Ponijeti doživljaj kao suvenir s putovanja

Kulturni turizam /

Mnogo prije organizovanih turističkih putovanja, vjernici i bogati su dio svog života posvećivali posjetama mjestima koja su ispunjavala njihovu kulturnu znatiželju. Danas je kulturni turizam neizostavni dio svakog putovanja – od odmora na plaži do posjete gradovima ili festivalima

Kada su prije više od tri i po vijeka mladići od dvadesetak godina odlazili u višemjesečne obilaske mjesta širom Evrope na kojima su se čuvala umjetnička djela, izvodila dramska i muzička ostvarenja, ali i značajne vjerske objekte ili mjesta hodočašća, bile su to prve velike kulturne ture onog vremena. Sve što se smatralo bitnim za upoznati, saznati i naučiti, bilo je obuhvaćeno Velikom turom po Starom kontinentu koja je mogla potrajati više godina. Bile su to prethodnice svih danas poznatih kulturnih putovanja širom svijeta. 

Naravno, sama hodočašća na koja se išlo vjekovima godina prije Velike ture, bez obzira na krajnju destinaciju tog vjerskog puta, takođe je oblik kulturnog turizma, ali donekle ograničen svojim ciljem.

U oba slučaja, nećemo pogriješiti kada kažemo da je kulturni turizam bio prilično razvijen mnogo prije nego što su „zaživjela“ organizovana putovanja. 

Danas, kulturni turizam obuhvata obilje najraznovrsnije ponude koja predstavlja jedan od ključnih aduta za širenje atraktivnosti jedne destinacije na cijelu godinu. S obzirom na to da sezone u najznačajnijim ustanovama kulture (najčešće) traju od oktobra do juna, putovanje van ljetnjih mjeseci ili praznika uvijek znači i uživanje u nekom kulturnom događaju.

 Unutrašnjost Pantenona u 18. vijeku

Za početak - muzeji

Do prve decenije 21. vijeka, kulturni turizam imao je epitet jednog od onih koji najviše prati dotadašnje smjernice održivog razvoja. Turisti su dolazili na određena mjesta kako bi podržali neku lokalnu zajednicu, bez obzira da li je riječ o posjeti muzeju ili piktoresknom selu u Francuskoj. Takođe, vodili su računa da se prilagode komunikaciji na jeziku njihovih domaćina, a kupovali bi suvenire za koje znaju da su izrađeni na određenom lokalitetu. 

No, krenimo redom.

Kao što nas uči Velika tura, kulturni turizam uvijek podrazumijeva posjete ključnim mjestima na kojima nastaju ili su predstavljena umjetnička djela. Muzeji tu dolaze do izražaja jer na jednom relativnom malom mjestu objedinjavaju djela različitih umjetnika, zatim artefakata iz različitih arheoloških ili prirodnjačkih istraživanja, ali i nesvakidašnjih predmeta koji čine specifične postavke. 

Evo i nekoliko brojki. Tokom 2022. godine, u Luvru (Louvre) u Parizu registrovano je čak 7,8 miliona posjetilaca! Daleko iza njega na listi pet najvećih je Prirodnjački muzej (Natural History Museum) sa 4,65 miliona, te Britanski muzej (British Museum) – oba u Londonu - sa 4,1 milionom posjetilaca. Ufici (Uffizi) u Firenci, koja vjekovima privlači pažnju, prošle godine imala je četiri miliona posjeta, a Prirodnjački muzej (National Museum of Natural History) u Vašingtonu 3,9 miliona. 

Poređenja radi, u Crnoj Gori je prošle godine u svim vidovima smještaja – od hotela, preko rizorta, do registrovanog privatnog smještaja – boravilo 2,18 miliona turista. Broj registrovanih posjetilaca veći od te cifre imali su Tate Modern i National Gallery u Londonu, Orsay i Pompidou u Parizu, Ermitaž u Sankt Peterburgu i Prado u Madridu.

