku Ministarstva poljoprivrede uspjeli da razvijemo posao i spojimo proizvodnju i preradu. Danas imamo oko 7.000 kvadratnih metara pod malinom, a berba traje od kraja jula do polovine oktobra. Posla ima mnogo, posebno u sezoni, ali smo zadovoljni što radimo na svom imanju i razvijamo nešto svoje.
CM: Koliko Vam porodica pomaže i kako izgleda berba u punoj sezoni?
- Bez porodice bi sve ovo bilo gotovo nemoguće. Radimo zajedno tokom cijele godine, a kada počne puna sezona moramo da angažujemo dodatne radnike. U berbi bude od deset do dvadeset ljudi, a dodatno se radi na prebiranju i pripremi malina. Posla ima stalno i u sezoni, jednostavno ne možemo sve postići sami.
CM: Šta sve nastaje od maline sa Vašeg imanja?
- Pored svježih malina, pravimo sok, liker, džem i slatko od maline, a povremeno se u ponudi nađu i kolači. Trudimo se da iskoristimo malinu na što više načina i da kupcima ponudimo domaći proizvod napravljen od voća sa našeg imanja.
CM: Da li kupci prepoznaju kvalitet domaćih proizvoda?
- Veoma smo zadovoljni interesovanjem kupaca. Imamo stalne kupce, a osim naših ljudi, često nam dolaze i stranci koji borave ili prolaze kroz Grahovo. Neki dolaze gotovo svakodnevno po dva ili tri kilograma svježih malina, a traže i da im ih zamrznemo kako bi ih imali tokom zime. To nam je najbolji pokazatelj da ljudi prepoznaju kvalitet domaćeg proizvoda. Naši proizvodi mogu se pronaći u pojedinim restoranima u Grahovu i u okolini, a veliki broj kupaca dolazi i direktno do nas. Najvažnije nam je da proizvod do kupca stigne svjež i kvalitetan.
Radovan kaže da mu je najveća želja da se proizvodnja maline na Grahovu dalje razvija i da ovaj kraj ponovo postane prepoznatljiv po toj kulturi. Vjeruje da Grahovo za to ima odlične uslove, plodnu zemlju, dovoljno vode i nadmorsku visinu od oko 750 metara. Volio bi da se više ljudi uključi u proizvodnju i da jednog dana ponovo zaživi ozbiljnija prerada, možda čak i fabrika koja je nekada postojala na ovom mjestu. Smatra da bi uz veću podršku Opštine Nikšić, države i Ministarstva poljoprivrede ta priča mogla da preraste u nešto mnogo veće. Njegov primjer, kako kaže, potvrđuje da se od sopstvenog rada na imanju može živjeti i da ova priča ima potencijal za dalji razvoj.
