Gostovanje Šefa Nihad Mameledžije (BiH) u restoranu 13. jul Plantaže
Restoran 13. jul je otvaranjem nove bašte ovog ljeta, proširio kapacitete postojeće, ali i otvorio sasvim novu stranicu u ponudi restorana. Svim snagama udruženih znanja gastro ekipe Plantaža, stručnjaka enologa, koji su znali da iskoriste fantastične potencijale vinskog blaga Kompanije i domaćih namirnica uspjeli su da naprave odličan meni. 
Otišli su i korak dalje da ovom ljetu daju što više ljepote i gostima pruže što više uživanja, pa su u restoran u periodu od 18. do 22. avgusta pozvali jednog od najboljih, moguće i najboljeg kuvara iz Bosne i Hercegovine - Šefa Nihada Mameledžiju koji nam je sa timom Plantaža priredio razigranu, maštovitu, kreativnu i nadasve ukusnu platu novih ugođaja poznatih namirnica u drugačijim kombinacijama i varijacijama, svojevrstan omaž ukusima Bosne i Crne Gore, pravu hedonističku rapsodiju Balkana pod nazivom “Sarajevo u restoranu 13. jul”.
Nihad Mameledžija, jedan je od najpoznatijih i najboljih bosanskih kuvara
STRAST I LJUBAV OSNOVNI ZAČINI DOBROG KUVANJA
Nihad Mameledžija, jedan je od najpoznatijih i najboljih bosanskih kuvara i šefova kuhinje, TV lice i autor brojnih knjiga o gastronomiji. Kao dugogodišnji saradnik čuvenog italijanskog šefa Gianluca Tomasija, ovaj gastro majstor radio je u mnogim ekskluzivnim restoranima širom svijeta, kao i brojnim hotelima u Bosni poput Marriott-a u Mostaru i ekskluzivnog Swissotel hotela u Sarajevu. Deset godina bio je šef kuhinje u italijanskoj ambasadi u Sarajevu, radio je u ambasadi Sjedinjenih Američkih Država, a jedan je od osnivača Udruženja kuvara BiH. Danas, jedan od najboljih kuvara u Bosni i šire, voli da potencira koncept japanske kuhinje: transparentnost, otvorenost, povjerenje, a osnovni začini za pripremu svakog jela su, kako voli da istakne, strast i ljubav. Bez njih, tvrdi, nikada ne možete napraviti dobro jelo!
DIO KONCEPTA JE TRADICIONA- LNU KUHINJU SERVIRATI NA FINE DINING NAČIN SA IZRAŽENIM TRADICIONALNIM UKUSIMA, ISTO TAKO SMO U PUNOJ LJETNJOJ SEZONI I VODIO SAM RAČUNA DA BUDE PUNO POVRĆA, RIBE I UKUSA CITRUSA
Sa radom bosanskog Šefa Nihada Mameledžije sam bila upoznata odavno, i u par navrata uživala u njegovih ruku djelima. Upoznali smo se i lično prije par godina i prije njegovog gostovanja u restoranu 13. Jul, te me vijest da stiže u Crnu Goru da radi sa našim kuvarima u ovom odličnom restoranu zaista obradovala, toliko da sam sa planine “doletjela” da budem na prvoj večeri koju je ovaj majstor sa timom Plantaža spremao za goste. Znala sam da neću zažaliti zbog trke koju sam sebi napravila da sa svježine i nadmorske visine od hiljadu i kusur metara se spustim u uzavrelu nam Podgoricu “samo” zbog gastro ugođaja koji sam očekivala. U bašti restorana 13. Jul jeste bilo uzavrelo, ali od gostiju.
