Neobičan porodični biznis za ovo podneblje:
Porodica Božović iz Gornjeg Polja proizvodi najukusniju domaću čokoladu, koja nosi ime po vlasnici – Aneti. Priču o čokoladi prati interesantna i ni malo laka priča, ali sa srećnim krajem.
Većina nas voli čokoladu. U nekim trenucima nas čini srećnim, dok u drugim samo uživamo u njenom neodoljivom ukusu. Međutim, u nikšićkom naselju Gornje Polje čokolada je na neki način spasila živote.
Nakon infarkta, koji je doživjela prije nekoliko godina, Nikšićanka Aneta Božović morala je da zaboravi na dotadašnji posao trgovca koji su radili ona i njen muž Zoran. Radna sposobnost joj je smanjena i formalno se vodi kao osoba sa invaliditetom. Tada je, kaže, klonula, jer je navikla i voli da radi. I njena porodica kaže da su se bili zabrinuli za nju, jer više nije bila vesela i šaljivdžija kako su je navikli.
Božovići sa ćerkom i unukama
Ono šta joj je, tvrdi, u takvoj situaciji prvo dalo „vjetar u leđa“ bila je profesionalna rehabilitacija u nikšićkom Centru za profesionalnu rehabilitaciju, gdje su utvrdili da i sa invaliditetom može raditi neke poslove. Sada je samo trebalo naći posao, kojim će da se bavi. Jedan rođak pozajmio im je staru italijansku mašinu za pravljenje čokolade i jednu količinu stare čokolade da probaju.
„Probala sam i vidjela da umijem“, kazala je Aneta za Caffe Montenegro.
“OBOŽAVAM ČOKOLADU, A NAJVIŠE ONU ZDRAVU, CRNU. ODUŠEVILA SAM SE KADA SMO TU PRVU ČOKOLADU IZLILI U KALUP I VIDJELI KAKO LIJEPO IZGLEDA. NIJESAM MOGLA DA ODOLIM, A DA JE NE PROBAM I SVU SMO JE NA KRAJU POJELI
Božovići danas proizvode najukusniju domaću čokoladu, koja nosi ime po vlasnici – Aneta. Kažu da posao dobro ide iako je preduzeće otvoreno usljed pandemije. U svom preduzeću su, preko državnog programa, zaposlili i tri osobe sa invaliditetom. Tako je Anetina čokolada postala mentalni i ekonomski lijek za ljude, koji su duboko na margini našeg društva.
Posao pokrenuli u doba pandemije
Reportere magazina Caffe Montenegro u Gornjem Polju dočekala je nasmijana i duhovita gospođa, koja pri samom upoznavanju na vas prenosi lijepu energiju. Dok to nije rekla, nije se moglo ni naslutiti da je riječ o osobi sa invaliditetom i srčanom bolesniku. Kaže da nije ni znala koliko je jaka dok nije otišla na profesionalnu rehabilitaciju, gdje su joj značajno podigli moral.
Anetinu hrabrost i odlučnost pokazuje i riješenost da počne sa radom firme i proizvodnjom čokolade uprkos izbijanju pandemije u svijetu i kod nas. Mart 2020. godine davno je planiran za početak rada, a to je bio mjesec kada je u Crnoj Gori proglašena epidemija virusa COVID-19.
“Taman smo krenuli, uzeli mašinu, dogovorili se sa kompanijom koja uvozi čokoladu iz Italije, otvorili firmu, izlili prve table i pojavi se koronavirus. Nasta blokada. Ali, nas je život lomio i nikada se nijesmo predali. Tako je bilo i ovoga puta”, kazao je Zoran za Caffe Montenegro.
Da se samo izlije dva kilograma čokolade, pojašnjavaju, potrebno je osam sati. Mašina izgleda poput česme, sa koje, umjesto vode, toči čokolada. Ta čokolada se puni u razne kalupe, suši i pakuje.
Mašinu za pravljenje čokolade je, tvrdi, Aneta dobila od đevera (muževog brata). U tom trenutku je proces proizvodnje čokolade za nju bila nepoznanica, ali bila je nepoznanica i za Crnu Goru. Zbog toga je to bila i dobra ideja za biznis.
“Ništa nijesmo znali o pravljenju čokolade, ali zahvaljujući internetu - naučili smo ono osnovno. Ostalo se uči u hodu. Našli smo crnu čokoladu staru četiri godine koja je ostala ljudima koji su nešto mislili da rade, ali nijesu imali volje. Čovjek koji uvozi tu čokoladu kazao nam je da možemo da je konzumiramo, iako je prošlo četiri godine, ali mi smo odlučili da nam posluži samo za učenje”, pojasnio je Božović.
