Republika Irska
Dok su se sunčevi zraci probijali kroz guste oblake, ukazivala su se zelena prostranstva Irske, a ja sam osjetio kao da sam zakoračio u kakvu drevnu keltsku bajku. Miris svježe trave i zvuk talasa koji udaraju o stijene pratili su me dok sam istraživao drevne dvorce i živopisna sela Republike Svetog Patrika...
Avion je polako počeo da se spušta kroz guste sive oblake, a ubrzo su se počeli pojavljivati idilični zeleni pejzaži Irske. Radost što konačno dolazim u postojbinu Kelta nadjačala je turbulencije i udare vjetrova. „Dobro došlli u Irsku“, reče carinik i udari mi zeleni pečat koji mi je omogućio da narednih dana slobodno boravim na teritoriji ove ostrvske države. Moja irska avantura i zvanično je otpočela, pa sam hitao ka izlazu da hvatam autobus i uputim se u srce Dablina. Autobus me ostavio kod O'Connell mosta, jednog od simbola grada i najpoznatijeg od dvadesetak mostova koji spajaju sjevernu i južnu obalu rijeke Liffey. Dok sam hodao uz rijeku, vjetar je donosio miris mora, a trube automobila, smijeh prolaznika, muzika iz pabova i ostali zvuci grada činile su jednu urbanu simfoniju po kojoj je prijestonica Irske poznata.
Dablin mi se dopao na prvi pogled. Grad je živahan, pun boja i nevjerovatne energije. Ulični svirači su svirali tradicionalne irske melodije, dok su prolaznici žurili svojim putem. Na trenutak sam zastao da osjetim puls grada, osluškujući njegove zvuke i upijajući atmosferu. Stare zgrade s karakterističnom ostrvskom arhitekturom, pubovi s tradicionalnim drvenim fasadama i moderni kafići s velikim staklenim prozorima – sve je to činilo jedinstven spoj starog i novog. Radovao sam se kao malo dijete.
EUFORIJA TEMPLE BARA
Noć je počela da pada, a ulična svjetla su se polako palila, bacajući na grad zlatni sjaj. Krenuo sam prema jednom od najpoznatijih i najživopisnijih djelova Dublina – Temple baru. Četvrt je bila prepuna života, sa šarenim fasadama pabova i restorana i svjetiljkama koje su blistale u noći. Ulice su ispunjene mnoštvom ljudi, muzika dopire iz pabova, a mirisi raznovrsne hrane šire su se cijelim kvartom. Na svakom koraku su me dočekivali ulični svirači, čije su se melodije preplitale sa grajom prolaznika.
Temple Bar, legendarni pab po kojem je cijelo naselje dobilo ime, izdaleka se izdvajao svojom crvenom fasadoma, lampionima i cvijećem. Ispred lokala je bila masa prolaznika, a unutra je atmosfera bila nevjerovatna – drveni stolovi, starinski ukrasi, muzika, smijeh gostiju i nazdravljanje punim pintama piva.
Ugrabio sam mjesto za šankom, naručio Guinness i uživanje je počelo. Atmosfera se zahuktavala, bend je sve bolje i bolje svirao, a masa je bivala sve veselija. Šankeri su neprestano točili piva, gosti su se smjenjivali kao na traci, a ja sam bio opčinjen energijom ovog mjesta. Temple Bar je više od samog paba ili naselja – to je srce i duša Dublina, mesto đe se prošlost i sadašnjost susreću u harmoniji. Upravo to mu i daje moć da privalači ljude sa svih kontineta, a da se razlika među njima ni najmanje ne osjeća.
RIZNICA ZNANJA
Ulice Dablina su početkom prošlog vijeka bile poprište borbi u kojim su irske patriotske snage vodile gerilski rat sa višestruko nadmoćnijim okupatorima iz Britanije. Borbe su bile žestoke, a danas se mjesta kao Glavna gradska pošta u kojoj je proglašena nezavisnost simboli borbe za samoopredjeljenje. Imena vođa oslobodilačkog pokreta, ali i slavnih umjetnika danas nose mostovi, bulevari, javne zgrade i institucije. Irci su ponosni na svoju herojsku prošlost i borbu koju su vodili da bi sačuvali svoj identitet.
