Kako putovati u vrijeme krize i inflacije /
Putovanja avionom nekada su bila brz i lak način da se stigne od jedne do druge destinacije. Danas, sa manjkom radnika na aerodromima i dodatnim zdravstvenim i bezbjednosnim provjerama, putovanje traje „cijelu vječnost“ a najveći dio vremena provodimo čekajući u redu… Evo zašto je željeznica idealna alternativa letovima na evropskom kontinentu.
Vožnja između dva grada vozom za jedan euro ili na široj teritoriji grada potpuno besplatno – mogućnosti su koje stanovnici evropskih zemalja svakodnevno imaju. Cilj vlada tih država je jasan: omogućiti građanima prevoz po što prihvatljivijoj cijeni, ne samo zbog rastuće inflacije, već i nastavka nagomilanih problema u avio-prevozu zbog kojih su cijene karata za ovaj vid prevoza počele da rastu.
Nakon potpunog kolapsa svih prevoznih sistema u Evropi zbog zabrana kretanja koje su uvođene kao odgovor na epidemiju koronavirusa COVID-19, svijet se donekle u 2021. i praktično u potpunosti tokom ove godine vratio normalnim aktivnostima. To znači da ljudi svoje svakodnevne poslovne zadatke obavljaju u kancelarijama, djeca i mladi se obrazuju u institucijama, a porodice se okupljaju za stolom nakon što svako završi svoje obaveze. No, svima su u prvom planu i dalje najosnovnije potrebe. A osim prava na rad, hranu i obrazovanje, ta „razvijena Evropa“ u najosnovnije potrebe uvijek svrstava odlazak na odmor. No, uz brojne poremećaje u putničkom prevozu koji su nastupili tokom dvije godine pandemije, putovanja više nijesu ista.
Pandemija je tokom 2020. godine bila razlog što su desetine hiljada radnika na aerodromima i u avio-prevoznim kompanijama ostali bez posla. Dodatno, ovi veliki sistemi nisu mogli da se održavaju na pravi način pošto su preostali radnici takođe bili pogođeni pandemijom i odsutni s posla. Tako su oni koji su „imali sreće“ da zadrže poslove, u stvari, imali mnogo više od svog angažmana, ali ne i adekvatne odmore. Kada je stanje u prevozu putnika počelo da se vraća u neke normalne tokove, postajalo je sve jasnije da nedostaje radnika. S druge strane, zbog novih zdravstvenih propisa putnici su se suočavali sa čekanjem u redovima koji traju satima, a uz to rizikuju da zakasne na let. Na sve to, ove godine su stigli inflacija, rast cijena goriva te, samim tim, i usluga na aerodromima. Cijene avio-karata počele su opravdano da rastu.
Avio-karte skuplje od 2023. godine zbog taksi
Rast cijena avio-karata mnoge je i uzbunio i zbunio. Direktori avio-kompanija već mjesecima najavljuju poskupljenja, ali većina putnika to još nije osjetila. No, činjenica je da su takse i pojedine usluge na aerodromima poskupjele ove godine i do 50 odsto, a sati čekanja u redovima nisu postali kraći, niti su putnicima procedure postale brže i lakše. Rast cijena biće nastavljen i naredne godine, kada će putnička taksa sa evropskih aerodroma biti utrostručena: sa sadašnjih 8 eura, biće uvećana na 24 eura. Uz takva poskupljenja, i niskotarifni avio-prevoznici planiraju uvođenje dodatnih plaćanja putnicima, naročito s najprometnijih aerodroma u Evropi.
I dok su skuplje karte među većim evropskim gradovima praktično izvjesne, to se neće dogoditi za sve destinacije, niti za interkontinentalne letove. Konkurencija na frekventnim avio-linijama, a naročito vraćanje kineskih avio-kompanija u normalne režime rada na letovima ka Evropi i Bliskom Istoku održaće cijene ovih karata na uobičajenom nivou.
Zato su se odgovorne vlade jednog dijela zemalja evropskog kontinenta potrudile da nađu način kako svojim građanima da olakšaju putovanja onda kada su im konačno na dohvat ruke, a – opet – nedostižna. Nijesu otvorili nove aerodrome, niti subvencionirali kupovinu avio-karata. Ponudili su alternativu koja manje zagađuje životnu sredinu i ima ne samo nisku cijenu, već je u nekim slučajevima besplatna.
Njemački, francuski i španski model
Sve je počelo time da je Njemačka ponudila vožnju mrežom željeznica Deutsche Bahn uz mjesečnu kartu od samo devet eura, i to za tri ljetnja mjeseca jun, jul i avgust. Želja im je bila ne samo da doprinesu očuvanju životne sredine, već i da pomognu svim građanima da tokom vrelih dana mogu da priušte sebi i porodici barem odmor u matičnoj zemlji. Procjene govore da su prodali čak 52 miliona karata – pet puta više nego inače, što je vladu ohrabrilo da osmisli novi program.
Sada je moguće koristiti njemačku željeznicu za samo 49 eura tokom cijelog mjeseca. To je cijena pretplatne karte koja omogućava vožnju vrlo rasprostranjenom željezničkom mrežom, a uz manje doplate može se koristiti i za duže vožnje van granica zemlje. Za ovaj vid subvencija građanima, vlada je izdvojila 1,5 milijardi eura. I glavni grad Berlin je ponudio svoju verziju jeftine mjesečne karte od 29 eura, s kojom možete da koristite sve vrste javnog prevoza na široj teritoriji grada.