Rođak im je pozajmio staru italijansku mašinu za pravljenje čokolade i jednu količinu stare čokolade da probaju. „Probala sam i vidjela da umijem“, kazala je Aneta za Caffe Montenegro.
Aneta je kazala da ju je samo bilo strah da nekog ne otruje. Međutim, ona sama i njena porodica nijesu mogli da odole pločicama izlivene i najfinije crne čokolade, pa bila ona stara četiri dana ili četiri godine.
“Obožavam čokoladu, a najviše onu zdravu, crnu. Oduševila sam se kada smo tu prvu čokoladu izlili u kalup i vidjeli kako lijepo izgleda. Nijesam mogla da odolim, a da je ne probam i svu smo je na kraju pojeli. Uopšte nije teško raditi, pogotovo ako to radite sa ljubavlju. Morate biti precizni, pomalo i perfekcionisti. Kad joj date adekvatne uslove, ljubav i pažnju, tada ona pokaže svoju ljepotu”, kazala je Aneta, osmjehujući se. Kazala je da sada samo jede čokoladu koju proizvede i ni jedan drugi slatkiš i da je značajno smršala u periodu od kad pravi čokoladu.
BOŽOVIĆI PRAVE ČOKOLADE SA RAZNIM VOĆEM, A KAO SIROVINU KORISTE NAJFINIJU ITALIJANSKU CRNU ČOKOLADU SA 72 ODSTO KAKAOA
PORED PLOČICA, ONI PRAVE I BOMBONJERE. PRAVE I BIJELU ČOKOLADU, ALI MNOGO MANJE, JER TRŽIŠTE VIŠE TRAŽI CRNU
PLOČICE NAJČEŠĆE UKRAŠAVAJU KOŠTUNJAVIM VOĆEM, KAO ŠTO SU ORASI, LJEŠNICI I BADEMI, DOK BOMBONJERE PUNE I DRUGIM VOĆEM I NAPICIMA
Svako ko je jednom kupio, vratio se po još
Prvi kupac joj je bio komšija, bivši profesionalni sportista, kojem je „preko ograde“ odnijela da proba čokolade i odmah je uzeo stotinu komada za njegov lokal. Ali odskočna daska, kako voli da kaže, bila joj je cvjećara iz Bijelog Polja, koja cvjetne aranžmane zaslađuje Anetinom čokoladom.
„Javio se drug moje kćerke, koji drži cvjećaru u Bijelom Polju i koji je odlučio, kada je vidio čokolade, da ih stavlja u cvjetne aranžmane koje pravi. On mi je bio odskočna daska u poslu i to me pokrenulo. Ne mogu opisati taj osjećaj. Čovjek se davi, ne zna šta će i odjednom se pojavi slamka spasa. Od tog novca sam mogla da poručim novu italijansku čokoladu i nastavim sa poslom”, pričala je Aneta.
Svako ko je kupio jednom, vratio se da kupi još, kazala je ona. Imaju već redovne kupce, a nadaju se da će nakon pandemije posao proširiti i van granica Crne Gore. Preko prijatelja iz Crne Gore, čokolade su već bile u svjetskim centrima, ali još nemaju distribuciju. Kažu da nemaju namjeru da budu konkurencija velikim fabrikama, ali da žele da njihov biznis sa prozvodnjom čokolade bude dugovječan.
„Teško je da budete konkurencija Milki, Soko Štarku, Krašu, Pioniru. Ne možemo da prodajemo u velikim marketima jer nemamo ni toliku količinu, zato smo bazirani na cvjećaru u Bijelom Polju, prodavnice zdrave hrane i kućnu dostavu. Treba da se ugledamo na strance koji nas uče o značaju domaće hrane i domaćih proizvoda. Oni upravo to traže kada dođu u Crnu Goru”, rekao je Zoran.
Imaju saradnju i sa jednom prodavnicom zdrave hrane u Nikšiću, a nadaju se da će vremenom mašina za pravljenje čokolade raditi još više. Međutim, objašnjavaju da taj posao nije ni malo lak, niti jednostavan kako izgleda. Da se samo izlije dva kilograma čokolade, pojašnjavaju, potrebno je osam sati. Mašina izgleda poput česme, sa koje, umjesto vode, toči čokolada. Ta čokolada se puni u razne kalupe, suši i pakuje.
Da se vratimo zdravim slatkišima
Aneta kaže da prvenstveno želi djeci da vrati naviku da se hrane zdravim slatkišima, kao što su se oni kao djeca hranili. Božovići zato prave čokolade sa raznim voćem, a kao sirovinu koriste najfiniju italijansku crnu čokoladu sa 72 odsto kakaoa.