Iako teatri i koncertne dvorane takođe privlače određeni dio posjetilaca, niti jedna od njih ne može „opslužiti“ toliko veliki broj kao što je to slučaj sa muzejima. S druge strane, vizuelna umjetnost je najprihvatljivija kada postoje eventualne kulturološke prepreke, poput nepoznavanja lokalnog jezika ili nezainteresovanosti za određeni izvođački program.

Još jedan interesantan podatak koji se tiče posjetilaca kulturnih zdanja. Osim izloženih ili izvedenih umjetničkih djela, većinu njih interesuje i sami objekat u koji dolazi. Tako se ljubav prema umjetnosti širi i na arhitekturu, što takođe čini dio ponude kulturnog turizma. Upravo je arhitektura osnovna komponenta gradskih tura, bez obzira da li su to izleti ili višednevne posjete. Te specifičnosti urbanih sredina su posebno značajne za turiste koji dolaze iz dalekih predjela. A na sve to se, onda, nadovezuju istorija i nasljeđe, uz spomenike i druga mjesta po kojima je prepoznata jedna destinacija. 

Velika tura Evropom

Velika tura ili Velika evropska tura je bilo edukativno putovanje koje se smatralo neizostavnim dijelom odrastanja djece plemića i botagataša širom svijeta puna dva vijeka. 

Prema brojnim izvorima, pominje se još od 1660. godine, a njegova atraktivnost je počela da blijedi nakon što je Tomas Kuk 5. jula 1841. godine napravio prvi organizovani turistički izlet vozom i time označio početak masovnog turizma.

Na Veliku turu su prvi počeli da odlaze mladi plemići i bogataši iz Velike Britanije, koji su na „kontinentu“ – kako su nazivali Evropu – posjećivali najznačajnija kulturna, istorijska i vjerska mjesta, uključujući škole, univerzitete, umjetničke radionice, biblioteke… Italija je bila obavezna destinacija, a uz nju su se obilazili djelovi Francuske, Austrije i Njemačke. 

Na putovanju kojim su skoro isključivo muškarci obilježavali svoje punoljetstvo, oko 21. godine života, pratila ih je osoba od povjerenja, stariji rođak, tutor ili mecena. Cijelo putovanje trajalo je od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Neka od njih su i ovjekovječena, poput onoga čuvenih njemačkih umjetnika – pisca Johana Volfganga fon Getea i slikara Johana Hajnrika Vilhelma Tišbajna na slici „Gete u rimskoj Kampanji“ s kraja 18. vijeka.

Vremenom su Veliku turu „usvojili“ i bogataši iz protestantskih zemalja Sjeverne Evrope (Danska, Finska, Nizozemska, Norveška, Švedska), od druge polovine 18. vijeka i oni iz zemalja Južne Amerike, a sredinom 19. bijeka i iz Sjeverne Amerike.

I danas je ključna vrijednost Velike ture u tome što su u centru pažnje mladih putnika bili kulturno nasljeđe, prvenstveno artefakti iz antičkih vremena i iz perioda renesanse. Oni su imali rijetku priliku da vide, čuju ili pročitaju originalna djela svih vrsta umjetnosti, čije poznavanje je smatrano za neizostavan dio u životu jednog plemića ili bogataša.

Ukusi, mirisi, zvuci…

Neke od ključnih udruženja i institucija koje definišu ekonomski, a time i društveni razvoj širom planete, poput Evropske organizacije za saradnju i razvoj (OECD), danas označavaju kulturni turizam značajnim za napredak manje razvijenih djelova svijeta, ali i razumijevanje njihovih potreba iz ugla sve većeg broja ljudi koji žive u urbanim sredinama. Upravo je OECD definisao kulturni turizam kao „kretanje ljudi ka kulturnim atrakcijama van njihovog mjesta stanovanja, s namjerom da dožive i dobiju informacije koje će zadovoljiti njihove kulturne potrebe“ – s posebnim akcentom upravo na doživljaje. 

