Intervju-Dolores Fabian
Ovu bokešku, kotorsku storiju bilježimo u Gornjim Škaljarima kod fetive (prave) Bokezice Dolores Fabian, koju je korona vratila kužini. Dolores je turistički vodič i medijatorka kulturnih događaja u kotoru. Prethodnu godinu koja je bila bez turista zbog korona pandemije, energična i vazda vedra dolores je iskoristila da pravi „bokuniće“, prvenstveno slatke zalogaje iz kotorske kužine, koje je promovisala na društvenim mrežama čuvajući tradiciju izradom tradicionalnih kolača i torti.
More o' cukra
Dolores prikuplja stare recepte iz Boke Kotorske i po malo, bez preše, stvara slatki kuvar “More o' cukra”. Uz to veze dobrotsku čipku i snima klipove sa kćerkom i njenom drugaricom, zabavljajući se uz predivan pogled na Kotor, a na radost brojnih pratilaca na društvenim mrežama.Kroz sve čime se bavi, Dolores čuva tradiciju svog kraja, tako što koristi lokalni dijalekt, kotorski jezik, prebogat romanizmima.
KAD JE BIO PRVI TALAS KORONE, NIJESAM IMALA ŠTO ČINJET', NIJE ME BILO VOLJA ČITAT', NIJE ME BILO VOLJA GLEDAT' FILMOVE, NO IDEM JA KUVAT, IDEM JA SPARIĆAVAT' I TAKO SAM SE VRATILA KUŽINI
Kužina od njoki i rogača
- Poznata sam kao kotorska bonkulovićka, što znači da volim fino i dobro da papim. I volim kad me neko zovne na objed, to mi je nešto omiljeno, najljepše na svijet. Međutim, kad je bio prvi talas korone, nijesam imala što činjet', nije me bilo volja čitat', nije me bilo volja gledat' filmove, no idem ja kuvat, idem ja sparićavat' i tako sam se vratila kužini - priča Dolores dok počinje sa pripremom novog jela.
DOLORES PRIKUPLJA STARE RECEPTE IZ BOKE KOTORSKE I PO MALO, BEZ PREŠE, STVARA SLATKI KUVAR “MORE O' CUKRA”
Poslije je sa tim čestim kuvanjem i nastavila, jer nije bilo turističke sezone, nije bilo kruzera, pa je osim za fotografisanje, priprema jela prešla u neku vrstu „mini-biznisa“.
- Počela sam sa veganskim kolačima, kojih kod nas nema mnogo jer se ljudi boje nepoznatog, misle da to nije slatko, a to je u stvari perfektno, ukusno i zdravo, prije svega. I ja sam to isprobavala, jer sam glavni proizvođač, degustator, inovator, itd. Prije svega degustator, naravno, i fotograf svega toga. Hvala Bogu, uz ovaj pogled koji imam s moje terace sve i da nije lijepo, najljepše je na svijet, ponosna je na bokeljsko porijeklo Dolores.
„Bokunići“ kao cupcake, koji joj stoje i na travesi su taj „biznis“ od Dolores, a iza uva joj je malo bosioka koji ide uz svaku bokešku pjatancu i ništa ljepše od njegovog mirisa nema.
- Nije vrijeme da se počne stvarni biznis. Moja želja od kad sam bila mala je bila da imam malu butigu od slatkoga, od kolačića i lijepih delicija, zato što je meni tetka radila u čuvenoj poslastičarnici „Zdravljak“, koje više nema i od tada mi je bila želja da radim u slastičarnici i sve kolače da pojedem (smijeh prim. aut.).
Bokunići
Teatar 303
„BOKUNIĆI“ KAO CUPCAKE, KOJI JOJ STOJE I NA TRAVESI SU TAJ „BIZNIS“ OD DOLORES, A IZA UVA JOJ JE MALO BOSIOKA KOJI IDE UZ SVAKU BOKEŠKU PJATANCU I NIŠTA LJEPŠE OD NJEGOVOG MIRISA NEMA
Dolores objašnjava:
- „Bokunići“ se mogu naći na društvenim mrežama Facebook i Instagram pod tim nazivom. Oni mogu biti slatki ili slani, i njoke koje ćemo sparićavat' danas su bokunići na svoj način. Opet su to slatki bokunići jer ti bude slatko i kad jedeš to slano. A ovaj mikrofon na kecelji je što sam ozvučena od rane mladosti. Imam i tetovažu, iznad šake, mikrofon i slovo D, što je zaštitni znak mojih bokunića, uz mačke, teće, uz cupcake koji je postao moderan kolač i, u principu, svi ti kolači koje mi spremamo, mogu se spremiti kao cupcake, da bude interesantnije, ljepše, primamljivije za oko.
