Tivatska solila – rezervat prirode i turizma
Ovaj prirodni biser, površine oko 150 hektara nalazi se u močvarnom dijelu priobalnog pojasa Krtoljskog zaliva u opštini Tivat i prvo je zaštićeno područje takve vrste na crnogorskoj obali.
Kada kažete crnogorska so, većina građana Crne Gore pomisliće na ulcinjsku solanu “Bajo Sekulić”, gdje se i do nedavno proizvodio ovaj slani kuhinjski začin. Međutim, građanima je manje poznato da je crnogorsko primorje imalo još jednu manju fabriku soli – u Tivtu.
Riječ je o današnjem rezervatu prirode „Tivatska solila“. Lokalitet Solila je 2008. godine zaštićen kao poseban (specijalni) rezervat prirode, radi očuvanja rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, najviše ornitofaune (ptičijeg svijeta) i biljnih zajednica. Ovaj prirodni biser, površine oko 150 hektara nalazi se u močvarnom dijelu priobalnog pojasa Krtoljskog zaliva u opštini Tivat i prvo je zaštićeno područje takve vrste na crnogorskoj obali.
Riječ je i o jednom od ključnih odmorišta ptica na njihovom migratornom putu (Adriatic Flyway). Zanimljivo je da se još dva takva velika odmorišta nalaze na primorju Crne Gore – jedno smo već pomenuli – Ulcinjska solana, a drugo je Buljarica.
Solila su Emerald stanište Bernske konvencije, kao i Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori - IBA područje. Od 2013. godine, rezervat "Solila" upisan je na listu močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji. Zbog značaja i raznovrsnosti stanišnih tipova, ovo područje nalazi se i na preliminarnoj Natura 2000 listi.
Od 2014. godine ovim rezervatom upravlja Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore. Krajem 2018. godine rezervat je postao i članica Asocijacije "Parkovi Dinarida" koji okuplja preko 90 zaštićenih područja iz osam zemalja Dinarskog luka.
Nasip u morskom dijelu rezervata - Foto Miloš Mitkić
Močvarno obalno područje Solila, gdje se danas nalazi posebni rezervat prirode „Tivatska Solila“, tokom istorije je bilo područje za sakupljanje soli. Istorijski podaci ukazuju da se na ovom području morska so sakupljala još tokom Rimskog doba
Još od Rimljana se u Tivtu sakupljala so
Močvarno obalno područje Solila, gdje se danas nalazi posebni rezervat prirode „Tivatska Solila“, tokom istorije je bilo područje za sakupljanje soli. Istorijski podaci ukazuju da se na ovom području morska so sakupljala još tokom Rimskog doba, a bazeni za sakupljanje ovog začina – solila sa ovog područja pominju se često u arhivskim dokumentima tokom 12. i 13. vijeka. Tada je proizvodnja soli bila važna osnova za razvoj okolnih gradova, naročito Kotora. Brojni istorijski dokumenti pokazuju da je proizvodnja soli na tom području cvjetala i tokom Osmanskog perioda, dok je u drugoj polovini 18. vijeka Mletačka republika zabranila proizvodnju soli u malim solanama na cijeloj istočnoj obali Jadrana.
Prije uređenja mostova - Foto arhiva JPMD 
Foto: TO Tivat
Foto - Bojan Zeković
Tokom austrougarskog perioda, u 19. vijeku, lokalni poljoprivrednici su područje Solila koristili uglavnom za poljoprivredu i ribarstvo. Opština Tivat započela je šezdesetih godina 20. vijeka novi projekat aktiviranja industrijske proizvodnje soli na području Solila, ali je i ta aktivnost prestala nakon nekoliko godina proizvodnje soli. Poslije toga, područje je bilo napušteno i koristilo se za lov i ribolov i, nažalost, za ilegalno odlagalište otpada, prije nego što je nevladina organizacija Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) pokrenuo inicijativu kod opštine Tivat da se ovo područje zaštiti kao ornitološki rezervat.
Ornitolog i aktivista CZIP-a Bojan Zeković za magazin Caffe Montenegro kaže da „Tivatska solila“ predstavljaju jednu od rijetkih prirodnih oaza na našem primorju.