Pored pločica, oni prave i bombonjere. Prave i bijelu čokoladu, ali mnogo manje, jer tržište više traži crnu. Pločice najčešće ukrašavaju koštunjavim voćem, kao što su orasi, lješnici i bademi, dok bombonjere pune i drugim voćem i napicima.
„Prošla su ona vremena kada su se bombonjere nosile od slave do slave. Sada se bombonjere kupuju da bi se uživalo u njihovim ukusima, a ne samo kao pokloni“, ocijenila je Božović.
Na stolu su bile postavljene najfinije čokolade i bombonjere. Od malih čokoladnih pločica umotane u jednostavnom, a opet lijepom, bijelom pakovanju, na kojem piše Aneta. Proizvode i čokoladne pločice od stotinu grama. One su ukrašene velikim komadima oraha, badema i lješnika. Jedino bademe kupuju, ostalo su njihovi organski proizvodi.
„Sa bademima mi najbolje ispada“, kazala je Aneta.
ČOKOLADE SA IMENIMA UNUKA
Da bi nešto postalo porodična tradicija, porodica treba biti uključena u to. Pored toga što se firma i čokolade zovu Aneta, ona je odlučila da napravi čokolade sa imenima četiri unuke. “ Planiram da napravim i čokolade sa imenima unuka - Nikolija, Petra, Darija i Marija. One moraju lijepo izgledati, biti veoma ukusne, a sa tehnolozima ću se konsultovati po pitanju specifičnih ukusa”, kaže Aneta. Darija je vragolasta plavokosa unuka koja posebno voli babu i babinu čokoladu. Aneta je kazala da će čokolade napraviti spram njihovih karaktera.
Bombonjere različitih ukusa pakuju u zanimljivim staklenim zdjelama i tako se prodaju. Imaju bombonjere sa višnjom, malinom, orahom, lješnikom, kajsijom, šljivom, kao i sa kokosom i karamelom. Stakleno pakovanje dodaje na osjećaju da su bombonjere raznih oblika i tekstura preukusne.
„Još tragamo za idealnim pakovanjem, jer nas situacija sa korona virusom u tome ograničava. Za sada smo se odlučili za staklo koje je uvijek otmeno, kao i za kutije koje smo mogli da nabavimo. Kada vidite pakovanja inostranih bombonjerica, to je ono što vas prvo privuče. Nije njihova čokolada ništa ukusnija od moje, ali imaju mogućnost da to ljepše upakuju i bolje izreklamiraju”, ocijenila je Božović.
KAD MOŽE MOCART, MOGU I PETROVIĆI
Božovići kažu da namjeravaju da njihova čokolada postane brend koji će pomoći u promociji Crne Gore. “Prijavili smo se na konkurs Ministarstva kulture sa idejom da naše bombonjerice dobiju pakovanje dinastije Petrović, gdje bi išla i jedna knjižica sa osnovnim podacima o svakom vladaru. Nijesmo prošli, ali to nas nije obeshrabrilo. Proći će na nekom sljedećem konkursu, ili ćemo u svojoj režiji to uraditi. Ako je Mocart mogao da dobije svoju čokoladicu, zašto ne bi mogli i Petrovići”, pričali su Božovići. Aneta je kazala da je planirala da svaki vladar iz dinastije ima bombonjeru spram svog karaktera. Knjaz Danilo je, kaže, bio gord, pa bi njegova bombonjera bila blago gorkog ukusa, dok Njegoš, Sveti Petar i ostali imali svoje ukuse.
Zoran i Aneta sve rade zajedno. Aneta je zadužena za proizvodnju, a Zoran za marketing i distribuciju. Međutim oni žele da posao ostave ćerkama i da čokolada iz Gornjeg Polja, jedna od prvih u Crnoj Gori, postane tradicija, poput porodičnih biznisa sa čokoladom u Belgiji i Francuskoj.
“Ovo ne radimo da bi trenutno zaradili novac, već želimo da ovo postane dugovječno, da starija kćerka koja je zainteresovana da ovo nastavi, to i uradi, da čokolade iz Gornjeg Polja traju i budu dio porodične tradicije”, kazala je vesela Aneta.
Crna Gora već duže vrijeme čeka na svoju čokoladu. Bilo je mnogo pokušaja od strane pojedinaca, ali i od države. Božovići su za kratko vrijeme, i to u doba pandemije uspjeli da naprave stabilan biznis. Čokolada iz njihove kuće upravo bi mogla biti taj brend koji se čeka.
