Projekat NVU Edukativni centar Bar “Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu”, dobio je podršku Ministarstva kulture i medija. Sa Oljom Fatić koordinatorkom projekta i predsjednicom NVU Edukativni centar Bar razgovarali smo o detaljima ovog kompleksnog projekta.
Projekat „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“ ostvario je niz značajnih aktivnosti koje doprinose očuvanju i promociji bogate kulturne baštine barskog kraja.
C.M: Koji su to ciljevi projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“?
- Putem projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“ željeli smo da istaknemo bogatstvo nematerijalne kulturne baštine Bara i podignemo svijest o značaju narodnih nošnji, kao i ulozi kulturno-umjetničkih društava i drugih aktera u očuvanju našeg nasljeđa. Poseban fokus bio je na unapređenju kapaciteta ovih subjekata kroz edukacije o pisanju projektnih prijedloga i zagovaranju, čime smo ih ohrabrili da se aktivnije uključe u procese javnih politika i inicijative za očuvanje tradicije.
C.M: Koliko je narodnih nošnji imao Bar, za koliko njih se zna?
- Na relativno malom, ali kulturno bogatom prostoru opštine Bar sačuvan je značajan broj narodnih nošnji, koje svjedoče o raznovrsnosti i slojevitosti kulturnog nasljeđa ovog kraja. Istraživanjem su obuhvaćene nošnje koje predstavljaju različite oblasti grada – spičansku, mrkovsku, krajinsku, šestansku i crmničku, kao i varijacije spičanske nošnje iz Zubaca i Šušnja. Ove nošnje, često starije od jednog vijeka, i dalje žive kao istorijsko, kulturno i porodično nasljeđe, brižljivo čuvano i prenošeno sa majki na kćerke ili snahe. Svaka nošnja ima svoju svakodnevnu i svečanu varijantu, koje predstavljaju autentičan izraz lokalne tradicije, porodične baštine i estetskih vrijednosti. Bar se ponosi uticajima istoka i zapada, hrišćanskog i muslimanskog svijeta, koji su se skladno proželi i utkali u eleganciju narodnih nošnji.
Posebno su očuvane ženske svečane nošnje, uključujući nevjestinske ili vjenčane, koje su imale centralnu ulogu u najsvečanijim trenucima života žene. Njihova složenost i raskoš – od frizure i oglavlja do bogatstva ukrasa – svjedoče o izuzetnom zanatskom umijeću i estetici barskog kraja. Muške nošnje, nažalost, manje su očuvane zbog čestog nošenja i običaja da se preminuli sahranjuju u svečanim odijelima. Ljepota barskih nošnji ogleda se u pažljivom izboru materijala, raskošnoj ornamentici i tehnikama izrade. Ova priča o nošnjama obuhvata i detalje poput nakita i oružja – koji su bili sastavni dio muških nošnji, dok su bogatstvo nakita i ukrasa dodatno naglašavali raskoš ženskih nošnji.
Uz nošnje, pažnju privlače i dijalekti te arhaizmi barskog kraja. Izrazi poput fanjela (potkošulja), duvak (marama za glavu), fjok (mašna), jašmak (marama), bohča (kecelja), flori (niska dukata) i kmiša (košulja) svjedoče o bogatstvu jezika i tradicije, prenoseći autentičan duh prošlih vremena. Svaki od ovih izraza priča priču o ljudima koji su ih čuvali od zaborava.
- Kao koordinatorka desetomjesečnog projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“, izuzetno sam zadovoljna ostvarenim rezultatima i značajem koji smo postigli u očuvanju kulturnog nasljeđa Bara.
Realizovali smo šest edukativnih radionica za čak 48 polaznika, s ciljem jačanja kapaciteta kulturno-umjetničkih društava i privrednih subjekata u očuvanju nematerijalnog nasljeđa. Panel-diskusija, na kojoj su prvi put zajedno učestvovali predstavnici sva tri barska kulturno-umjetnička društva, pokazala je koliko je važna saradnja različitih aktera u kulturi.
Pokrenuli smo edukativnu kampanju o narodnim nošnjama na društvenim mrežama i kreirali online platformu NAUM – Nasljeđe uma, koja će nastaviti da promoviše našu bogatu baštinu i nakon završetka projekta. Najveći ponos je online katalog „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“, rezultat šestomjesečnog istraživanja, dokumentovanja i fotografisanja barskih nošnji, koje se generacijski čuvaju u porodicama.