-
Čaplje kašikare - Foto Miloš Mitikić
Foto - Bojan Zeković 
Vodomar - Foto Mloš Mitkić
Žuta čaplja - Foto Bojan Zeković
„Solane, a i močvare, generalno su jako ugrožene u svijetu, nestaju većom brzinom nego prašume. Naše primorje, usled neplanske gradnje, velikog pritiska u tom smislu, gotovo je potpuno potisnulo mjesta kao što su Tivatska solila. Solila, zajedno sa Buljaricom, Ulcinjskom solanom, predstavljaju rijetke lokalitete na obali za odmor ptica nakon preleta Jadranskog mora, i upravo tako rijetkost ih čini još važnijima“, pojašnjava Zeković.
Tivat dobitnik Green Destinations Sustainable Award 2021
Iz tivatske Turističke organizacije (TO) tvrde da je taj grad od prošle godine aktivni učesnik u procesu pristupanja programu „Green Destinations“ (Zelene Destinacije) koji se odnosi na održivi razvoj i upravljanje destinacijom.
„To znači da smo prva destinacija u Crnoj Gori koja se u cilju bržeg oporavka od pandemije COVID-19 oslanja na kriterijume Globalnog savjeta za održivi turizam (GSTC). Tako smo prethodne godine u okviru ovog procesa specijalni rezervat prirode Tivatska Solila, u saradnji sa JP 'Morsko dobro', predstavili kao dobar primjer prakse održivog upravljanja imajući u vidu cijelu istoriju ovog lokaliteta“, pojašnjava za Caffe Montenegro direktorica TO Tivat Danica Ćeranić.
Na osnovu toga je, kaže ona, Tivat i proglašen za jednog od dobitnika nagrade „Sustainable Top 100 Destination“ (100 najodrživijih destinacija) za 2020. godinu, a dobitnik je i najnovijeg priznanja „Green Destinations Sustainable Story Award 2021“ (nagradu za najodrživiju priču među zelenim destinacijama) u kategoriji “Priroda i ekoturizam”. Sve ovo će doprinijeti boljoj međunarodnoj promociji Tivta i Tivatskih solila u narednom periodu.
On smatra da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JP Morsko dobro), koje upravlja solilima, u proteklom periodu radilo kvalitetne stvari za ovo područje.
„Isticali smo to više puta, i stvarno se ima utisak da je ovaj lokalitet u dobrim rukama. Ako pogledamo širu sliku i nešto što nije u moći Morskog dobra već drugih a odnosi se na potpuno uništavanje okoline Tivatskih solila, prostora koji nije zaštićen i koji je pretvoren u industrijsku zonu, onda je teško išta pohvaliti. Prostor Grblja, Mrčevog polja djeluje nepovratno uništen i bufer zona solila je pod sve većim pritiskom“, kazao je Zeković.
Ornitolozi iz švajcarske - Foto: arhiva JPMDCG
Morsko dobro preuzelo najveći teret
Ali ni za JP „Morsko dobro“ nije bilo lako da od ruiniranog prostora dođu do zaštićenog prirodnog dobra i jedne od najvećih turističkih prirodnih atrakcija na crnogorskom primorju. Aleksandra Ivanović, rukovoditeljka Službe za održivi razvoj u tom preduzeću, kaže da nakon proglašenja Solila Specijalnim rezervatom prirode (2008. godine), transformacija lokaliteta na terenu nije bila laka i jednostavna.
„Kako na početku nije bilo imenovanog upravljača, između opštine Tivat, Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, Turističke organizacije Tivat i NVO Centra za zaštitu i istraživanje ptica (CZIP) stvoreno je partnerstvo za sprovođenje početnih aktivnosti kao što su čišćenje od nagomilanog otpada, čišćenje kanala za obnavljanje cirkulacije vode, postavljanje ograda i kula za posmatranje ptica, kao i prve aktivnosti podizanja svijesti o značaju ovog područja“, pojašnjava Ivanovićeva za Caffe Montenegro.
