U vremenu kada savremeni materijali potiskuju stare zanate, u Baru opstaje priča koja prkosi zaboravu. U njenom središtu je porodica Bokovac, koja već decenijama čuva umijeće drvene brodogradnje, a danas ga kroz regate, radionice i obnovu školskog broda „Jadran“ pretvara u snažnu priču o tradiciji, identitetu i pomorstvu Crne Gore.
Kako priča Miroslavka Lala Bokovac izvršna direktorica Kalafatske radionice “Bokovac”, korijeni porodičnog posla sežu u 1965. godinu, kada je Pero Bokovac počeo da se bavi popravkom drvenih barki za ribare.
- To je počelo još 1965. godine. Pero Bokovac, otac mog supruga, bio je jedan od najstarijih brodograditelja i majstora na Jadranu. Tada su se popravljale isključivo drvene barke za ribare, jer su se samo takve koristile - kaže Miroslavka.
Posmatrajući oca, Nenad je prirodno ušao u zanat, sticao znanja korak po korak, i s vremenom preuzeo odgovornost da porodična tradicija ne samo opstane nego i napreduje u novim vremenima.
Kasnije, sa dolaskom plastike i modernih plovila, drveni brodovi polako su počeli da nestaju iz svakodnevice. Upravo tada rodila se ideja da se toj tradiciji udahne novi život.
- Kada sam došla u tu priču, shvatila sam da je to nešto prelijepo i vrijedno, ali i nešto čemu prijeti nestanak. Ljudi su počeli da zapostavljaju drvene brodove, a meni je sinula ideja da pokušamo da oživimo jedan od najljepših tipova barki – arsenalku - objašnjava ona.
Tako je počela obnova prve arsenalke iz Boke, barke koja je, kako kaže, bila praktično za otpis.
- Kupili smo je u stanju u kakvom je bila samo za loženje ili bacanje. Ali, uz mnogo dogovora, nagovaranja i zajedničkog rada, uspjeli smo da je obnovimo. Iz te jedne barke danas smo stigli do flote od deset arsenalki i jedne korčulanke - priča.
Iz te ideje nastala je i mnogo šira misija. Miroslavka Bokovac kasnije je osnovala nevladinu organizaciju Kalafatska radionica, kroz koju je tradicionalnu brodogradnju promovisala i u Crnoj Gori i u inostranstvu. Potom je 2015. godine otvoren i jedriličarski klub koji baštini plovidbu sa latinskim jedrom.
Danas je ona istovremeno predsjednica kluba i direktorica firme, a porodica je svoju stručnost usmjerila i ka jednom od najvažnijih simbola crnogorskog pomorstva – školskom brodu „Jadran“.
- Kada smo krenuli da radimo na poslovima za školski brod ,,Jadran", otvorili smo i firmu. Radimo drvenariju, odnosno obnovu drvenih elemenata na brodu. To je naš zanat i ono što najbolje znamo da radimo - navodi ona.
Saradnja sa školskim brodom “Jadran” mnogo im znači, ne samo zbog referenci, već i zbog prilike da doprinesu očuvanju jednog od najvažnijih pomorskih simbola države.
- “Jadran” je ambasador Crne Gore kada govorimo o pomorstvu. To je škola i učionica za mlade pitomce koji se obučavaju. Važno je da se ne uče samo plovidbi na tradicionalnom brodu, već i održavanju njegovih drvenih elemenata. Sve je to povezano i najbolje bi bilo da se sa tim upoznaju upravo u našoj radionici - kaže Bokovac.
Pored rada na očuvanju drvenih brodova, porodica Bokovac i njihov klub organizatori su i regata, među kojima posebno izdvaja manifestaciju „Jedra Jadrana” – spoj tradicije i zajedništva“, koja se svake godine održava u Baru povodom 21. maja, Dana nezavisnosti Crne Gore.
- To je naša najznačajnija regata. Održava se svake godine, a za nas je i svaki put kada je organizujemo to nešto veliko, bez obzira da li je jubilarna ili ne - kaže ona.
Manifestacija neće trajati samo jedan dan. Program počinje 19. maja i, osim same regate, obuhvata niz događaja – edukacije, razgovore, panele i druženja. Bokovac najavljuje da će ovogodišnje izdanje biti posebno snažno, uz učešće gostiju iz više zemalja.
Već su se prijavile ekipe. Ove godine se očekuje veliko pojačanje. Dolaze gosti iz Italije, Hrvatske, a najavljeni su i drugi učesnici. Biće to lijepa i zanimljiva priča za Bar.
Prošlogodišnja regata okupila je posade iz Italije, Hrvatske i Slovenije, a ove godine očekivanja su još veća. Posebno zanimljiv detalj je dolazak jednog broda iz Hrvatske morem, sa Hvara, uprkos logističkim izazovima.
Iako njihova flota izaziva veliko interesovanje, Bokovac naglašava da arsenalkama i drugim barkama ne pristupaju komercijalno.
- Te barke se ne izdaju. One pripadaju klubu i služe isključivo za promociju Crne Gore na jedan lijep, tradicionalan način. Mi ne promovišemo sebe kroz Crnu Goru, nego Crnu Goru kroz ono što imamo i čuvamo.
Upravo u toj rečenici sažeta je filozofija cijelog poduhvata. Umjesto turističke komercijalizacije, Bokovci su ostali dosljedni zanatu, obnovi plovila i ozbiljnom poslu koji rade.
- Ne bavimo se vožnjom turista niti takvim sadržajima. Posvećeni smo izradi i popravci brodova, a posebno radu na školskom brodu “Jadran”. To iziskuje veliku ozbiljnost i odgovornost. Ne možemo da sjedimo na dvije stolice – držimo se onoga što radimo ozbiljno - poručuje Bokovac.
Njihov rad, međutim, odavno je prešao granice Crne Gore. Bokovac potvrđuje da su njihove barke izvožene i u inostranstvo, uključujući i Ujedinjene Arapske Emirate.
- Imali smo izvoz u dosta zemalja. Posljednji veliki izvoz bila su tri broda za Abu Dabi. Upravo sam se vratila odatle dva dana prije nego što je izbio rat. Tamo smo uspostavili saradnju kada su u pitanju jedrenje i tradicija drvenih brodova, a njihov tim je najavio dolazak na našu regatu, ukoliko to situacija bude dozvolila.
Uprkos preprekama, entuzijazam ne jenjava. Iz radionice u Baru i dalje izlaze brodovi, ideje, manifestacije i poruka da tradicija nije teret prošlosti, već vrijednost koja može biti oslonac budućnosti. Priča porodice Bokovac zato nije samo priča o drvetu, barkama i jedrima. To je priča o istrajnosti, o ljudima koji su prepoznali ljepotu onoga što je drugima djelovalo prevaziđeno i koji su od jednog gotovo odbačenog plovila stvorili flotu koja danas čuva dio pomorske duše Crne Gore.
Ipak, uprkos uspjesima, ova priča ima i svoju drugu stranu – svakodnevnu borbu za elementarne uslove rada. Bokovac ukazuje na dugogodišnji problem nedostatka prostora u barskoj marini za klub koji se bavi tradicionalnim jedrenjem.
- Mi smo praktično jedini klub u Crnoj Gori koji njeguje tradicionalni način jedrenja, a nemamo svoje mjesto u marini. Svake godine vodimo istu borbu da nam se dozvoli smještaj makar kontejnera. Veoma je teško funkcionisati tako što opremu stalno nosimo iz radionice u marinu i vraćamo nazad. Mislim da nas sleduje taj mali dio marine, jer marina od nas može imati samo korist - kaže Bokovac.
.jpg)