Ovaj projekat pokazuje da, uz trud i posvećenost, možemo značajno doprinijeti očuvanju naše tradicije i inspirisati nove generacije da je njeguju.
C.M: Ko je sve bio u stručnom timu projekta?
- Tim projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“ bio je mali, ali izuzetno vrijedan i posvećen. Ključni stručni saradnici bili su Draginja Radonjić, istoričarka i višakustoskinja, čije je znanje značajno doprinijelo istraživanju i interpretaciji nošnji, Luka Džarić, grafički dizajner, koji je kreirao vizuelni identitet i dizajn online kataloga, te Dejan Senić, fotograf, koji je detaljno i umjetnički dokumentovao ljepotu barskih nošnji. Posebnu zahvalnost dugujemo porodicama čija je saradnja bila presudna za uspjeh projekta. Njihov trud, posvećenost i spremnost da podijele svoje dragocjeno nasljeđe omogućili su stvaranje kataloga koji svjedoči o bogatstvu barske kulturne baštine. Spomenimo porodice koje su dale nemjerljiv doprinos očuvanju i predstavljanju nošnji: u Mrkojevićima Radović, Pelinković i Dizdarević, u Šestanima Marvučić i Karanikić, u Spiču Vlahović, Tomović i Nilović, u Zupcima Antunićević i Vreteničić, u Krajini Liharević, Ramušević i Bardič, te u Crmnici Bokan-Keilj. Ove porodice su svojim trudom i čuvanjem generacijskog nasljeđa dale neprocjenjiv doprinos očuvanju kulturnog identiteta i tradicije barskog kraja.
C.M: Ko se sve osim Vašeg NVU-a uključio u ovaj kompleskni projekat?
- Tokom ovog kompleksnog projekta značajnu podršku pružila nam je JU Kulturni centar Bar, koja je bila tehnički partner i omogućila realizaciju ključnih aktivnosti. Pored toga, kontinuiranu podršku smo imali od lokalnih medija, poput Radio Bara i Primorskog portala, koji su redovno izvještavali o našem radu, čime su pomogli u širenju svijesti o značaju očuvanja narodnih nošnji i kulturnog nasljeđa Bara. Njihov doprinos bio je od neprocjenjive važnosti za promociju projekta i njegovo povezivanje s lokalnom zajednicom.
C.M: Ko je sve održavao edukativne radionice sa polaznicima i koji je bio njihov sadržaj i teme?
- Edukativni dio projekta bio je osmišljen s ciljem jačanja kapaciteta učesnika za planiranje, implementaciju i promociju projekata, kroz niz od šest besplatnih obuka koje su održane u prostoru Kreativnog haba u Starom Baru od aprila do jula 2024. godine. Radionice su pohađale 48 učesnika/ca, podijeljenih u manje grupe sa po 10 učesnika na svakoj obuci, kako bi se osigurala interaktivnost i kvalitet rada. Program je obuhvatao sljedeće tematske cjeline: Analiza i planiranje projekta – edukatorka Branka Ćalasan radila je na razvoju vještina za kreiranje projektnih ideja i strateškog planiranja.Vještine pisanja projektnih prijava – edukatorka Ivana Tomašević fokusirala se na pripremu prijava za nacionalne i lokalne javne pozive, pružajući učesnicima/ama ključne alate za uspješno apliciranje. Budžetiranje projekata – Ivana Tomašević nastavila je sa obukom o upravljanju finansijama i kreiranju realističnih budžeta. Google alati za timski rad – edukatorka Olja Fatić pružila je polaznicima/ama uputstva za efikasno korišćenje digitalnih alata za organizaciju i saradnju. Modeli zagovaranja – edukator Dušan Medin usmjerio je polaznike ka razvoju strategija zagovaranja za promociju projekata i uticaj na javne politike. Upoznavanje sa narodnim nošnjama Bara – edukatorke Draginja Radonjić i Olja Fatić održale su javne časove na kojima su kroz autentične priče i detaljno predstavljanje značaja narodnih nošnji učesnicima pružile dublje razumjevanje lokalne tradicije i kulturnog identiteta.
Obuke su bile koncipirane tako da polaznici steknu praktične vještine koje mogu primijeniti u očuvanju i promociji kulturnog nasljeđa, dok su kroz posljednju radionicu imali priliku da se direktno povežu s temom projekta – narodnim nošnjama Bara. Vjerujemo da još mnogo prostora postoji za unapređenje i očuvanje „nasljeđa u pokretu“.