Jedan od najvažnijih kulturnih i istorijskih spomenika Dablina je Trinity koledž. Kada prođete kroz kapiju univerziteta prestaje gradska gužva i buka i počinje poseban svijet ispunjen znanjem i tradicijom. Prostorije prestižnog univerziteta prikazuju slavnu istoriju Irske. Stare zgrade, uređeni travnjaci i muzejske prostorije mjesta su na kojima su generacija studenata tragale za znanjem.
Glavnea atrakcija je "Book of Kells", izuzetna srednjovjekovna rukopisna knjiga, koja datira iz ranog srednjeg vijeka, a smatra se jednim od najljepših primjera iluminiranog rukopisa na svijetu. Izložba počinje interaktivnim prikazom istorije i značaja koji "Book of Kells" ima za keltsku kulturu, a posjetioci tokom ture imaju priliku da se upoznaju s kontekstom njenog nastanka, tehnikama iluminacije i simbolikom.
Long Room, jedna od najljepših biblioteka na svijetu, sa dugačkim drvenim policama koje dosežu do visokog plafona prepune su starih knjiga i rukopisa. Između redova nalaze se biste velikih filozofa i pisaca, a sala je ukrašena i ogromim globusom od led panela. U Long Room-u se nalazi i poznata harfa kralja Brajana Borua, nacionalni simbol Irske, kao i originalna Proklamacija o nezavisnosti Irske iz 1916. godine. Ovi artefakti danas su najveće irske relikvije, a zaista je veliko zadovoljstvo vidjeti ih pred očima.
TULLAMORE – MJESTO KOJE JE SINONIM ZA VISKI
Ranim jutarnjim vozom sa stanice Heuston krenuo sam na zapad ka gradiču Tullamore. Zeleni pejzaži su se smjenjivali dok je voz nekih sat vremena vozio ka centralnoj Irskoj. Mjesto je odavalo osećaj prohujalih vremena, a starinske zgrade s kamenim fasadama, šarenom drvenarijom i cvijećem u prozorima pričale su priče prošlih vremena. Laganom šetnjom niz glavnu ulicu, posmatrajući trgovine i kafiće koji su se otvarali, dok su se mirisi svježe pečenog hljeba i kafe širili vazduhom, stigao sam do Velikog kanala. Upravo tu u staroj destileriji Tullamore D.E.W. pio sam tradicionalni irski čaj, jeo domaći kolač od šumskog voća, prelistavao lokalnu štampe i prozborio riječ, dvije sa lokalcima...
Čuvena destilerija Tullamore D.E.W. od 2014. godine nalazi se na novom mjestu van grada i svaki pravi ljubitelj irskih viskija treba da je posjeti. Kako je popularni „Tully“ moj omiljeni „Irac“ možete misliti koliko je bilo moje oduševljenje kada sam od zakoračio u krug fabrike i počeo da iz prve ruke slušam o bogatoj tradiciji proizvodnje irskog viskija. Destilerija je smeštena u zgradi od crvene cigle koja čuva tajne starog zanata već više od dva vijeka. Ambijent krasr drvene bačve i bakarni kotlovi, a miris fermentisanog ječma dočarava atmosferu starih destilerija.
CLIFFS OF MOHER – SUSRET SA SILOM PRIRODE
Od prvog puta kada sam kao dijete na TV ekranu vidio Cliffs of Moher imao sam želju da posjetim ovo čudesno mjesto. Davno je to bilo, tridestet i kusur godina je prošlo od kad sam sa ocem gledao legendarni film „Rajanova kći“, a scene sa strmih litica Irske gledao sam u raznim filmovima, TV emisijama i slikama putopisaca na društvenim mrežama. Ni oni, kao ni ja ovom reportažom, nijesu uspjeli da prenesu ni djelić onoga što sva čula dožive u susretu sa ovim nevjerovatnim mjestom.
