Priča kafića “Kokotov rep” /
Nikola Maksa, Tena Markovinović i Vanja Vujošević su kreaitvni mladi ljudi koji imaju svoj kafić, pomažu zajednicu i kreativni su
Kokot je upečatljiv naziv za mužjaka kokoške u Crnoj Gori. U regionu ćete prije čuti za pijetla ili pevca, ali rjeđe za kokota. Riječ je o borbenoj životinji koja najavljuje novi dan. Pojavljuje se i kao simbol u heraldici gdje predstavlja simbol hrabrosti i spremnosti za borbu bez obzira na posljedice.
Svim ovim osobinama mogli bi opisati mladi crnogorsko-hrvatski trojac – Tena, Nikola i Vanja. U svom poslu su tačni kao kokot u zoru, dok su hrabro u doba pandemije pokrenuli svoj posao i borili se da bi došli do uspjeha. Njihov neobični koktel bar u Podgorici upravo nosi ime ove životinje – Kokotov rep.
Iako se radi o običnoj igri riječima – prevod koktela sa engleskog (cocktail, cock – pijetao, tail – rep) – ime lokala krije možda i nenamjernu simboliku. Tena Markovinović ima 22 godine, Nikola Maksa 25, a Vanja Vujošević 26 godina. Veoma pozitivan i pričljiv lik Nikola, veza je između ovog mladog trojca. Vanja i on učili su zajedno još u osnovnoj školi, dok je Tena njegova djevojka koju je upoznao radeći na hrvatskom primorju.
Čudesni i pozitivan trio
Iako veoma mladi, pozitivni, i u pojedinim trenucima haotični, kod njih je sve rađeno planski. Naporno su radili na hrvatskom primorju i odlučili da novac koji su zaradili ulože u svoj posao. Da budu gazde, a ne radnici.
„Svi smo upisali neke fakultete, ali jedini je Vanja završio svoj. Nekako nijesmo sebe vidjeli kao dio nekih korporacija ili preduzeća, već ljude koji vode svoj posao i odgovaraju samo sebi. Cijelo vrijeme je to bio plan“, kazao je Nikola za Caffe Montenegro.
U „Kokotovom repu“ svi imaju podijeljene uloge. Vanja, inače „tattoo“ (tetovaža) majstor, zadužen je za kreativni dio, Tena za estetiku kafića, dok Nikola za sebe skromno kaže da je „domar“. Međutim, Nikola je veoma dugo u ugostiteljskom biznisu. Vuče porijeklo iz Pakoštana, dalmatinskog gradića između Zadra i Šibenika, a sestra i zet porodični posao imaju na Hvaru (hrvatsko ostrvo u Makarskoj). Oni su do kuće na Hvaru. Nikola je do nedavno bio uključen u taj posao, ali je odlučio da pokrene svoj biznis u Podgorici.
Njih troje su gotovo sve majstorske poslove oko Kokotovog repa radili sami.
Iako je u Crnoj Gori stereotip da ljudi nakon što se vrate sa rada u inostranstvu, najprije gledaju da što prije riješe stambeno pitanje, kod junaka ove priče to nije bio slučaj.
„Nijesam htio da kupim stan, ili auto, mada ne osuđujem mlade ljude koji se odluče i na taj korak. Razumijem i to. Jer nigdje u svijetu gdje sam bio, nije toliko strašno biti podstanar kao u Podgorici. Tamo ljudi koji mjesečno zarađuju mnogo su podstanari jer im je jeftinije, a ovdje kažu: “Greote, on je podstanar”. Mi smo radije htjeli da od svog novca pokrenemo biznis, pa napravimo još novca, pa će doći red i na stan“, objašnjava Nikola.
Iako su Nikola i Vanja odrasli u Podgorici, stidljivoj i nasmijanoj sitnoj djevojci Teni bilo je u početku malo teže da se navikne na našu kulturu. Veoma tihoj i povučenoj u nastupu bilo je teško biti dio društva gdje svi pričaju glasno i u glas.
„Za razliku od Zagreba, ovdje svi viču. Kao kod nas u Dalmaciji. Pa je bilo teško kada ja, ovako tiha, kažem nešto, a oni pitaju “šta?”, a potom ja glasnije kažem, a oni ponovo “šta?”. Potom pojačam još malo i onda me čuju. Sada sam već uspjela da uskladim svoj volumen za Podgoricu“, našalila se Tena.
Njih troje su gotovo sve majstorske poslove oko Kokotovog repa radili sami. Nikola ima iskustva u građevinarstvu, pa je bio glavni za zanatske poslove u lokalu. Naravno u opremanju kafića su mu pomogli svi. Tena je bila glavna za ukrašavanje prostora, dok je Vanja, kao umjetnik, bio je zadužen za slikanje murala na zidovima bašte.
„Gdje god se nešto radi sa četkom i farbom tu mene zovu i podrazumijeva se da ja to radim. Krečim povoljno, ako treba nekome da znate“, šalio se Vanja.
Cijela ekipa je veoma duhovita i radi se uglavnom u pozitivnoj atmosferi. Cijelo druženje novinara Caffe Montenegra sa ekipom Kokotovog repa prošlo je u šali i smijehu. Prosto se odmah vidi da su svi povezani čvrstim prijateljstvom.