Prilikom naše posjete, Dolores kao prava Kotoranka i Bokezica pripremila je njoke, što je najoriginalnije, a za svaki važan trenutak u njenom životu su bile spremane razne njoke. Ovog puta na meniju su bile njoke - a la sorentina, sa krtolom i pamidorom – paradajzom, a ne tradicionalna pašticada. Njoke su prvenstveno vezane za karnevalske fešte, priređuju se tzv. njokade, a na nekima po svijetu se bira i kapo od njoki.
Dolores kaže da ima strpljenja za kužinu kad zna da će se pojesti što pripremi, a najviše voli da joj neko dođe na ručak ili večeru i tada svi zajedno uz čašu vina to pojedu i guštaju u svemu tome.
- Volim da kuvam jer ja volim da jedem, a volim društvo, to mi je u krvi. Stare rićete – recepti su mi omiljeni, ima njih koje ja ne volim jesti, ali ih volim napraviti jer fino figuraju (izgledaju), čuvam tradiciju tako, što se vidi i da ništa ne kaže Dolores.
Rogač je biljka i drvo koje je važno tokom istorije bilo (kod nas ih ima na Luštici i u Donjoj Lastvi, do 200 mnv), zvali su ga „kruhom Svetog Ivana“. Sjeme koje se nalazi u njegovim mahunama je korišćeno kao mjera za zlato, što govori koliko je bilo nekad vrednovano. Sa brašnom od rogača se može praviti dosta toga, a zamjena je za čokoladu, za kakao i moguće ga je kupiti sada u radnjama. Njen barba Vlaho je nekad sa Korčule za Dolores i njene ukućane donosio pun saket mahunica rogača koji su im bili slatkiši.
Uz aperitiv, domaći liker nješpulin i rožulin, počinjemo degustaciju preukusnih njoki sa pamidorom, gledajući na Kotorski zaliv. Kasnije uz vino degustiramo savršenu tortu od rogača čiji vam recept nudimo, podsjeća na saher, ali je naša prava kotorska. Kad Dolores objavi svoje „More o’ cukra”, svojevrsni slatki kuvar, rado ćemo ga promovisati.
Život s mikrofonom na sceni i uz turiste
Dolores Fabian rođena je u Kotoru prije pola vijeka, studirala je na Fakultetu za turizam, koji sticajem okolnosti nije završila. Od 16-e godine je članica Teatra 303. Veliki broj nastupa i predstava obilježilo je 10 godina tog divnog druženja. Najveći uspjeh vesele družine je bilo to što su postali prvaci Jugoslavije u smijehu i osvojili minibus na “Turniru duhovitosti”. Sa mnogo gostovanja koje je priređivao ZAM, dvije snimljene video kasete, bili su pandan “Indeksima”. Prvih 40 godina Teatra 303 proslaviće monografijom i novim projektima.
Na Radio Kotoru je deceniju bila prezenterka, novinarka i urednica. Dobri poznavaoci muzičke scene upamtili su je po učešću u spotu Nenada Kneževića Kneza “Moja mala”. U vrijeme prvog talasa korone, u proljeće 2020, sa kćerkom i njenom drugaricom, Dolores je priređivala klipove pod nazivom “Škaljarica sa tarace”. Muzika, pjevanje, ples, gluma i “Tik-Tok” trendovi… Postavljale su to na društvene mreže i publika je priželjkivala stalno nove klipove, uz koje se ludo zabavljala, kao i njene akterke.
“Gašlerica” je bila i kraljica Kotorskog karnevala
Dolores je aktivna učesnica svih kotorskih tradicionalnih manifestacija, a za svečana otvaranja karnevalskih svečanosti napisala je scenarija i režirala sedam humorističkih predstava. Njena karnevalska grupa “Gašleri” jedna je od grupa koje daju štimung na maskenbalima i karnevalskim povorkama. Piše scenarije i režirala je dvije dječije predstave.
Dolores je idejna tvoriteljka "Kotorskog vremeplova" koje je u saradnji sa kolegama iz NVU “Ke nova” uspješno realizovala dvije godine zaredom. Koliko je vrijedna bila ova manifestacija dokazuje i to da je ušla u jednu doktorsku disertaciju kao primjer odličnog predstavljanja tradicije i istorije na neposredan način u interakciji sa turistima.