Dok sam nestrpljivo grabio ka poziciji sa koje ću konačno vidjeti ove veličanstvene litice koje stoje kao stražari na obali Atlantskog okeana, srce mi je igralo od radosti. Kada sam se napokon ugledao Cliffs of Moher, prizor koji mi se ukazao pred očima ostavio me bez daha. Visoke litice o kojima se lome talasti Atlantika, uzdižu se dvjesta i kusur metara iznad vode... Dok sam stajao na ivici litice, osećao sam miris mora, svježinu vjetrova koji šibaju sa Atlantika i u tren shvatio koliko smo mali i nemoćni pred prirodom.
Srce mi je bilo puno što sam ispunio još jedan dječaki san. Ali kao u što u svakoj čaši meda ima malo žuči, tako i u ovoj priči ima taj sjetni momenat - žao mi je bilo što moj stari nije bio tu, da zajedno uživamo u lokacijama đe je snimana „Rajanova kći“, film koji je on toliko volio.
Na početku obilaska ljubazni domaćini Emma i Ray su nam u tradicionalnom salonu punom antikviteta prikazali kako se pravi irska kafa. Na stolu su bili viski, šećer, vruća kafa i slatka pavlaka od kojih je Emma napravila ovaj božanstveni napitak. Dok smo mi uživali u ukusu i mirisu ona je objašnjavala proces pripreme u kojem je bitno zadržati ravnotežu između slatkoće, gorčine i alkohola, koja čini ovu jedinstvenu irsku poslasticu tako neodoljivom. Uživao sam slušajući kako nam domaćini sa strašću pričaju o procesu proizvodnje viskija, od sadnje žitarica do flaširanja. Dok sam kušao gutaljaje zlatnog eliksira, osjetio sam bogatstvo ukusa i mirisa, a svaka nota, od slasti meda do vanile i začina, priča priču o strpljenju i posvećenosti ljudi u proizvodnji ovog napitka koji je stekao slavu širom svijeta.
Nakon uvodne priče, krenuli smo u obilazak same destilerije. Prošli smo kroz impozantnu destilacionu halu, pokraj velikih bakarnih kazana, dok zvuk mašina i okretanje točkova stvara hipnotički ritam. Vrhunac ture je degustacija različitih vrsta Tullamore D.E.W. viskija kao i posjeta halama u kojima se čuvaju bačve u kojima viski odležava. Za svakog ljubitelja viskija ovo su momenti koji se ne zaboravljaju. Kada napokon okusite prvi gutljaj, osjećate kako se vaša duša spaja s duhom irske zemlje, otkrivajući slojeve arome i ukusa koji pričaju priču o tradiciji. Tura kroz destileriju nije samo upoznavanje procesa proizvodnje viskija, već i duboko uranjanje u srce irske kulture i nasljeđa. “Dip the Dog” je metoda izvlačenja viskija direktno iz bačve, a tokom boravka imao sam priliku da probam viski direktno „sa izvora“.
Da bi utisak bio kompletan nakon obilaska destilerije svratio sam u par lokalnih pabova, probao jela spremana po tradicionalnoj recepturi, popio par čaša lokalnih kraft piva i u sumrak krenuo vozom ka Dablinu, pun utisaka uz nadu da ću uskoro ponovo doći.
KORK: GRAD KARAKTERA I KULTURE
Kork, grad bogate istorije krasi vesela atmosfera, živopisne fasade kuća, uske uličice prepune kafića i trgovina. Ipak, ono što čini Kork zaista posebnim su njegovi ljudi - gostoljubivi, srdačni i uvijek spremni da ugoste putnike namjernike. Jedno od najuzbudljivijih iskustava u Korku bila je istraživanje bogate gastronomske scene. Od tradicionalnih pubova do modernih restorana, svaki zalogaj bio je otkriće novih ukusa. U restoranima se služi hrana pripremljena od sastojaka koji lokalci kupuju na nekoj od lokalnih tržnica. U Korku su atrakcija English Market, lokalna tržnica, koja datira još iz 18. vijeka, kao i Marina market nadomak stare luke. Na ovim živopisnim pijacama lokalci nude proizvode, specijalitete i rukotvorine. Preporučujem i obilazak Shandon Bells & Tower, crkve Svete Ane, muzeja maslaca, Cork City Gaol, zatvora koji je pretvoren u muzej, stare luke i još mnogo toga što Kork pruža.