JELA SU BILA FANTASTIČNO UPARENA SA NEKIM OD VINA PLANTAŽA, SVAKI ZALOGAJ JE BIO PRAZNIK ZA NEPCA
Svaki sto rezervisan unaprijed odavno, odmah nakon najave gostovanja Šefa Nihada, restoran pun, prijatna svježina koja nas izmješta od asfaltne vreline, a tu je u srcu podgoričke žege. E to jeste prava gradska bašta, kad izgubiš pojam da je vrelo ljeto u gradu i ti u njemu. Nije slučajno nazvana Bašta ljeta. Ono što me prije svega fasciniralo je osoblje restorana od hostesa, stilizovanih, ljubaznih, mladih, lijepih lica do iskusnih konobara sa šarmom minulih vremena kada su se tim zvanjem ponosili itekako oni koji su se tim poslom bavili i penziju dočekivali u toj profesiji, a mi po njima mjesta pamtili. Sjajan spoj mladosti, ljepote i iskustva je u restoranu. Ima to posebnu draž. Svaki sto je imao svog someliera, konobar je svaki gang detaljno objasnio prije nego što jelo spusti pred vas na sto. Ređali su se gangovi, svaki praćen vinom koje se ne odbija. Jela su bila fantastično uparena sa nekim od vina Plantaža, svaki zalogaj je bio praznik za nepca, a dodatno nas je, uz vino, uvesaljavao, i muzički program koji je izvodio Adis Škaljo & Puls band koji je većinom interpretirao EX YU pop hitove koji se zauvijek vole, kao i ovi naši prostori koji se granicama ne mogu izdijeliti. Jer naša priroda, hrana, navike, ljudi… su neraskidivo povezani, sa malim razlikama koje nas čine jedne drugima zanimljivijim. Tako je i sa kuhinjom. To je na najbolji način pokazano prezentacijom jela koja je Nihad spremio sa timom Plantaža. Neki ukusi bosanski i naše namirnice i po neka donešena iz Bosne, neki crnogorski autentični ukusi za “tajnim začinom” bosanskog majstora… sve u svemu, radost za nepca istinskih ljubitelja hrane i vina. Kako bi laički rekli bilo je i ribe i mesa, i rijeke i jezera i mora, ali i planina na tanjiru… crnogorskih, bosanskohercegovačkih… Teleći kotlet Hecegovina sa mladim maslacem i kaduljom dobio je aplauz od ljubitelja mesa. Tartar, karpaćo i pašteta od pastrmke su takođe oduševili (veliki ribnjak sa pastrmkom u sklopu Plantaža inspirisao je Nihada za ovo jelo). Ništa manje nijesu dobili komplimenata i pikantni mediteranski bujabez-čorba od različitih vrsta ribe i povrća…
Za vrijeme gostovanja Nihada Mameledžije u restoranu 13. Jul gosti su uživali i u mnogim drugim jelima koje je radio sa kulinarskom ekipom restorana, a naročito izdvajam zaštitni amblem bosanske kuhinje burek - i to sarajevski, a ovog puta sa varijacijom dodatka ukusa maslinovog ulja - tečnog zlata Plantaža. Ovako je Nihad spremao burek u restoranu 13. Jul: za sarajevski burek meso se ne fašira, već sjecka i uvijek se miješaju dvije do tri vrste mesa (jagnjetina i teletina najčešće), razvuče se jufka, a kao dodatak svemu Nihad je ubacio maslinovo ulje Plantaža tako da je napravio hit burek. Nije li to kuriozitet i privilegija - jesti sarajevski burek u Crnoj Gori spravljen od strane majstora kuhinje BiH. Nijesmo morali ići u Sarajevo, Sarajevo je sa Nihadom došlo u Podgoricu! Menadžemnt Plantaža nas je poveo na odlično putovanje u vrijeme kad nam je putovanje misaona imenica, ali hrana spaja i približava ljude tako da je Sarajevo došlo u goste, ali i bilo domaćin sa Podgoricom gostima iz Crne Gore. Baš kao kad prijatelji dođu u goste kod prijatelja na večeru, pa ustanu domaćinu da pripomognu da zajedno spreme i uživaju.Svedena, naizgled nekomplikovana, samo naizgled, no izuzetno sažeta suština u svakom jelu, tjerala je na onaj najmiliji osjećaj iščekivanja narednog gastro remek djela na tanjiru. I očekivanja su nadmašena. Bravo Nihade majstore, bravo za restoran 13. Jul i cijeli tim Kompanije koji je radio na ovom projektu od menadžmenta do onog dragog konobara.
