Lisabon, grad na rijeci Težo
Krivudavi sokaci, bezbroj stepenika, prozori ukrašeni vešom, zvukovi fada koji dopiru iz obližnjih kafana, pogled na rijeku Težo...
Zidovi Lisabona pamte vjekove vjere, inkvizicije, ratova i preživljavanja u teškim vremenima koja su pogađala ovaj grad. Svaki ugao Lisabona skriva novu priču, a najbolje je otkrivati ih polako, uz čašu lokalnog vina. Još kad gitara tužno zatreperi, a glas fado pjevačica bolno odjekne, jasno je da u ovom gradu ima nešto što je arhetipski utkano u bit svakog od nas.
Voz polako kreće sa stanice Orijente, a ja otvaram lap top i počinjem da pišem priču o gradu koji mnogo volim. Zavolio sam ga još jednog vrelog ljeta 2012. godine, dok su pločnici bili vreli, a vazduh bio suv kao barut.
Zavolio sam njegovo šarenilo, razdraganost njegovih ljudi, melanholiju fada i ukus dobrog vina u nekim kafanama skrivenim od ešalona turista koji svakodnevno hodaju gradom. Dugo sam od zaborava čuvao neke mirise, zvuke i prizore grada. A onda sam početkom prošle godine ponovo došao u prijestonicu Portugala. Sve je bilo kao nekada, stara ljubav je planula kao da nikad nije ni prestajala.
Sada sam treći put u Lisabonu i znam da ovo nije i posljednji put da hodam njegovim kaldrmisanim sokacima. Ovaj grad te jednostavno kao magnet vuče silinom kojoj duša ne može odoljeti.
POGLEDI OD KOJIH ZASTAJE DAH
Vidikovci poput onoga Miradouro de Santa Catarina ili Miradouro de Santa Luzia, jedni su od najljepših. Sa ovih vidikovaca se pruža pogled na lisabonske krovove i rijeku Težo koja mirno teče u daljini. Alfama i Bairro Alto sa ovih pozicija izgledaju poput slagalice. Uski prolazi, prozori ukrašeni cvijećem i plavim pločicama, otkrivaju priče o ljudima kojisu nekad živjeli ovdje. Upravo na Alfami na fasadama nekih zgrada nalaze se fotografije ljudi koji su nekad stanovali u njima. To čuvanje uspomene na nekadašnje stanare posebno oduševljava posjetioce Lisabona koji sve to ovjekovječavaju svojim kamerama.
Lisabon je grad kontrasta između tradicije i modernosti. Mnogi ne vole te čudesne spojeve, ali meni su oni posebno dragi. Pokazuju da vrijeme neumitno teče, a da između različitih epoha mora postojati povezanost, neka nit tradicije koja spaja minula vremena i vjekove koji dolaze. Grad koji istovremeno djeluje kao da je stao u vremenu, ali opet neumorno korača ka budućnosti, očarava me svaki put.
MAGIJA ALFAME
Sunce se preliva po pastelnim fasadama zgrada, dok stari tramvaj broj 28 polako klizi po strmim šinama niz kaldrmisane ulice Alfame.
U Lisabonu, gradu koji se prostire na sedam brežuljaka i izdiže iznad rijeke Težo, postoji jedan dio koji prkosivremenu. To je magična boemska četvrt Alfama, mjesto đe život još uvijek teče u ritmu fada. Uske, kaldrmisane uličicepodno tvrđave San Jorge, pričaju o davnim vremenima, još od vremena kad su Feničani osnovali naselje prije više od tri milenijuma. Od tada srce ovog grada kuca uprkos raznovrsnim osvajanjima, zemljotresima i požarima.
Krivudavi sokaci, bezbroj stepenika, prozori ukrašeni vešom, zvukovi fada koji dopiru iz obližnjih kafana, pogled na rijeku Težo... Svaki ugao ove četvrti skriva novu priču, a najbolje je otkrivati ih polako, uz čašu lokalnog vina. Vino je odlično, hrana takođe, a cijene su pristupačne. Pa ko bi onda odolio svemu tome i tražio manu koje, gle čuda, i nema.
