Ova zima je bila zima u pravom smislu riječi, bilo je i hladno i bilo je i snijega. Zimogroznima nije bilo milo što je zima stvarno zima. Đeca se snijegu raduju i ne misle i nije njihovo da misle kako da se utople ni vani ni u kući. Odrasli su se kao uvijek plašili računa za struju ili toga hoće li im isteći drva dok sunce ne zasija... Skijaši mu se raduju, ski centri i turizam mu požele dobrodošlicu, ali kako se zagrijati kad cvokoću zubi na ulici... Zima u gradovima ne pruža neku zabavu vani, i sve se svodi na zatvorene zagrijane prostore. Ustvari to zavisi od gradova, to jest zbivanja u njima. Ne uzimajući u obzir institucije kulture, a i uzimajući, kafane su te koje diktiraju zimski život u gradovima.
Južniji krajevi Crne Gore nijesu navikli na zimske zime, a u Podgorici i nema mnogo takvih dana u godini, a ove godine ih je bilo više nego inače. Po malo se odmah osjetila ta nervoza podstaknuta depresivnom drugom polovinom januara. Jedan dan bez sunca je bio proklinjan kao da je smak svijeta došao.
Grijao se kako se ko snašao. Kažu zagrljaj najviše grije, kad se tjelesne temperature spoje. No ne može se u zagrljaju sva zima provesti, mada bi to bilo divno. I oni koji ne vole i ne podnose zimu najradije bi je prespavali ali nijesu međedi, pa im ne može biti.
Oblačili smo se toplije iako nam se to ođe baš ne sviđa, pogotovo mnoštvu građanstva kome garderoba krije trud u teretani i izvajana tijela. Pa kad sam na cičoj zimi viđela neke momke na Podgoričkom prazničnom pazaru u kratkim rukavima, divila sam se toj hrabrosti i odbijanju da je zima u glavnom gradu. Niko ne ignoriše zimu kao mi u Podgorici. Dok se u hladnijim gradovima ljudi toplo oblače, šal, kapa i rukavice su normalno normalna stvar mi to imamo kad na planinu krenemo i eto za ođe kad baš moramo... Iskukali smo se da nam je onih +40 stepeni da bi kukali kad dođu da od žaropeka ne možemo živjeti a pogotovo raditi. To što je zima bila hladna kako joj i priliči, za nas u Podgorici je posljedica globalnog otopljavanja. Podrazumijeva se da zima malo bude kišna i da ljeto naprasno dođe. Bilo je i nekih sandala na podgoričkim ulicama i čizama sa otvorenim prstima, prosto volimo da mislimo da smo u Majamiju samo bez okeana.
Januar je prošao, mnogi kažu konačno, bio je hladan i čini se dug kao da ima 51 dan, makar onima koji nijesu bili na skijanju ili na primjer, neđe između ostrva Hispanjola i Haitija recimo u Dominikani...
A ljudi navikli na zimu znaju kako se ugrijati. Evo na primjer Japanci inače poznati da za sve imaju rješenja, ponekad čudna ali većinom genijalna. Još u 14. vijeku su izmislili grijanje koje su modifikovali i danas ga koriste, a zove se kotatsu. Kotatsu je niski drveni sto ispod kojeg se nalazi grijač a okružen je prekrivačem. Tradicionalno se kotatsu nalazio na jednom mjestu u kući, ali sada, u moderno doba može da se premješta. Oko ovog genijalnog komada namještaja cijela porodica može da se skupi, a to se inače i radi. Kotatsu svakako ne služi samo da obezbijedi toplotu. Njegova uloga je najsličnija onome što bismo nazvali porodičnim ognjištem, dakle, mjesto na kojem svi ukućani provode lijepe trenutke u toplom. Naravno, sam izgled se mijenjao tokom vjekova, ali namjena mu je ostala. Ja bih voljela da imam kotatsu. Samo ne znam da li bih mrdala ispod njega tih hladnih dana kada sam u gradu.
Ima i kod nas naravno tih raznih fora za zagrijavanje u koje tradicionalno vjerujemo na ovim prostorima. Ali evo kažu da su predrasude. Odvajkada kod nas važi da se popije rakija da se zagrijemo... Kažu rakija grije i poboljšava cirkulaciju. A doktori tvrde da je gore ako se na hladnoći pije rakija, i uopšte alkohol. Kažu da tokom zime ljudi često konzumiraju alkohol da bi se ugrijali, ali da je efekat toga samo trenutni. Alkohol uzrokuje širenje krvnih sudova, čime se snižava tjelesna temperatura. Znači rakija ne grije... Mada sam sumnjičava po tom pitanju. Iskustvo kaže jedno, nauka drugo. Nije da ne grije rakija – grije, možda ne jedna ali nekolike...
Kad smo kod predrasuda kako se ugrijati zimi izgleda da sve što znamo nije tačno, niti da alkohol odlično zagrijeva, niti da smrznutu osobu što prije treba uvesti u toplu prostoriju i okupati vrelom vodom, niti da udisanje hladnog vazduha izaziva bol u grlu – tvrde naučnici.
Ali ima jedna stvar u kojoj se slažu. Evo, kuvano vino zimi mnogi volimo. I vjerujemo da grije, i zaista grije zahvaljujući etanolu koji pojačava cirkulaciju. Pozitivno utiče na zdravlje - djeluje kao tečni antioksidans i štiti srce i krvne sudove, sprječava upalne procese u tijelu, a ima i pozitivan uticaj i na povišen krvni pritisak. Crno vino kuvano s aromatičnim začinima (karanfilčić, cimet, biber...) je i ukusno i ljekovito, bogato vitaminom C, što ga čini melemom za jačanje imuniteta. Kuvano vino pomaže i boljem varenju a njegov sastojak piceatanol iz vina redukuje masne naslage u tijelu, i potpuno je nekalorično - nema nikakvu hranljivu vrijednost. Uz sve navedeno, štiti zube jer neutrališe bakterije u našim ustima i tako čuva zubnu gleđ. I zamislite i ovo: čak pojačava libido i kod muškaraca i kod žena. Kuvano crveno vino stvarno zagrijava!!!
Januar je prošao, mnogi kažu konačno, bio je hladan i čini se dug kao da ima 51 dan, makar onima koji nijesu bili na skijanju ili na primjer, neđe između ostrva Hispanjola i Haitija recimo u Dominikani...
Stigao je februar. Misli su nam kao i novopristigle kolekcije u radnjama - proljećne. Plasiraju se novi trendovi na svakom polju, kažu da će ove godine hit destinacija biti Etiopija, Sossusvlei u namibijskoj pustiniji i indijski mistični region Ladah... tamo je uvijek toplo inače, pa razmislite da štedite pare za sljedeću zimu ako je ne volite i otputujete tamo... Do tada, drugari ako vam je hladno svaki dan s dragim osobama pijte kuvano crveno vino, ili nabavite kotatsu - japansko čudo.
PIŠE: SANJA GOLUBOVIĆ, UREDNICA