U plitkoj morskoj vodi ispred Solila česti su kormorani, gnjurci, galebovi, baljoške i pojedine vrste pataka. U plićacima redovno se hrane ptice šljukarice i više vrsta čaplji, od kojih siva, velika bijela i mala bijela čaplja se viđaju tokom cijelog ljeta
Partnerstvo je, kaže, nastavilo da uspješno sarađuje i do danas, ali tek nakon što je JP „Morsko dobro“ 2014. godine određeno za upravljača ovim rezervatom, na godišnjem nivou su se mogla opredijeliti finansijska sredstva za unapređenje i održavanje infrastrukture u rezervatu, praćenje stanja i promjena, edukaciju i promociju.
Ivanovićeva ističe da je tokom proteklog perioda izvršena kompletna rekonstrukcija 12 mostova na starom austrougarskom putu koji prolazi kroz rezervat, što je, uz sanaciju paralelnih nasipa stare solane pretvoreno u dva kilometra pješačko-biciklističke staze za posjetioce. Nova infrastruktura obuhvatala je postavljanje ograda, kapije, dvije kule za posmatranje ptica u rezervatu, postavljanje vidikovca i adaptacija staze uz granicu rezervata, postavljanje informativnih tabli i klupa za posjetioce duž staze, kao i postavljanje manjeg Info punkta na ulazu u rezervat gdje posjetioci mogu dobiti brošure i druge informacije o rezervatu.
„Pored radova na obnovi područja i razvoja infrastrukture, dodatna sredstva su opredijeljena za naučna istraživanja i monitoring flore i faune, savjetodavne usluge, obuku zaposlenih i za obrazovne i promotivne aktivnosti. S obzirom da Javno preduzeće za upravljanje obalnim područjem nije imalo prethodnog iskustva u upravljanju zaštićenim močvarnim staništima, uspostavljena je saradnja sa Parkom prirode Sečoveljske solane u Sloveniji i Saline d'Heieres u Francuskoj i ova razmjena iskustava i znanja bila je dragocjena za predlaganje mjera za regulaciju vodotoka i kanala, unapređenje uslova i zaštitu staništa i biodiverziteta, kao i da se obuči osoblje preduzeća i uspostavi saradnja sa lokalnom zajednicom“, kazala je Ivanović.
Foto arhiva JPMD
Od ždralova do flamingosa
Kada je riječ o biodiverzitetu (prirodnom svijetu) Solila su jedna od rijetkih preostalih močvarnih priobalnih staništa za ptice na istočnoj obali Jadrana koja su, zbog izobilja hrane u plitkoj vodi, stanište ptica tokom zimovanja i odmorište na seobi ptica iz sjeverne i istočne Evrope.
U plitkoj morskoj vodi ispred Solila česti su kormorani, gnjurci, galebovi, baljoške i pojedine vrste pataka. U plićacima redovno se hrane ptice šljukarice i više vrsta čaplji, od kojih siva, velika bijela i mala bijela čaplja se viđaju tokom cijelog ljeta. Makija, šikara i otvorene površine, u proljeće i na jesen, privlače brojne vrste manjih ptica pjevačica između kojih posebno su brojne i redovne pliske, bijelke, travarke, više vrsta lastavica i pojedine vrste ptica grabljivica, pogotovo eje. Za vrijeme gniježđenja na proljeće i ljeto broj ptica se smanjuje. Dno bazena nekadašnje solane presuši tako da ptice vodenih i močvarnih staništa nemaju uslova za opstanak. Ali zato gnijezde se tipične vrste mediteranskog priobalja, između kojih se izdvajaju pojedine vrste svračaka, strnadica, grmuše i druge.
Informativne table duz staze u rezervatu - Foto arhiva JPMD
Žbunasta caklenjača - Foto Danijela Stešević
Leptir Lastin repak - Foto Gordana Kasom
Februara 2018. godine u rezervatu je po prvi put registrovano jato od preko 100 ždralova koji su izabrali Solila za svoje bezbjedno odmorište na svom migratornom putu. Nakon toga, jata ždralova su odmarala na području Solila i tokom proljećne seobe 2019 i 2020. godine. Aprila 2020. godine na području rezervata registrovano je i jato roda što predstavlja rijetku pojavu za ovakva područja. Ipak, najdragocjeniji podatak registrovan je septembra 2020. godine kada su se u rezervatu, nakon više od 10 godina, pojavila 2 flamingosa.
