Došli s vizijom – Crna Gora ih ispratila s nerazumijevanjem

Francuska kompanija Club Mediterranée (Club Med), sinonim za luksuzni i egzotični odmor imala je i na Ostrvu cvijeća u Tivtu prestižni rizort čiji koncept bi i danas bio maksimum luksuza, a na Žabljaku su imali planinsku varijantu istog nivoa luksuza…

Durmitor – neprikosnoven simbol prirodne ljepote – tada je gotovo potpuno bio izolovan od međunarodne turističke karte, i onda je stigla jedna svjetska turistička sila stigla tiho, s velikim planovima - francusk kompanije Club Méditerranée iz Pariza. Iako je poznato da je ta renomirana kompanija bila dugogodišnji zakupac ostrva Sveti Marko kod Tivta, gotovo nepoznata činjenica je da je paralelno razvijala i planinski nudistički kamp na Durmitoru.

Ugovor s državom Jugoslavijom potpisan je na deset godina, ali je saradnja prekinuta već nakon četiri – trajao je od 1964. do 1968. godine.

Ostrvo Sveti Marko je nekada bilo sinonim za luksuzni i egzotični odmor. U vlasništvu jugoslovenskog turističkog giganta “Putnik”, a pod upravljanjem francuskog “Club Mediterranee”, ovo malo ostrvo je postalo prava oaza za evropske turiste.

Od jutarnje joge na plaži do noćnih zabava, svaki dan je bio nova avantura. Gosti su uživali u punom paketu usluga koji je uključivao smještaj, gastronomsku ponudu, neograničena pića, razne sportske i kulturno zabavne aktivnosti. Paket usluga je podrazumjevao i dječji klub koji je osiguravao zabavu za djecu svih uzrasta.

Gosti su se smještali u karakteristične “polinežanske” kućice (bilo ih je 300) od trske (čiji se ostaci i danas nalaze na njemu i uživali u “all inclusive” iskustvu.

U sklopu ostrva je bio obezbjeđen i poseban dio rezervisan za goste koji su praktikovali naturistički vid odmora. Iako je na ostrvu bio zabranjen pristup, tu je bila zaposlena prvenstveno domaća radna snaga, većinom iz Krtola, a parking za goste koji su svojim kolima dolazili da provedu odmor na ostrvu Sv. Marko, bio je obezbjeđen u sklopu istočnih tribina FK “Arsenal”. Zahvaljujući Club Medu, ostrvo Sveti Marko je postalo poznato širom Evrope, a lokalna zajednica je osjećala benefite od prisustva “Club Med” na ostrvu Sveti Marko.

AERODROM KAO ULAZNICA U SVIJET LUKSUZA

- Klub je želio povezati more i planinu – ostrvo Sveti Marko i Žabljak. Nudeći 300.000 dolara, tražili su da im se omogući pista kako bi mogli avionom dovoditi goste s primorja - priča nam Milo Stijepović, jedan od najupućenijih aktera iz tog vremena i dugogodišnji ambasador turizma Crne Gore.

Na prijedlog Francuza, tadašnja vojna komanda pristaje da izgradi travnatu pistu. Ubrzo počinje redovna avionska linija: Beograd–Žabljak–Tivat, i obratno. Gosti kluba, mahom bogataši iz zapadne Evrope, slijetali su na pistu podno Durmitora, gdje ih je čekalo luksuzno kamp-odmaralište od drvenih kućica i strogo regulisan režim boravka.

ELITIZAM POD DURMITOROM

- To nije bio običan kamp. Sve je bilo zatvoreno. Plaćalo se žetonima u bojama – crvenim, žutim, plavim i zelenim. Niko sa strane nije mogao ući. Samo predsjednik kluba, načelnik policije i ja. Izgrađeno je 20 drvenih kućica, svaka sa po dva kreveta. Prema ugovoru, zakupci su se obavezali da u roku od pet do deset godina izgrade luksuzni hotel kapaciteta 120 ležajeva. Takođe, imali su ograđeni dio obale Crnog jezera koji su koristili kao privatnu plažu - priča Stijepović.

Tu su se, kako dodaje, sunčali i kupali – goli, kao dio nudističke filozofije odmora. Projekat je zamišljen kao višegodišnji – izgradnja većeg hotela, proširenje piste, organizovani sezonski letovi. No sve je stalo.

- Francuzi su odustali. Pokazali su mi sliku starca koji je sa ovcama došao do kampa, vidio gole goste i prekrstio se. Taj starac kojeg sam poznavao kazao mi je: “Šta ovi ljudi rade goli, ovo nijesu insani ovo su…” Tako je simbol elitnog i progresivnog turizma naišao na zid nerazumijevanja, kulturnog šoka i, kasnije, tehničkih i političkih prepreka - kaže Stijepović.

AERODROM NIKAD NIJE ZAVRŠEN

Problemi su eskalirali kada je JAT povukao avione DC-3, koji su jedini mogli slijetati na travnatu pistu. Novi avioni poput DC-8 su zahtijevali betonsku pistu, a izgradnja je naišla na prepreke u vojnoj i civilnoj administraciji.

- Pokušali smo izgraditi novu pistu. Ali ništa od toga nije zaživjelo. Aerodrom nikad nije dovršen. Hotel nikada nije sagrađen. Francuzi su se povukli - ističe Stijepović.

Tako je prestala možda najambicioznija inicijativa za razvoj elitnog planinskog turizma u Crnoj Gori.

Od francuskog nudističkog raja na Durmitoru do modernih pokušaja seoskog turizma u Bijelom Polju – crnogorski sjever i dalje traži svoju formulu za turistički razvoj. Prije šezdeset godina, Crna Gora je na Durmitoru imala elitni, zatvoreni i održivi turizam kakav bi i danas mnogi poželjeli. Danas, dok se novi koncepti turizma grade kroz trud malih zajednica, ostaje pitanje: da li ćemo naučiti nešto iz prošlih propuštenih prilika?

Tekst: Nada Kovačević