Putopis: Afrički Mediteran i predivni Tunis /
Tunis je najmanja republika u sjevernom dijelu Afričkog kontinenta. Graniči se sa Alžirom i Libijom te se ne može reći da je okružena miroljubljivim susjedima uzevši u obzir da je više puta kroz istoriju bio posrednik baš između tih zemalja. Ime Tunis država je dobila po njenom glavnom gradu Tunisu, smještenom na obalama Mediteranskog mora.
Arhitektura je prava mediteranska, sa niskim kućicama i popločanim ulicama. Na svakom ćošku su prodavnice rukotvorina, grickalica i slatkiša. Gradić je preplavljen turistima ali ipak mio i topao.
Ova, za afričke prilike mala republika je puna zanimljivih činjenica i prelijepih istorijskih priča. Zbog svog položaja često je bila meta napada raznih plemena i vojskovođa. Ono što je jako zanimljivo za tu zemlju je da ona spada u grupu takozvanih Magrebških zemalja. Tu su još i Alžir i Maroko. Znam da se na arapskom za Maroko kaže Magreb ali nijesam mogla naći više podataka o tome zašto se baš tako nazivaju i ostale zemlje. Ono što je interesantno jeste da je u tim zemljama zvanični jezik arapski, ali to je dijalekt koji je u potpunosti drugačiji od ostalih arapskih dijalekata i gotovo da ih je nemoguće razumjeti ukoliko nijeste iz neke od Magrebških zemalja. Oni sebe i ne smatraju Arapima (u daljem tekstu će biti više objašnjenja i zašto) i koriste dosta francuskih riječi ili su pak neke arapske riječi prepravili dodajući im francuske nastavke.
Berberi ili Barberi su domorodačko stanovništvo u Tunisu ali i u Maroku. Oni su živjeli u plemenskim zajednicama i dan danas postoje mala sela u kojima žive isključivo Barbari. Oni se vjenčavaju svojim saplemenicima pokušavajući tako da sačuvaju svoju kulturu i korijene. U njihovoj tradiciji je da žene tetoviraju svoja lica umjesto šminkanja. Preko cijelog čela i obraza iscrtavaju razne šare i mada tradicija polako izumire još uvijek ima baka koje imaju tetovaže.
Berberi ili Barberi su domorodačko stanovništvo u Tunisu ali i u Maroku. Oni su živjeli u plemenskim zajednicama i dan danas postoje mala sela u kojima žive isključivo Barbari.
Meni je najzanimljivije bilo slušati o njihovom pismu. Osim što imaju u potpunosti drugačiju azbuku oni imaju i sopstveni jezik! A njihova azbuka je jako slična ćirilici, čak su i neka slova ista. Slučajnost?
Istoričari se ne slažu o porijeklu imena Barbari za domorodačko stanovništvo Tunisa, ali je najprihvatljivija verzija da su ih Rimljani tako nazvali po epitetu “varvari” - pagani. Upravo postojanje Barbara otežavalo je da se ovi prostori stave pod bilo čiju potpunu vlast. Ipak, svaki osvajač i vladar donosio je nove navike, kulture i religije. Prvo je došlo hrišćanstvo a nakon toga i islam. Danas je Tunis Republika sa 99.9% muslimanskog stanovništva!
Kad smo kod religije…
- U Tunisu se preporučuje “skromno” oblačenje, bez pretjerano kratke i provokativne odjeće iz poštovanja prema vjernicima.
Ukoliko želite konzumirati alkohol to možete raditi u određenim lokalima i restoranima ali nikako na ulici! Konzumiranje alkohola izvan restorana je strogo zabranjeno!
Nikada ali nikada, žene ne treba da dodiruju nepoznate muškarce u javnosti a ako se to i desi, objasnite im da nije namjerno. Moja saputnica je uhvatila za rame taksistu u namjeri da mu skrene pažnju na ono što govori… Iz njegove perspektive ona ga je uprljala pa smo morale napustiti vozilo.