„Svi ovi podaci govore da su mjere upravljanja rezervatom uspješne, te da su uslovi adekvatni za bezbjedan boravak ptica“, kaže Ivanovićeva.
S obzirom da se, osim za ptice, na Solilima dugi niz godina nije pratio biodiverzitet, izvršena su istraživanja flore i faune u cilju dobijanja novih podataka o stanju rezervata. Preliminarni podaci pokazali su veliko bogatstvo biljnim i životinjskim vrstama, a vrijedno je napomenuti da u rezervatu živi 21 endemska vrsta – pet biljaka, jedan vodozemac i 16 insekata.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica ove godine planira da uradi monitoring gnijezdećih vrsta. Zeković tvrdi da je nedavno urađena analiza prikupljenih i dostupnih podataka u kojoj je prepoznato da je na solilima registrovano 178 vrsta ptica.
„Urađeni su i trendovi za neke vrste koje imaju pouzdan period i način osmatranja i date preporuke za buduće aktivnosti“, kaže Zeković.
Foto Marija Šoškić
Solila idealna za razvoj birdwatching turizma
Tivatska solila, u kombinaciji i sa drugim lokalitetima u Crnoj Gori kao što su Nacionalni park (NP) Skadarsko jezero i Ulcinjska Solana, idealna su za razvoj birdwatchinga (posmatranja ptica).
Danica Ćeranić smatra da bi ovaj vid turizma doprinio boljoj posjećenosti destinacije u periodu van sezone. U tom pravcu, tvrdi, i planiraju realizaciju aktivnosti na promociji ponude za ljubitelje posmatranja ptica.
Posmatranje ptica je aktivnost u koje su takođe uključeni i aktivisti Centra za proučavanje i zaštitu ptica, koji su u Crnoj Gori jedni od pokretača ovog vida turizma.
„Tu smo uključeni u saradnji sa JP „Morsko dobro“ i u aktivnostima koje se tiču promocije, organizovanja nekih posjeta, doduše u periodu kada je to bilo izvodljivije obzirom da vrijeme sada posmatramo kao prije i poslije epidemije“, kazao je Bojan Zeković.
Edukacija, promocija i uživanje
Ivanovićeva priča da se poslednjih pet godina u rezervatu sprovode edukativne aktivnosti kao što su radionice ili organizovani obilasci rezervata i posmatranje ptica za djecu školskog uzrasta. Posjeta Solilima postaje nezaobilazni izlet u sklopu "Škole u prirodi", a već dvije godine, praktičnu nastavu u okviru predmeta Botanika, u rezervatu obavljaju i studenti Prirodno-matematičkog fakulteta iz Podgorice.
Edukativna posjeta rezervatu - Foto arhiva JPMD
„Popularnost Solila poslednjih godina porasla je i zbog promocije putem fejsbuk stranice ’Tivatska Solila/Tivat Salina’ i instagram profila ’Rezervat prirode solila’, na kojima redovno obavještavamo o aktivnostima i događajima, a posjetioci mogu da uživaju u fotografijama i video snimcima pejzaža i biljnih i životinjskih vrsta koje nastanjuju rezervat“, saopštila je Ivanović.
Rezervat je otvoren za posjetioce svakog dana od 7 do 20 časova i ulaz se ne naplaćuje. Na raspolaganju su pješačko-biciklističke staze opremljene klupama za odmaranje, dok se ptice mogu posmatrati iz dvije kule osmatračnice u rezervatu ili sa vidikovca koji se nalazi uz magistralni put prema Krtolima. Osnovne informacije o rezervatu nalaze se na osam informativnih tabli duž staze, a posjetioci mogu preuzeti i audio vodič putem aplikacije za mobilni telefon "IZItravel".
Tako da na mjestu gdje smo nekada proizvodili so za više civilizacija, od rimske do mletačke, danas smo dozvolili prirodi da sama proizvodi ljepotu koja se rijetko gdje drugdje može naći i vidjeti. Iako kažu da je na prirodu najljepši pogled iz „ptičje perspektive“, sigurno i ptice rado dolaze na Solila da uživaju u pogledu sa močvare iz naše „ljudske“ perspektive. Na kraju krajeva i to je održivi razvoj – suživot čovjeka i prirode.