Uspjeli uprkos “nemate šanse” i pandemiji
Za „Kokotov rep“ se čulo u Podgorici i biznis je dobro razrađen. Ali ekipa kaže da to može mnogo bolje. Međutim, u početku gotovo da niko nije vjerovao u tu ideju.
„Iako je tržište koktela veoma oskudno u cijeloj Crnoj Gori, ne samo u Podgorici – čak dosta sastojaka ne možeš da nađeš kod nas – niko nije mislio da će naša ideja uspjeti. Svi su nam rekli da “nemamo šanse”, ali mladi smo pa neka nas – “da se igramo”, priča Nikola.
Oni ipak nijesu odustajali. Jedna od prvih kompanija koja ih je podržala, „G3 Spirit“, omogućila im je nedavno, tokom Gastro vikenda u Porto Montenegru, da na njihovom štandu prave svoje koktele. Nikola kaže da takvih festivala fali Crnoj Gori, gdje bi se ugostitelji i distributeri povezivali. Jer je, tvrdi, riječ o veoma malom tržištu koje je nedovoljno povezano.
Međutim, najveći izazov za „Kokotov rep“ bila je pandemija. Otvorili su kafić 20. maja prošle godine, u jeku pandemije. Ali goste je ipak zanimalo šta se novo događa u Ulici Stanka Dragojevića. Polako je počelo interesovanje za koktele, iako u Podgorici ne postoji kultura za koktele.
Svako godišnje doba, kažu, ima svoju kartu. Aktuelna je jesenja karta koktela.
„Kultura ne dolazi samo onako, ona se gaji. Ljudi kao mi donose neku novu kulturu. Nije je moglo ni biti kada nije bilo koktela. Danas imate nekoliko kotel barova, koji će popuniti taj vakum na tržištu“, kaže Nikola.
Kada je riječ o pandemiji, mlađani trio je ekstremno poštovao mjere. Kada su odobrili rad bašti, oni su svoju proširili i preuredili, ali ni u jednom trenutku, pričaju, nijesu željeli da krše mjere.
„Znamo za veliki broj kolega koji su radili i preko dozvoljenog vremena i za vrijeme lokdauna, ali mi nijesmo željeli to da radimo. Ne iz straha od kazni, koliko zbog toga što je napolju virus i ne bi mogli da živimo sa tim da se neko zarazi jer mi nijesmo poštovali mjere“, objašnjava on.
U početku su dijelili grebalice svakom ko naruči koktel, što je izazivalo oduševljenje kod gostiju. Svi bi pijuckajući svoj koktel, ogrebali još neku nagradu od Kokotovog repa – nešto sa menija.
Naporno su radili na hrvatskom primorju i odlučili da novac koji su zaradili ulože u svoj posao. Da budu gazde, a ne radnici.
Zbog ljubavi u Crnoj Gori
Nikola Maksa ispričao je zanimljivu priču odakle njegovi u Podgorici. S obzirom da je njegov đed bio partizan, ratni heroj iz Drugog svjetskog rata, bio je kao milicioner raspoređen u tadašnji Titograd. Tu je upoznao njegovu baku i ostao zbog ljubavi.“Nije htio da se vrati u Hrvatsku, već je sa njom ostao ovdje. Ali živjeli su i tamo i ovamo. Tako moj otac, i ja sada. Ali Podgorica je moj dom”, kaže Nikola.
Koktelima do društveno korisnog rada
Iako kažu da se sve šta rade u pravljenju već dugo radi u svijetu, ono šta rade čini se veoma fascinantno. Pogotovo kokteli sa dimom.
Nikola objašnjava da je riječ o nitroinfuziji dimom. Smiješani koktel ostave u jednu posudu u koju, putem specijalne, mašine infzuju dim. Puste tečnost da reaguje sa dimom i dobija se ukusan koktel. Kao da je riječ o soku, a ne jakom alkoholu, kakvi se inače koriste za koktele.
Jedna od prvih kompanija koja ih je podržala ,,G3 Spirit'', omogućila im je nedavno, tokom gastro vikenda u Porto Montenegru da na njihovom štandu prave svoje koktele.
Svako godišnje doba, kažu, ima svoju kartu. Aktuelna je jesnja karta koktela. Tako se na ovoj karti mogu naći kokteli sa imenima „ Rumble on“, „Gingerine“, „Battle for Figgerald“, inspirisane pjesmama brotanksog rok benda Led Cepelin (Led Zeppelin).
“Trudimo se da nam za svako godišnje doba bude različita karta koktela”, kazao je Nikola.
Iako kažu da se sve šta rade u pravljenju već dugo radi u svijetu, ono šta rade čini se veoma fascinantno. Pogotovo kokteli sa dimom.
Ekipi iz Kokotovog repa, međutim, nije važan samo profit, već mnogo akcija sprovode radi društveno korisnih aktivnosti. Tako su organizovali veče gdje su sav profit od prodaje koktela donirali za udomljavanje kučića, a nedavno su prikupljali sredstva za čišćenje Gorice.
Imaju mnogo dobrih ideja za unaprijeđenje svog biznisa, a od borbe neće odustajati. Mladi su - tek je život pred njima.