Željeznička linija od Avinjona u Francuskoj do Portboa uz samu granicu Španije sa ovom zemljom prepuna je izuzetnih pejzaža i kulturnih znamenitosti. Karta za ovo četvorosatno putovanje košta 45,70 eura, što samo na prvi pogled može izgledati skupo. Naime, ova linija prolazi pored rimskih akvadukta, starih solana i utvrđenja, zatim Perpinjan - omiljeno mjesto Salvadora Dalija kojeg je nazivao i „centrom svijeta“, kao i ribrasko mjesto Koljur u kome su nekada boravili vitezovi templari i slikali Matis, Pikaso, Difi. Ovaj muzej na otvorenom možete pogledati iz voza i za samo jedan euro, zahvaljujući čestim promotivnim periodima.
Španija je nedavno uvela i potpuno besplatne vožnje željeznicom na prigradskim linijama i srednjim distancama unutar države. Sredstava iz kojih će se finansirati ova izuzetna mogućnost je 221 milion eura poreza na ekstraprofit energetskih kompanija i banaka. Očekuje se da će samo u tri mjeseca do kraja ove godine biti podijeljeno oko dva miliona ovakvih karata. Cijeli program je trebalo da traje samo do kraja 2022., ali je zbog najavljene krize produžen čak do kraja naredne godine.
Noćnim vozom do dalekih destinacija
Ako vas ove cijene karata i izostanak čekanja u redu satima nisu još uvjerili da se širom Evrope sada najlakše kretati željeznicom, evo još primjera. Preko kontinenta možete lagano putovati u tokom noći, a cijene su povoljne čak i bez dodatnih povlastica.
Od Beča do Pariza, preko Salcburga i Minhena, vozom se putuje oko 14 sati. Austrijska željeznica saobraća na ovoj liniji tri puta sedmično, a cijena karte se kreće od 30 eura za sjedište do 120 eura za privatni kupe. Sljedeće godine će na ovoj liniji uvesti novitete poput posebnih odjeljaka za skijašku opremu i bicikle, te privatnih kupatila.
Možete putovati i od Berlina sve do Stokholma, a za 17 sati vožnje, koliko je potrebno da stignete, treba platiti 50 eura. Takođe, možete uzeti i liniju od Stokholma do Hamburga sa prolaskom kroz Kopenhagen, a za 11 sati vožnje treba izdvojiti od 25 do 165 eura.
Njemački turoperator TUI par dana pred božićne praznike startuje sa specijalnim ski-vozom koji će povezivati Amsterdam sa najvećim skijalištima u Austriji, a jedino stajalište u Holandiji biće Utreht.
Iz Amsterdama svake noći u 8.30 kreće voz za Cirih, kojem do tog švajcarskog grada treba 12 sati vožnje. Cijene karata se kreću od 60 do 120 eura.
Madrid je od oktobra povezan sa Alikanteom i Valensijom brzim vozom čija je promotivna cijena karte bila 9 eura, a sada je oko 60 eura. Glavni grad Španije od naredne godine biće na isti način povezan i ka jugozapadu zemlje – sa Kordobom, Kostom del Sol, Malagom i Seviljom.
Krajem ovog mjeseca startuje i brza željeznička linija između Madrida i Barselone, a za vožnju od dva i po sata treba izdvojiti samo 18 eura.
Dva velika lučka grada u Italiji - Đenova i Napulj – konačno su povezani direktnom željezničkom linijom, a cijena povratne karte je 80 eura. Takođe, iz Milana možete putovati brzim vozom Frecciarossa do Pariza za samo sedam sati i samo 29 eura.
Povlašćeno putovanje za – gdje?
U Crnoj Gori postoji više mogućnosti da sebi obezbijedite mjesečnu ili godišnju povlašćenu kartu. Da bi cijena imala premisu „povoljna“, država svake godine subvencionira željeznička preduzeća. Taj iznos je 2019. iznosio četiri miliona eura, dok je ove godine za iste namjene odobreno čak šest miliona eura.
Ipak, limiti korištenja godišnje povlašćene karte koja košta 300 eura su prilični: možete je koristiti samo unutar granica zemlje. Da budemo konkretniji: možete je koristiti samo za putovanja na pruzi između Bijelog Polja i Bara, i između Podgorice i Nikšića. Pruga do Tuzi nikada nije u potpunosti zaživjela ni za transport roba, a ne za putnike. A za cjelodnevno putovanje od Bara do Beograda, recimo, treba izdvojiti najmanje 30 eura samo u jednom pravcu.
Nepouzdanost pojedinih željezničkih linija nije nepoznanica u Evropi, ali se sigurno malo ko sreće sa toliko zastoja, kvarova, čekanja… kao što se to nerijetko dešava putnicima na crnogorskim prugama. Jedina svijetla tačka je unutrašnjost vozova, pošto je većina čista iako s vidnim „ožiljcima“ vremena koje su proveli u pogonu.
I u našoj blizini je moguće naći jeftine noćne vozove. Od glavnih gradova Slovenije i Mađarske – Ljubljane i Budimpešte, putuje se preko Graca u Austriji. Za vožnju od oko sedam i po sati treba izdvojiti samo 16 eura.
Problem pruga u regionu nije samo njihova brzina, već kvalitet i nepouzdanost. Godinama iz Evropske unije ukazuju da treba temeljno rekonstruisati sve tri postojeće pruge u Crnoj Gori, jer bi to u mnogome olakšalo transport i putnika i robe, za što su izdvojili prilične iznose iz svog budžeta. Iako se stalno nešto sanira i rekonstruiše, konkretnih rezultata još nema. Zato svake godine biva sve dalje ono „umjetničko viđenje“ vožnje vozom kroz Crnu Goru sa početka filma „Casino Royal“ iz franšize o tajnom agentu Džejmsu Bondu, zbog koje stranci nerijetko požele da vide kako to izgleda u stvarnosti.