Prelijepi stari grad Sidi Bou Said
Najljepši dio Tunisa (glavnog grada) je seoce zvano Sidi Bou Said koje se nalazi na liticama iznad Sredozemnog mora. Kao da smo zalutali u neku malo izmijenjenu Grčku ili Kipar, ulice ovog gradića su bijelo-plave. Arhitektura je prava mediteranska, sa niskim kućicama i popločanim ulicama. Na svakom ćošku su prodavnice rukotvorina, grickalica i slatkiša. Gradić je preplavljen turistima ali ipak mio i topao. Šetamo ulicama i osluškujemo graju prodavaca slatkiša, konobara koji nas pokušavaju nagovoriti da svratimo baš u njihov restoran… Gradić je dobio ime po važnoj religijskoj ličnosti tog kraja i nezaobilazna je turistička atrakcija.
Iznad svakih vrata i u svakom ćošku raste cvijeće. Nad prolazima razvučene sijalice i puzavice pa ne znamo da li je ljepše preko dana ili uveče. Ravne papuče ili obuća su neophodni jer su ulice gradića u stvari pokaldrmljene pa ni automobili ne zalaze pretjerano, samo biciklisti i pješaci.
Nezaobilazni Café Des Delices
Nijesmo morale pretjerano tražiti, taj restoran - kafić se preporučuje na svim sajtovima pa nam ga je i recepcionerka preporučila. Predivan zalazak sunca na obroncima brda dok u podnožju šumi more… Domaćini ljubazni i preljubazni, hrana odlična, atmosfera čista desetka. Kažu da su cijene veće nego u drugim mjestima pa zato rijetko imaju lokalno stanovništvo kao svoje goste ali vrijedi! Osim toga, Tunis je prejeftina zemlja za turiste! U nekom trenutku sam pomislila; da se ovaj restoran nalazi u nekom od poznatih evropskih ljetovališta, sigurno bi se mjesecima čekalo na rezervaciju! A tu dođoh, vidjeh, nauživah se.
Nije krofna nego Bambaluni!
Na ulicama grada sam primijetila puno kolica natovarenih nekim čudnim krofnama u obliku velikih prstena. Kažu nam da je to Bambaluni, čuveni slatkiš, a ja slatkišima ne kažem ne, nikada. I tako- ljubav na prvi zalogaj. Em toplo, em posuto šećerom, em svježe… Da stomak zaboli! Nijesam smjela reći da je isto kao i naše krofne ukusom, samo veće barem tri puta i jedno pet puta jeftinije. A carske. I tako sam cijeli dan jela Bambaluni dok više nijesam mogla, kad ono u hotelu za doručak… Pogađate - Bambaluni. Prvo sam poželjela da nijesam toliko pojela prethodnog dana ali avaj… Jela sam opet kao da prvi put probam.
Još jedno čudo od kulinarskog iskustva - čaj sa kukuruzom. Dobro ste pročitali, čaša, u njoj čaj, neke biljčice a po vrhu plutaju zrna kukuruza. Doduše nije to ovaj naš kukuruz, nego nešto jako slično i priznajem jako ukusno. Onda je došao na red neizostavni tažin i kus kus. Sve bolje od boljeg a more je udaralo u litice i sunce je zalazilo. Tunisu, baš si lijep!
Šta vidjeti u glavnom gradu?
Evo spiska obaveznih lokacija:
Ali šta NIKAKO ne smijete propustiti (naročito ako volite istoriju koliko i ja)?
Ruševine Carthagena (Kartagina). Iz osnovne škole pamtimo i znamo za Kartaginu koji su osnovali drevni Feničani a kasnije uništili Rimljani.
Danas je Kartagina tj. njene ruševine, kraj glavnog grada Tunisa. Uživaćete u ruševinama i mozaicima a ako budete imali sreću i nađete sjajnog vodiča kao što smo mi- ispričaće vam nevjerovatne legende i mitove o drevnoj Kartagini.
Mali, ali divni Tunis, afrički biser sa evropskim šmekom, nepravedno zapostavljen.
Više o mojim putovanjima na: Instagram: bojana.tu
