Kad brod plovi bez posade i kapetana

Nemoguće je ljeti imati preko tri puta više stanovnika i očekivati da je sve lijepo, fino i održivo. Ali je moguće raditi na tome da Crna Gora nije samo u dva ljetnja mjeseca interesantna turistima. 

Jul i avgust kod nas na moru: na obali gužva, turisti kao sardine u konzervi otvorenoj na suncu... Turista nije kriv što je došao u destinaciju, što je zadivljen prizorima ljepota ove zemlje poželio da dođe kod nas. Ima masovnosti i gužve, da se razumijemo u skoro svakoj globalno popularnoj destinaciji, ali kod nas postaje nepodnošljivo. Uzrok problema nije u turistima, za njih se bore sve zemlje svijeta, svi ih dozivamo, nego upravo u destinacijama tj. u upravljanju.

Kada nema pametnog upravljanja i jasne strategije turizma, i ne samo tamo neke strategije na papiru za koju su plaćeni inostrani eksperti da je urade a koja se nikad ne sprovede - imamo stihiju i haos. A niko ne voli da je u haosu, a još je kao na odmoru. Koji je smisao ovoga? Gdje je tu doživljaj? Šta će turisti na kraju vidjeti od svega? Gdje je granica? Zar stvarno ne znamo bolje? 

Sve više turističkih destinacija uvodi turističke takse ili poreze u borbi protiv prekomjernog turizma – to jest masovnosti u špicu ljetnje sezone pogotovo. No, koncept i filozofija "Manje je više" nije tako jednostavna niti će samo puko uvođenje poreza riješiti problem. Uticaj turizma je puno kompleksniji, kako na društvo tako i na ekonomiju.  Ipak svi su zvali turiste da ih posjete, radili promotivne kampanje, takmičili se s drugim destinacijama... Crna Gora doduše ne ulaže u promociju jer turisti će svakako doći, haotično i masovno u špicu sezone kada je svaka obala svakog toplog mora na svijetu posjećena.

Jun je, polovina plaža u Crnoj Gori nije sređena za sezonu, znamo i zašto, zakupci do skoro nijesu znali da li će im biti produžen zakup, a evo već se najavljuju strožije kontrole baš tih zakupaca. Naravno kontrole treba da se podrazumijevaju, ali mi stalno pravimo greške u koracima, nijesmo ni propuzali a već trčimo maraton. A ni cilja, ni pravca, ni plana. Ni kondicije. Ni trkača – radne snage. I opet da ponovim: nije problem u turistima, nego u lošem upravljanju.

Kada nema pametnog upravljanja i jasne strategije turizma, i ne samo tamo neke strategije na papiru za koju su plaćeni inostrani eksperti da je urade a koja se nikad ne sprovede - imamo stihiju i haos. A niko ne voli da je u haosu, a još je kao na odmoru. Koji je smisao ovoga? Gdje je tu doživljaj? Šta će turisti na kraju vidjeti od svega? Gdje je granica? Zar stvarno ne znamo bolje?

Kad nagrnu turisti ni nama se ne mili biti ođe. Građani Crne Gore sve manje ljetuju u svojoj zemlji, nalaze em jeftinije, em komfornije opcije. 

Overtoruism ili prekomjerni turizam kao izraz dominira turističkom industrijom već godinama, pametne države su izvukle pouke, promijenile strategiju, zadržavaju turiste duže na svojoj destinaciji nudeći im obilje pogodnosti i sadržaja, grade cjelogodišnju ponudu... Mi? Ništa. Tu i tamo neka tobože priča, a priča ko priča bez djelanja traje samo dok se priča. Mi smo tako pasivno, lijeno i neodgovorno odustali od turizma, oni savjesni i svjesni turistički djelatnici se snalaze kako znaju i umiju, pametni i umni teoretičari su upozoravali i posustaju polako, umore se ljudi od zaludnih upozoravanja jer one kojima turizam treba da je prioritet i koji su zasjeli u fotelje iz kojih se vodi turizam i kojima turizam treba da je najveća briga – njih je baš briga... kako je sada stanje - nema vajde.

Kad ćemo imati konkretnu i pametnu viziju razvoja turizma? Svi su nas prestigli, svaki komšija za početak, i oni koji nemaju more. I svaka im čast.

Mi moramo sve od početka – treba nam nova vizija turizma jer svijet se uveliko promijenio i turizam se mijenja i to munjevito, mi nijesmo ni sačuvali šta imamo, na primjer, ne zna se hoće li Sveti Stefan raditi ove godine... Bruka.

Srbija ima odlične promotivne kampanje. Oni, na primjer kao Njemci, promovišu cijelu zemlju, uključuju u ponudu neke nove lokacije, mjesta koja nijesu do skoro promovisali kao turistička, a koja imaju potencijal. Svako selo, svaki grad, svaki vinograd... 

A jesmo li mi ođe išta novo pripremili turistima za ovu sezonu? Ja da znam ne. Evo na primjer, u Hrvatskoj, Rijeka je turistima sve poželjnija, naročito za sve popularniji city break, pa je vijest kako su u taj grad stigli ormarići za ostavljanje prtljaga turista poprilično odjeknula. Imaju li naši gradovi te ormariće, na primjer. Ovo je mala vijest, „mala“ novina ali novina u ponudi grada o kome njegovi turistički poslenici promišljaju...

Svaka bi me lijepa novina kod nas obradovala. Ali bez rada nema ni radovanja. Makar ne u turizmu. Sve smo manje vidljiva destinacija na turističkoj mapi svijeta: Moramo resetovati turizam da bi krenuli dalje, prvo treba sanirati štetu. Ako nam je uopšte turizam više i bitan? Šta ćemo kad ponestane nekretnina za prodaju. Kome i šta nuditi?

Da se razumijemo turisti će sporadično dolaziti jer je Crna Gora lijepa zemlja, ali posmatrana s profesionalne strane turistički neozbiljna. Uozbiljimo se, pa i za 10 godina da imamo rezultate na principima održivosti i kulturne destinacije, biće uspjeh. Vadimo se iz ovog sunovrata... Neće biti lako da se vratimo na turističku mapu svijeta, jer sad nas nema, ne mogu to postići pojedinačni gradovi koji se uistinu trude, i bravo im ga, ali grad nije država, i ne mogu ni oni mnogo sami.

Naš turizam je u krizi golemoj, i za veliku brigu, i to je istina. E sad koga je briga...