Između uličica Alfame, kriju se neke od najvažnijih znamenitosti Lisabona. Lisabonska katedrala, impozantna iveličanstvena, izgleda gotovo nestvarno u svojoj starini. Drevna romanička građevina kao da je izrasla iz kamena nakojem počiva. Njeni zidovi pamte vjekove vjere, inkvizicije, ratova i preživljavanja u teškim vremenima koja su pogađalaovaj grad.
ZVUCI FADA RAZBIJAJU NOĆNU TIŠINU
Nikako da se odlučim da li više volim Alfamu ili Bairro Alto. To je kao u onoj otrcanoj frazi „pitaš majku koje joj je dijete draže“. Bairro Alto se nalazi naspram Alfame i njen je odraz u ogledalu. Ulice su ovdje manje strme i krivudave, a kafana ima više. Tu su i ostaci starog manastira Jeronimos, do kojih možete doći penjući se uz stotinjak stepenika, liftom Santa Žusta koji je jedna od atrakcija Lisabona ili čuvenim žutim uspinjačama koje sa avenije Libertadores vode uz strme uličice ka vrhu Bairro Alta.
Danju, Bairro Alto izgleda tiho, gotovo uspavano. Fasade pastelnih boja ukrašene azuležosima u tmurnim danima daju tračak radosti. Kad je dan sunčan onda blistaju u punom sjaju. Na prozorima starije gospođe drže saksije sa cvijećem. Šarenilo veša i posteljina koje se suše na štrikovima zaštitni je znak ovog kraja. Kafanice u Bairro Altou nijesu ni luksuzne, ni raskošne. One su male, jednostavne, s tamnim drvenim namještajem i zidovima prekrivenim fotografijama i starim plakatima. Ove kafanice, često jedva vidljive iz ulice, nose u sebi dušu kvarta. U njima se okupljaju oni koji traže mirno mjesto, ali i oni koji su u potrazi za razgovorom i životnim pričama.
ŽIVOT NA RIJECI I OKEANU
Rijeka Težo je arterija koja povezuje Lisabon sa unutrašnjošću Portugala, ali i sa Atlantskim okeanom. Jedna od atrakcija na obali Teža je stara kula Belem koja je bila prva linija odbrane grada od napadača sa mora. Siva kamena građevina elegantna i moćna u isto vrijeme mami poglede posjetilaca. Ova ikona Lisabona, izgrađena u manuelskom stilu, mjesto je odakle su slavni portugalski moreplovci kretali u pohode širom svijeta.
Upravo ovdje se i nalazi monumentalni spomenik otkrićima "Padrão dos Descobrimentos". Ovo je jedna od najposjećenijih lisabonskih znamenitosti. Građevina na ulasku u lisabonsku luku podignuta je u čast portugalskim istraživačima. Plejadu predvodi Henri Navigator, a slijede ga Bartolomeo Diaz, Estevao de Gama, Pedro Escobar, Gil Earnes, Pedro Alvares Cabral, Alfonso V, Vasko de Gama... Ovo su samo su neki od slavnih portugalskih moreplovaca koji su brodili morima i okeanima otkrivajući neke daleke obale.
Zahvaljujući smjelim istraživačima i genijalnim umovima danas nam je lako i udobno putovati s kraja na kraj kugle zemaljske.
No, ovo danju mirno naselje noću se potpuno transformiše i dobije neku novu, potpuno neobjašnjivu energiju. To jemjesto đe se dan i noć spajaju, uličice su ispunjene žamorom i smijehom pripitih turista. Iz kafana se čuju tužni vokali koji uz pratnju gitare bolno pjevaju o ljubavnim i ostalim jadima. Ljudi obično ama baš ništa ne razumiju, ali prepoznaju univerzalnu ljudsku emociju pa nazdrave, popiju, a nerijetko i zaplaču dok kazaljke satova polako broje sitne sate.
Na kraju noći ili na početku novog dana, kada se ulice konačno isprazne, a svjetla se konačno pogase Bairro Altomzavlada neki spokoj. Zvuk koraka zveči niz puste ulice, nazdravljajući novom danu u Lisabonu. A ovdje je, zbilja, svaki novi dan i nova nafaka!