Posjete zaštićenim zonama kojima, osim nacionalnih i regionalnih parkova, pripadaju i stare izgrađene cjeline, te prostori pod zaštitom Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) takođe su dio ponude kulturnog turizma. Ili, preciznije, ti pejzaži su ona neponovljiva ljepota u kojima gosti mogu uživati. Zato istoriju možemo smatrati jednim od polazišta za mnogo različitih interesovanja kulturnih turista. Obično je ona tijesno vezana s kulturnim nasljeđem destinacije, koje posjetilac upoznaje na najrazličitije načine, a koji samo na prvi pogled nemaju veze sa kulturom.

Kao primjer možemo navesti eno-gastronomiju. Hrana i vino udruženi čine onaj najukusniji dio svake kulture. Kroz jedan lokalni meni ili recept mogu se sagledati autohtone vrijednosti tog kraja, način na koji su generacije živjele i stvarale, ali i različiti uticaji drugih kultura. Odlazak na pijacu je zato još jedan dobar način da upoznate kulturu i običaje destinacije. 

Iz istih razloga, boravak u udaljenim selima za kulturnog turistu predstavlja direktno i blisko upoznavanje sa nasljeđem destinacije u koju dolazi. Tako Amerikanci sve češće odlaze u rezervate u kojima Indijanci i dalje njeguju neke navike iz života njihovih predaka, s namjerom da i sami upoznaju prošlost kojoj nisu svjedočili.

Početkom ovog vijeka posebno mjesto počeo je da dobija i takozvani kreativni turizam. Spoj edukacije i uživanja u nekoj umjetničkoj formi tokom odmora, sve je više tražena aktivnost turista širom svijeta. Od slikanja i vajanja, do praktikovanja starih zanata i kuvanja, ponuda ovog segmenta kulturnog turizma svakog dana je sve veća, a zavisi od destinacije u koju se putuje. O tome koliko je ovaj dio turistima važan, govori i činjenica da jedna od najvećih platformi za rezervaciju smještaja AirBnB ima posebnu bazu podataka koja se odnosi samo na ovakvu ponudu, a u koju ulaže najviše vremena i sredstava kako bi klijentima obezbijedila najbolju uslugu.

Postoji i onaj, uslovno rečeno, „zabavniji“ dio kulturnog turizma nego što su to posjete muzejima, šetnje starim gradovima ili boravak u udaljenim selima. To su, pogađate, zabavni parkovi i festivali! Bez obzira koji je primarni razlog, posjetioci na takva mjesta uvijek dolaze da se dobro zabave i upoznaju druge ljude sličnih interesovanja. Zabavni parkovi predstavljaju mjesto na kome svoj užitak nalaze najrazličitije generacije. Slično je i sa festivalima, iako svaki ima svoju ciljnu grupu. Ipak, ako neko i „zaluta“ na takav događaj, veća je mogućnost da će se uklopiti u kulturu onih koji ga okružuju.

Ako zamislite desetine hiljada ljudi koji se gužvaju i skaču u istom ritmu na nekoj plaži, i isti broj njih koji tokom jednog mjeseca stoje u dugim redovima čekajući da uđu u muzej u kome se nalazi izuzetno umjetničko djelo – shvatićete da je njihovo interesovanje isto. Svoje kulturne potrebe žele da zadovolje neponovljivim doživljajem.

Razlike koje mijenjaju okruženje

Međutim, proteklih 15 godina i kulturni turizam je prerastao svoje održive osnove. Masovnost posjeta počela je da „guši“ pojedine atrakcije. Pojedine destinacije su primorane da ograniče broj dolazaka, pa su tako atraktivni gradovi na obali Mediterana – od Dubrovnika, preko Venecije, do grčkih ostrva i Palma de Majorke – već nekoliko godina zabranile sidrenje kruzera u gradskim lukama. Na taj način ujedno ograničavaju i broj turista koji se istovremeno može naći u starim gradskim jezgrima, koja su posebno osjetljiva. No, Venecija je nakon brojnih najava konačno otišla korak dalje, poskupljujući takse za ulazak u grad, s nadom da će to odvratiti dio posjetilaca.