Za vrijeme gostovanja Nihada Mameledžije u restoranu 13. Jul gosti su uživali i u mnogim drugim jelima koje je radio sa kulinarskom ekipom restorana, a naročito izdvajam zaštitni amblem bosanske kuhinje burek - i to sarajevski, a ovog puta sa varijacijom dodatka ukusa maslinovog ulja - tečnog zlata Plantaža. Ovako je Nihad spremao burek u restoranu 13. Jul: za sarajevski burek meso se ne fašira, već sjecka i uvijek se miješaju dvije do tri vrste mesa (jagnjetina i teletina najčešće), razvuče se jufka, a kao dodatak svemu Nihad je ubacio maslinovo ulje Plantaža tako da je napravio hit burek.
Nihad Mameledžija za Caffe Montenegro:
SARAJEVO U PODGORICI KAO U SVOJOJ KUĆI – OSJEĆAO SAM SE KAO U SVOM RESTORANU
C.M: Kako ste uklapali bosanske ukuse sa crnogorskim namirnicama iako uprkos blizini prostora i sličnostima, ipak postoje razlike u kuvanju? - Crna Gora ima odlične namirnice i ako se radi o domaćim namirnicama one su uglavnom bio porijekla što ih čini jako dobrim i ukusnim za kuvanje. Upravo to je glavna odlika i bosanske kuhinje koja daje fantastične ukuse sa takvim tipom namirnica. Znači da se bosanska kuhinja odlično slaže sa namirnicama iz Crne Gore, iako sam nešto od namirnica morao donijeti iz BiH, kao što su suva bamija, slatki kajmak, sirće od nara, kadaif… I ne znam tačno odakle to vuče korijene, ali bosanska kuhinja ima standard malih zalogaja i porcija, poput male sarme, male sogan dolme, male baklave…, a to je upravo i glavna razlika u odnosu na crnogorsku kuhinju i neke zemlje regiona.
C.M: Šta Vas je inspirisalo da formirate meni koji smo imali priliku da probamo u restoranu 13. Jul? Šta ste sve povezali u tim jelima i koji je to koncept? Da li je bilo teško Sarajevo preseliti u gastronomskom smislu u Podgoricu? Da li Vam je stručnjak iz Plantaža sugerisao uparivanje vina sa pojedinim gangovima? - Inspiraciju za meni sam tražio u funkcionalnosti, znao sam da dolazim u restoran koji ima 200 mjesta i u tom smislu svaki ozbiljan Šef neće sebi zakomplikovati život sa teškim recepturama, a nakon pogleda u trenutni jelovnik restorana 13. Jul pokušao sam ubaciti jela koja oni nijesu imali na meniju. Dio koncepta je tradicionalnu kuhinju servirati na fine dining način sa izraženim tradicionalnim ukusima, isto tako smo u punoj ljetnjoj sezoni i vodio sam računa da bude puno povrća, ribe i ukusa citrusa. Koncept je “upalio” i osjetio sam da je većina jela odlično prošla, i mogu reći da je Sarajevo dobro prošlo u kulinarskom predstavljanju u Podgorici.
Od glavnog someliera Plantaža sam dobio informacije o svim vinima i po njegovim uputima smo i slagali hranu i vino. Iz Podgorice nosim fantastična iskustva, tim kuvara na čelu sa Šefom Lazarom mi je dao punu podršku i zaista sam se osjećao kao u svom restoranu, menadžment sa upravnikom Draženom, Glavnim Šefom Miroslavom i svim konobarima. Takođe su odlično odradili posao u bašti sa gostima, a “glavni krivac” za moje gostovanje, jedan fantastičan čovjek, gastronom kojeg poznaje cijela regija direktor Veselin Đurišić je učinio da se osjećam stvarno kao kod kuće i cijelo vrijeme to potenciram, a to se pokazalo i u praksi kako Sarajevo i Podgorica jesu zaista dva bratska grada isto kao i BiH i Crna Gora, i jedva čekam kada ću se opet vratiti da vas posjetim.