C.M: Da li su nasljednici – čuvarke tradicije rado uzeli učešće u projektu i „na sunce iznijeli svoje porodično blago“?
- Da, nasljednici – čuvarke tradicije su rado učestvovali u projektu i otvorili svoja porodična blaga. Njihov doprinos bio je ključan za prikupljanje i očuvanje narodnih nošnji Bara. Ponosni smo što su porodice iz Mrkojevića, Šestana, Spiča, Zupaca, Krajine i Crmnice prepoznale značaj našeg projekta i donijele vredne komade svog kulturnog naslijeđa, omogućivši nam da ih dokumentujemo i predstavimo široj javnosti. Njihova posvećenost i spremnost da čuvaju tradiciju od velikog su značaja za očuvanje „nasljeđa u pokretu“. Izrada ovog kataloga je prekrasna priča o barskim nošnjama. Nastao je kao produkt napornog, ali izuzetno zanimljivog istraživačkog rada. Izlazak na teren bio je pravi izazov, a očekivanja nisu bila prevelika. Ipak, bilo je sasvim drugačije. Ispostavilo se da smo bili jako podržani od naših sugrađana, koji su nam velikodušno otvarali svoje domove i s ponosom pokazivali nošnje koje čuvaju. Osjećaj je bio neponovljiv. Zabilježili smo sve ženske barske nošnje, vidjeli kako se i kojim redosljedom oblače, otkrili sve tajne ukrašavanja glave, bogatstvo nakita i ukrasa. Nasljednici – čuvarke tradicije rado su učestvovali u projektu i donijeli nam svoje porodično blago. Nadamo se da smo sve to vjerno zapisali i da smo dali makar mali doprinos u očuvanju barskih nošnji.
C.M: Da li ste od njih čuli neke zanimljive i inspirativne priče o čuvanju nošnji i o precima koji su je ostavljali nasljednicima? Možete li nam neku prepričati?
- Bilo je dosta primjera priča koje su nam naši sugrađani ispričali tokom istraživanja. Evo izdvajamo jedan iz Spiča – čuli smo da je za izradu jednostavnije anterije trebalo odvojiti tri turske lire, što je ekvivalent trima mjesečnim platama naših ljudi koji su radili u Carigradu. Slično tome, sa starih i pohabanih haljetaka skidala se grešpa (čipka) i ukrasni detalji koji su se prišivali na nove komade, čime su nošnje trajale decenijama. One su bile svojevrsne konzervatorke svog vremena, pa se način slaganja i odlaganja robe, kao i tradicionalni postupci, prenosio zajedno s nošnjama. Zna se kako se djelovi nošnji slažu i odlažu – na primjer, čebr/čevra (marama) ukrašena srmom tehnikom dvostrukog veza (zlatovez) pažljivo su odloženi tako da se vezeni detalji međusobno ne dodiruju, kako bi se spriječila korozija i stvaranje žutih mrlja. Tako su nošnje sačuvane i prenesene generacijama, čime je očuvana i njihova estetska vrijednost i kulturno naslijeđe. Nažalost, zbog obima teksta, ove priče nisu ušle u katalog, ali ćemo nastojati da odradimo i neko dopunjeno izdanje kako bismo očuvali što više dragocjenih detalja o bogatstvu barskog naslijeđa.
C.M: Recite nam nešto o publikaciji koja je „finale“ projekta?
- Kroz projekat smo uspjeli da dokumentujemo bogatstvo barskih narodnih nošnji, koje su ne samo kulturno nasljeđe, već i emotivni i identitetski simbol za našu zajednicu. Finalni rezultat ovog istraživanja je publikacija – katalog „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“. Publikacija sadrži detaljno prikupljene opise ženskih nošnji iz svih djelova barskog kraja i prateće fotografije, koje pružaju uvid u različite tipove nošnji i bogatstvo ukrasa. Naša želja je bila da ovaj katalog postane ključni alat za očuvanje „nasljeđa u pokretu“ i izvor inspiracije za buduće generacije, kako bi i oni mogli uživati u bogatstvu barskog kulturnog nasljeđa. Kroz publikaciju, naglasili smo važnost očuvanja ne samo estetske vrijednosti nošnji, već i priča koje su ih pratile kroz decenije, dok su se prenosile s generacije na generaciju.