Muzeji čije postavke želi da vidi veliki broj ljudi limitiraju broj dnevnih ulazaka – bez obzira na cijenu karte, a na sličan način regulisane su i posjeta pojedinim zaštićenim zonama čiji i živi i neživi svijet trpi zbog velikog broja posjetilaca.

(Ne)postojeća strategija Crne Gore 

Bogata istorija, vjekovi susretanja i miješanja različitih kultura, poznati umjetnici, mjesta pod zaštitom UNESCO-a… Sve to ima malena Crna Gora. Ipak, teško se može reći da je ovo njeno unikatno bogatstvo bilo prepoznato u dokumentima na osnovu kojih se proteklih više od deceniju i po razvija crnogorski turizam.

Nakon što je početkom vijeka definisano da turizam treba da se razvija na održivim osnovama, svaka dalja razmatranja o kulturnom turizmu su preskočena…

Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine - poznatija i kao Master plan donesen 2007. godine - imala je ključnu rečenicu da je „akcenat stavljen na održivost, koja je u turističkom sektoru posebno važna, jer turistička ponuda Crne Gore treba da bude bazirana na ekskluzivitetu prirodnih i kulturnih atrakcija i različitih turističkih aktivnosti koje podrazumijevaju prirodni ambijent i raznolikost istorijskog i kulturnog nasljeđa koje je koncentrisano na malom prostoru“. Takođe je istaknuto da treba „sačuvati i konzervirati jedinstvene kulturne i prirodne resurse na kojima se turizam zasniva“ i „osigurati da zaštita prirodnih i kulturnih resursa bude prepoznata kao saradnja između privatnog i javnog sektora, kao i nevladinih grupa i lokalnih zajednica“. 

Ipak, slogan „Divlja ljepota“ (Wild Beauty), više se odnosila na sami razvoj Crne Gore kao destinacije nego na njenu atraktivnost. Ostali smo na „divljoj strani“, prostor je značajno devastiran i degradiran – gdje je najveći udarac bio na kulturno nasljeđe – a kulturna ponuda varirala od godine do godine i budžeta opredijeljenog za ovaj društveni segment.

Brojne najave da će sve greške iz prethodnog (nerealizovanog) Master plana biti ispravljene novim strateškim dokumentom koji obuhvata četvorogodišnji period, predstavlja još jedno „pogrešno skretanje“ na putu razvoja Crne Gore kao cjelogodišnje destinacije. O tome najbolje govori upravo pola stranice od 210 strana cjelokupne Strategija razvoja turizma 2022 – 2025. godine akcionim planom namijenjene kulturnom turizmu. Osim prevaziđenih zaključaka sa konferencija održanih mnogo prije pandemije korona virusa 2020. godine, sve ostalo se svodi na „prepisivanje“ ranije definisanih odrednica u razvoju kulturnog turizma. No, precizira se i da će tokom prošle godine biti pripremljen poseban Program razvoja kulturnog turizma sa Akcionim planom 2023-2025. godine „kako bi se obezbijedio kontinuitet u razvijanju ovog izuzetno važnog segmenta turističke ponude“. Dokument do kraja marta još nije bio usvojen, a projekati kulturnog turizma prepušteni su „samorazvoju“ kroz različite regionalne inicijative koje sufinansiraju institucije i organizacije Evropske unije.

Tako kulturni turizam danas u sebi sadrži i „ozloglašeni“ masovni turizam koji devastira sve oko sebe, i najbolje prakse održivog razvoja koje pomažu razvoju siromašnih lokalnih zajednica.

Ipak, ne treba zaboraviti da je svaki turista danas ujedno i kulturni turista. Već samom promjenom mjesta prebivališta on teži novom iskustvu u nesvakidašnjem okruženju. Bez obzira da li će samo uživati na plaži, šetati planinama ili saznati kako je nastalo poznato umjetničko djelo, turista će se sresti barem sa djelićem drugačije kulture koju će sa sobom ponijeti kao uspomenu sa odmora. Turista će taj doživljaj, sasvim sigurno, pamtiti mnogo duže, a možda će upravo to biti razlog neke nove posjete.