Tekst je dio projekta „Ne nosi kesu – Nosi promjenu!“, koji sprovodi NVO Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR), uz kofinansiranje Eko fonda.
Sve više država uvodi zabrane ili naplatu plastičnih kesa kako bi smanjile njihov negativan uticaj na životnu sredinu. Dok su neke zemlje potpuno zabranile njihovu upotrebu, druge su se odlučile za dodatne takse kako bi obeshrabrile građane da ih koriste. Slične mjere primjenjuju se i u Crnoj Gori, gdje je nakon uvođenja ograničenja i naknade za plastične kese 2024. godine, njihova upotreba smanjena sa 100 na 65 kesa po stanovniku, pokazuju podaci Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.
Prve mjere ograničavanja plastičnih kesa počele su početkom 21. vijeka. Vlada Bangladeša bila je među prvima koja je još 2002. godine uvela potpunu zabranu lakih plastičnih kesa, nakon što su one uzrokovale ozbiljne probleme sa začepljenjem odvodnih kanala i poplavama. Od tada je broj država koje uvode slične mjere značajno porastao.
Prema istraživanju portala Danas, zabrana plastičnih kesa je do 2022. uvedena u više od 90 zemalja, dok se u brojnim drugim državama primjenjuje sistem naplate po kesi. Cilj takvih mjera je smanjenje potrošnje jednokratne plastike i podsticanje građana da koriste alternative poput cegera i kesa za višekratnu upotrebu.
Brojne države širom svijeta uvele su zabrane ili stroga ograničenja upotrebe plastičnih kesa. Jedan od najpoznatijih primjera je Ruanda, koja je još 2008. godine zabranila proizvodnju, uvoz i upotrebu plastičnih kesa. Zbog dosljedne primjene zakona i strogih kontrola, glavni grad Kigali danas se često navodi kao jedan od najčistijih gradova u Africi.
Sličan pristup primijenila je i Kenija, koja je 2017. godine uvela jednu od najstrožih zabrana na svijetu, uz visoke novčane kazne za proizvodnju, prodaju ili korišćenje plastičnih kesa.
Neke države odlučile su se za drugačiji pristup, naplatu plastičnih kesa. Irska je 2002. godine uvela taksu od 0,15 eura po kesi, nakon čega je njihova potrošnja smanjena za oko 90 odsto u vrlo kratkom periodu. Sličan model primijenjen je i u Portugalu i drugim evropskim zemljama, gdje se kroz dodatne naknade podstiče korišćenje cegera i kesa za višekratnu upotrebu.
Iskustva ovih zemalja pokazuju da kombinacija zakonskih ograničenja, ekonomskih mjera i kampanja za podizanje svijesti građana može značajno doprinijeti smanjenju plastičnog otpada.
Plastične kese kao globalni problem
Plastične kese spadaju među najrasprostranjeniji otpad u prirodi. Iako se koriste svega nekoliko minuta, u životnoj sredini mogu opstati decenijama. Veliki dio završava na ulicama, u rijekama i morima, gdje predstavlja ozbiljnu prijetnju životinjama i ekosistemima.
Prema procjenama Svjetskog fonda za prirodu, svake godine više od 100 hiljada morskih životinja ugine zbog gutanja ili zaplitanja u plastični otpad. Problem dodatno otežava i činjenica da se samo mali dio plastičnih kesa zaista reciklira.
Slične mjere za smanjenje upotrebe plastičnih kesa primjenjuju se i u Crnoj Gori. Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera krajem 2024. godine propisalo je zabranu upotrebe plastičnih kesa debljine između 15 i 50 mikrona, dok je za deblje kese uvedena posebna naknada.
Prema riječima resornog ministra Damjana Ćulafića, prvi rezultati ovih mjera već su vidljivi. Ranije se u Crnoj Gori koristilo oko 100 plastičnih kesa po stanovniku, dok se sada taj broj smanjio na oko 65.
Ćulafić je najavio i dodatne korake u ovoj oblasti, među kojima je mogućnost potpune zabrane plastičnih kesa do 50 mikrona, kao i povećanje naknade za njihovu upotrebu. Prema njegovim riječima, cilj je da se kroz zakonodavne mjere, ali i kampanje za podizanje svijesti građana, dodatno smanji upotreba jednokratne plastike.
.jpg)
