Produžena sezona – mit, izazov ili realnost?

Sezona, sezona, sezona... Tako izrabljena riječ u domaćem turizmu, a opet toliko kratka, osjetljiva i često prepuštena stihiji. U Crnoj Gori ona i dalje zvanično traje od jula do kraja avgusta. Ove godine ni toliko… I taman kad sistem proradi punim plućima – stiže septembar i sve naglo utihne.

Zašto?

I može li drugačije?

U eri klimatskih promjena, kada se morem kupa i krajem oktobra, a avionske karte i putovanja planiraju fleksibilnije nego ikada, pitanje produžene sezone više nije luksuz, već strateški imperativ. Pogledajmo kako to rade drugi, gdje je Crna Gora zapela, i šta bi moglo da bude ključno za sezonu koja traje duže od 45 dana.

Sunce sija i u novembru – kako to koristi Algarve?

Algarve u Portugalu, jug Turske, Malta, pa i južna Italija (Puglia, Sicilija) samo su neki od evropskih regiona gdje sezona realno traje šest do osam mjeseci. Turisti tamo dolaze zbog sunca, ali ostaju zbog sadržaja – festivala, vinskih tura, planinarenja, golfa, termalnih banja, digitalnomadskih paketa, kulinarskih radionica...

U Portugalu se npr. već godinama radi na umrežavanju malih biznisa i lokalnih zajednica, kako bi se stvorio 365 Tourism model. Isto važi i za Tursku, koja pažljivo balansira između masovnog i iskustvenog turizma, uz snažnu promociju van ljetnjih mjeseci.

Hrvatska: od sezonalnosti do selektivnosti

Najbliži primjer – Hrvatska. U Istri, Pelješcu i Hvaru danas postoji jasno osmišljen model produžene sezone. Ključna razlika? Planiranje i fokus. Umjesto čekanja ljeta, destinacije se već početkom godine profiliraju kroz tematske događaje, wellness vikende, vinske festivale i sportske manifestacije koje ciljaju tržišta Centralne i Zapadne Evrope.

Primjer sa Pelješca: jesenje berbe i vinski turizam dovode hiljade gostiju tokom septembra i oktobra. U Istri – biciklističke staze, tartufi, ruralni smještaj i događaji za digitalne nomade.

Crna Gora: potencijal velik – strategija nejasna

I dok susjedi strateški produžavaju sezonu, Crna Gora još uvijek sezonski „diše na škrge“. Ponuda postoji, ali je često nesinhronizovana, kratkoročna i nepovezana. Hotelski kapaciteti se zatvaraju već sredinom septembra, letovi se redukuju, a veliki broj ugostiteljskih objekata radi isključivo tokom špica. Septembar u Crnoj Gori, iako često najljepši mjesec na moru, prolazi u znaku "zatvaranja", umjesto u znaku "otvorenih mogućnosti".

Nedostaju ciljane kampanje, paketi za vansezonu, koordinacija sa low-cost prevoznicima, ali i svijest da gosti koji dolaze u oktobru žele drugačiji doživljaj od onih iz jula.

Pred i postsezona: neiskorišćeni biseri

Vrijeme je da turizam više ne mjerimo samo po broju noćenja u julu i avgustu. Vrijeme je za novu sezonu – onu koja traje.

April, maj, septembar i oktobar – četiri mjeseca u kojima su temperature prijatne, priroda raskošna, a gužve minimalne. U mnogim zemljama to je zlatno doba za aktivni, slow travel i tematski turizam. Kod nas, to je siva zona, prepuna neiskorišćenih potencijala.

Zašto ne ponuditi vikende u vinogradima, berbe maslina, glamping avanture, planinarske ture, kulturne festivale, kongrese i team building pakete? Zašto naša sezona još uvijek zavisi samo od vremenske prognoze i špica?

Festivali, kongresi, slow travel: trojka koja produžava sezonu

Dok klasični "sunce i more" turizam ima svoj kraj, festivali nemaju. Upravo su manifestacije najbolji alat za privlačenje gostiju van sezone – od muzičkih i gastronomskih, do sportskih i umjetničkih događaja.

Kongresni turizam je još jedan zapostavljeni adut. Neke crnogorske destinacije već imaju odlične prostore (hoteli u Boki, Podgorica, Cetinje), ali fali strukturirana promocija ka korporativnim i profesionalnim klijentima.

A slow travel? Gosti koji žele da upoznaju lokalnu kulturu, hranu, prirodu i ljude bez žurbe – sve su brojniji. Treba im dati razlog da dođu – i ostanu.

Ko je spreman, a ko ne?

Mnogo se govori o tome da li su gosti spremni za postsezonu. Istina je – oni su spremni. Digitalni nomadi, zreli parovi, putnici bez djece, vikend-turisti... svi traže destinacije sa sadržajem van špica.

Pitanje je: jesmo li mi spremni?

Turistički operateri koji planiraju sadržaje za septembar i oktobar često kažu da nailaze na nerazumijevanje – čak i od strane partnera iz sektora. Smještaj zatvoren, restorani ne rade, prevoz neredovan. Umjesto da produžimo sezonu, mi je sami prekidamo.

Vrijeme je za novu računicu

Produžena sezona nije samo pitanje turista. To je pitanje ekonomije, zapošljavanja, lokalnog razvoja i dugoročne održivosti.

U sezoni koja nije ispunila očekivanja, produžavanje turističke godine možda nije luksuzna ambicija – već jedini realan put ka oporavku i stabilnosti. Vrijeme je da turizam više ne mjerimo samo po broju noćenja u julu i avgustu. Vrijeme je da planiramo drugačije – i djelujemo pametnije.