ŽILA KUCAVICA GRADA
Bajša iliti Bixa kako se na portugalskom piše je relativno novi dio grada, sagrađen između Alfame i Bairro Alta. Razorni zemljotres koji je pogodio portugalsku prijestonicu sredinom 18. vijeka ostavio je grad u ruševinama. Tadašnji portugalski premijer, slavni markiz od Pombala, genijalnom vizijom potpuno je promijenio izgled samog centra. Napravio je dugačku i široku aveniju Libertadores, a centar grada napravio po strogom geometrijskom principu.
Najljepše zdanje je grandiozni trg Komercio (Praça do Comércio) sa velikom trijumfalnom kapijom koja povezuje centrar grada sa rijekom Težo. Od trijumfalne kapije do Trga Rosio proteže se žila kucavica starog grada, Rua Augusta. Miris peciva i hrane iz pekara i restorana mami vas da uđete i probate sve te božanstvene delicije. Nijesam imun na gastronomska iskušenja, niti brojim kalorije pa sam kušao i slatko i slano, uživao u kombinacijama ukusa i zadovoljno išao dalje.
Nekadašnja ulica “crvenih fenjera” i okupljalište sitnih kriminalaca, akcijama gradskih vlasti je potpuno izmijenjena. Danas je to Pink ulica (Rua Nova do Carvalho) u kojoj se nalaze barovi, pločnik je ofarban u rozu boju i šareni kišobrani su pokačeni na štrikove iznad glava prolaznika. Mjesto je ubrzo postalo atrakcija na društvenim mrežama pa je danas ovo jedno od omiljenih mjesta koje turisti dolaze da posjete.
GRAD SA ONE STRANE RIJEKE
Ogromni željezni most 25. april spaja dvije obale rijeke Težo. Ukoliko želite da vidite Lisabon iz druge perspektive, obavezno posjetite i desnu obalu i sa visine posmatrajte grad. Taksi vas za manje od 10 eura od centra vodi do naselja Pragal. Na vrhu brda nalazi se grandiozni spomenik Isusu Hristu. Liftom se možete popeti do vrha i uživati u predivnom pogledu na grad, rijeku Težo i beskrajno plavetnilo Atlantika.
Podno se nalazi naselje u kojem nema gužve i najezde turista. Sa prijateljima sam zastao u jednom lokalnom baru, naručili smo piće i posmatrali lokalce koji žive mirnim životom koji tek s vremena na vrijeme poremeti grupa bučnih posjetilaca koja zaluta u krajevima koje nećete naći u nijednom turističkom vodiču. No, upravo u tom bijegu od gužve i posmatranju života iz ugla lokalaca je zapravo čar mojih putovanja. Kada nakon na početku skeptičnog „Đe si nas ovo doveo?“, na kraju dođemo do onoga „Kako je dobro, nećemo da mrdamo odavde“, znam da sam uradio pravu stvar.
Još jedan grandiozan most spaja obale Teža. Nazvan je po slavnom moreplovcu Vasku de Gami. Stajao sam podno mosta i posmatrao ovo graditeljsko remek djelo dugačko nešto više od 17 kilometara. Uvijek sam se divio vještini neimara koji grade ovako moćne objekte, bez obzira u kojem vremenu živjeli. Svako vrijeme ima svoja znamenja koja odolijevaju vjekovima. Most Vasko de Gama simbol je našeg vremena i ponos portugalskih graditelja.
MJESTO GDJE SRCE OSTAJE
Na kraju dana, kada sunce polako zalazi iza brežuljaka, sa tvrđave San Jorge posmatram grad koji se kupa u mekoj zlatnoj svjetlosti. Zaljubljen sam u „zlatni sat“, o tome često pričam, a nešto rjeđe pišem.
Fotografišem još jednom ovu ljepotu. Umjesto razglednice šaljem fotografiju uz prateću poruku „Vaš omiljeni putopisac se javlja sa jednim momentom vrijednim pažnje“.
Zauzvrat dobijam savjet da napišem „dobar priručnik kako zadovoljno živjeti svoj život kroz prizmu putovanja“.
Ne bih bio lud pa da ne poslušam savjet nekoga kome apsolutno vjerujem.