Blarney Stone se nalazi u dvorcu Blarney Castle, nedaleko od grada Kork u južnoj Irskoj. Dvorac, koji datira iz 15. vijeka, smatra se jednim od najbolje očuvanih srednjovjekovnih dvoraca u Irskoj. Prema legendi, onaj ko poljubi Blarney Stone dobija dar govora i moći uvjeravanja. Ovaj mistični kamen, koji se nalazi na vrhu dvorca, postao je simbol hrabrosti, mudrosti i sposobnosti izražavanja. Da bi se došlo do kamena, posjetioci moraju da se popnu do vrha dvorca, kroz uske prolaze i strme stepenice.
PIVARA GUINNESS – HRAM SVIH PIVOPIJA
Obilazak pivare Guinness jedna je od stvari koje obavezno treba da uradite tokom boravka u prijestonici Irske. Guinness se nalazi u samom centru grada i svakog dana stotine turista iz cijelog svijeta dolazi da obiđe„hram pivopija“. Na teretnom ulazu se non stop smjenjuju kamioni koji dovode sirovine za proizvodnju i cistijerne koje odvoze pivo na tržišta širom starog kontinenta.
Na prvom spratu, fascinantna izložba prikazuje sve faze procesa proizvodnje piva. Kroz holograme i video prikaze pratio sam putovanje zrna ječma, od polja do finalnog proizvoda. Zvuk šuštanja žitarica, miris slada i vizualna prezentacija starih bakrenih kotlova stvarali su opipljiv doživljaj proizvodnje piva.
Svaki novi sprat donosio je otkriće nečeg novog i uzbudljivog. Jedna od najimpresivnijih prostorija bila je posvećena reklami i brendingu Guinnessa kroz vjekove. Ovdje su izložene neke od najpoznatijih reklama kao i POS materijal sa slavnim sloganom "Guinness is Good for You". Vrhunac posjete je obilazak Gravity Bar-a, smještenog na vrhu pivare, sa panoramskim pogledom na čitav Dablin. Dan je bio sunčan pa se grad od katedrale Sv. Patrika do rijeke Liffey vidio kao na dlanu.
ROCK OF CASHEL: MISTERIJA PROŠLOSTI NA STIJENI
Rock of Cashel, mjesto iz irske istorije i legendi, mistični lokalitet na vrhu stijene, čuva mnoge tajne i priče iz minulih vjekova. Tvrđava, poput nekog starog čuvara vremena, dominira okolinom. Sa vrha puca pogled na nestvarne pejzaže centralne Irske. Dok sam lutao među ruševinama drevnih zgrada, fasciniran srednjevjekovnom arhitektonskom ljepotom crkava i dvoraca, pratio sam tragove bogate istorije i kulture ovog mjesta koje mnogi Irci smatraju svetim. Svaki kamen ima svoju priču, svaki detalj govori o prošlim vremenima... Rock of Cashel je srce i duša irske prošlosti. Atmosfera koja je obavijala Rock of Cashel bila je mistična i sablasna, ali istovremeno i nadahnjujuća. Hodajući stazama kojima su hodali irski kraljevi i sveštenici, imao sam utisak kao da se otvorila vremenska kapija, a ja se vratio nekoliko vjekova u prošlost.
DO NAREDNOG VIĐENJA
Poslije obilaska shvatio sam da Guinness nije samo pivo već dio irske duše, simbol zajedništva i ponosa. Dok je voz napuštao Dablin i vodio me ka Belfastu, prisjećao sam se desetina momenata iz Irske koje su povod za neku novu reportažu sa pričama o Majklu Kolinsu, Džemsu Džojsu, Bernardu Šou, slavnom viskiju „Jameson“, ali o Muzeju irskog viskija, vikinškim uticajima, dvorcima, selima i gradovima, o tome kako su Irci stradali kroz vjekove od neprijatelja, bolesti, gladi, ali da danas đe god da su vrlo dobro znaju ko su i odakle su... Radujem se novim posjetama ovoj maloj zemlji koju naseljavaju ljudi velikog srca!
Laku noć, Dabline, do narednog viđenja!