Najveći uspjeh vesele družine "Teatar 303", čiji je član od svoje 16-e godine, je bio to što su postali prvaci Jugoslavije u smijehu i osvojili minibus na “Turniru duhovitosti”
DOLORES JE AKTIVNA UČESNICA SVIH KOTORSKIH TRADICIONALNIH MANIFESTACIJA, A ZA SVEČANA OTVARANJA KARNEVALSKIH SVEČANOSTI NAPISALA JE SCENARIJA I REŽIRALA SEDAM HUMORISTIČKIH PREDSTAVA
Vođenjem programa se bavi od srednje škole, bila je uspješna medijatorka karnevala, maskenbala, Bokeške noći (posebno joj je važna ova od ljeta 2020, koja je bila online i možete je pogledati na youtube), vodila je muzičke festivale, dječije manifestacije, promocije...Više puta vodila je program na italijanskom i na engleskom jeziku. Gostovala je kao voditeljka programa u inostranstvu - Srbija, BiH, Hrvatska, Italija i Danska.
Od 2004. je i turistički vodič. Predstavljala je Crnu Goru, Kotor i Boku Kotorsku u nekoliko prestižnih emisija poznatih TV kuća.
Dobrotska čipka – trajna nit sa prošlim vremenima
Dok Dolores čeka da njen špaher (šporet) odradi svoje u pripremi jela i šire se profumi (mirisi) od kužine, ona se posvećuje svojoj strasti, vezu dobrotske čipke, koja je nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Naučila je to prije skoro deceniju. Zajednica Italijana Crne Gore je organizovala kurs, a ovoj vještini ih je naučila Mila Moškov, koja je bila u Buranu u Italiji, gdje je završila osnovni kurs venecijanske čipke, koja je ista kao dobrotska, ali sa više ukrasa.
Dok Dolores čeka da njen špaher (šporet) odradi svoje u pripremi jela i šire se profumi (mirisi) od kužine, ona se posvećuje svojoj strasti, vezu dobrotske čipke, koja je nematerijalno kulturno dobro Crne Gore
Sa Mlečanima je čipka stigla u Boku Kotorsku, koja je bila četiri vijeka u njenoj vlasti. Mnogo vrijednog je ostalo od te civilizacije, a čipka se i dalje upražnjava kao zaštićena vještina. Iako se ne čini jednostavnom taj vez, Dolores kaže da joj je zabavna i opuštajuća.
Ona je ponosna što može uraditi vez sa raznim motivima, koji su žene čekajući muževe da dođu sa dalekih mora, radile stotinama godina unazad.
Što se tiče slastica, u čast naše posjete napravila je nešto za nju posebno, što pravi već dugo godina, a to je torta od rogača
TORTA OD ROGAČA:
Umutiti 8 jaja 150 g cukra Omekšale čokolade 200 g 200 g maslaca 150 g mljevenog rogača Korica naranče Pola dl soka od naranče Sjediniti sve sastojke i peći u podmazanom plehu ili koristiti kartu za pečenje, da traje 25 minuta na 170 stepeni. Ohlađenu tortu premazati sa prethodno umućenom marmeladom po želji i dvije supene kašike ruma, može i sok od naranče ili maraskino. Ugrijati 200 ml slatke pavlake i u njoj otopiti 200 g čokolade. Preliti preko torte i ukrasiti po želji feticama naranče, gratanom korom naranče ili mrvicama mljevenog rogača. Može se služiti topla torta, uz kuglu sladoleda od vanilije, što je savršenstvo za nepca,
a može i sa kuglom šlaga ili slatke pavlake.
Zaliv bez kruzera i žal za turistima
Pogled sa terase od Dolores je na Kotorski zaliv koji je cijelu godinu bez kruzera i samim tim bez turista. Prvi tužni uzdah smo čuli od ove vedre Kotorke kod ove teme, jer joj je egzistencija kao turističkom vodiču, vezana skoro isključivo za turizam. Sve ovo drugo čime se bavi je da prekrati vrijeme dok se vrati ne tako stara slava Kotora.
- Uh, poslije 15 godina bavljenja turizmom, navikla da trčim pred kruzer, da idemo na raznorazne izlete, jako je tužno bilo sa ove tarace gledati more i zaliv prošlog ljeta bez kruzera. Ušlo ih je nekoliko malih, napravili su samo đir i otišli ća’. A mi ostajemo onako inpjantani (ostavljeni iznenada), čekamo novu sezonu, čekamo da sve ovo pasa’. Baš je bilo tužno i
nije mi prijalo.
Kažu ljudi – procvjetala je priroda, čist je zrak i more…Ok, super, sve je čisto, lijepo je, odlično je, i s kruzerima je bilo lijepo, s obzirom da preko 20 i više procenata budžeta Crne Gore počiva na turizmu, kaže Dolores, koja uz osmijeh žali što smo čekali Novu 2020. godinu, da je se neće sjećati sa nostalgijom na pasane ure što Kotorani vazda čine, i da se nada boljoj, ljepšoj i 2021. godini ponovo sa turistima u Crnoj Gori.
