Kao da podcjenjujemo konkurenciju. Kao da podcjenjujemo zdrav razum turista. Sve radimo kontra koristi, a s ciljem brze zarade — kao da je turizam kod nas od juče.
Nije turizam od juče ovdje.
Ali za nas, kao da postoji samo jedno: „Uzmi sad, odmah i što više.“ Sjutra ne postoji. Ne valja nam posa’.
Od ljetnje sezone valja nam samo — ljeto.
Lijepo je pisati o ljetu.
A o sezoni, koliko je loša i koliko smo okrenuli naglavačke zdravorazumski pristup — više ne znam ima li smisla zboriti.
Govoriće da je bila dobra. I odlična čak.
Govoriće da je bila bolja od prošle, a ista kao 2019.
Govoriće...
A svi smo se svojim očima uvjerili kako je uistinu bilo.
Naši građani mahom ne ljetuju u Crnoj Gori (oni koji mogu — odlaze van). Neće to da gledaju...
Ako to uopšte koga zanima, osim ljudi koji stvarno žive od turizma i cijene ljepotu zemlje u kojoj žive.
Stranci su, zanimljivo, shvatili prednosti prirodnih ljepota Crne Gore i mogućnosti razvoja turizma.
Pa imamo nove pristupe, koncepte i sadržaje — od njih.
Oni su ovu našu ljepotu, uz poštovanje prirode, pretvorili u biznis.
I to dobar biznis.
Super je da idemo kod njih, da vidimo kako se uživa u prirodi, čuvajući je, a istovremeno zarađujući.
Donose nam sasvim nove forme i sadržaje.
Trebaju nama takve priče.
Obogaćuju turističku ponudu Crne Gore.
Ali još više — trebaju nam te lekcije.
Jer mi smo ljepotu svoje zemlje davno podcijenili.
Toliko o sezoni, koja je — privid.
Pričajmo o nečemu što volimo: o ljetu. Pričajmo o nama lično, o avgustu. To su lijepe i lake teme. I volimo ih.
Planirate li da imate najbolje ljeto ikad?
Avgust je tu. Domaći broje dane do kraja sezone. Turisti još piju kafu s pogledom na pučinu.
Ali priroda ne broji — ona zna. Lavanda se suši. Lubenice prolaze. Smokve se same nude. Sunce je niže, ali toplije. Ljeto ulazi u svoju tišinu.
Treba: uhvatiti još jedan vikend odmora na obali Jadrana. Još jedno jutro na rivi. Jedan uspon na planinu s pogledom koji stišava misli. Još jedno veče pod zvijezdama, kad ljeto šapuće kroz zvuke cvrčaka.
Ovo je vrijeme za kasne večere uz vino. Za šetnje bez plana.
Za poglede koji kažu: „Još traje. Još može.“
Svi hoćemo: JOŠ JEDAN DAN LJETA.
Još jedno jutro bez alarma.
Još jedan pogled s planine.
Još jedan obrok pod vedrim nebom.
Još jedna kafa s nogama u pijesku.
Još jedan osmijeh bez razloga.
Još jedno veče pod zvijezdama.
Još jedno „još“.
Još koji euro?
