Jestivo cvijeće iz bašte/
Cvijeće pozitivno utiče na raspoloženje i emocionalno stanje čovjeka, a jestivo pomaže pri očuvanju zdravlja. Kamilica ublažava stres i osnažuje imunitet, begonija eliminiše toksine i čisti jetru, hrizanteme liječe prehladu, valerijana smiruje i olakšava nesanicu, ruže pomažu u radu jetre i crijeva, cvijeće šljive se koristi za liječenje kašlja, bolesti pluća i dijareje…
Latice cvijeća u mnogim kuhinjama svijeta nijesu samo ukras na tanjiru. Naime, na Bliskom istoku, Kini, Indiji odavno se koriste latice ruža i nekog drugog jestivog cvijeća. Sve češće se jestivo cvijeće iz bašte može naći na meniju luksuznih restorana u svijetu.
Kod nas odavno se jestivo cvijeće koristi kao začin (šafran), često i kao namirnica (brokula, karfiol), a najčešće u obliku mješavine za čaj (sljez, jasmin, lipa, neven, hibiskus, kamilica…).
Cvijeće pozitivno utiče na raspoloženje i emocionalno stanje čovjeka, a jestivo pomaže pri očuvanju zdravlja. Tako ruže pomažu u radu jetre i crijeva, kamilica ublažava stres i osnažuje imunitet, begonija eliminiše toksine i čisti jetru, hrizanteme liječe prehladu, dok valerijana smiruje i olakšava nesanicu. Poznata po svojim antiseptičkim i anti-gljivičnim svojstvima je Kadifica, pa se koristi i u homeopatskoj i konvencionalnoj medicini za brže zacjeljivanje rana. Za menstrualne bolove dobar je cvijet nevena, a potočarka ima antivirusna i antibakterijska svojstva, liječi prehladu, respiratorne infekcije i bolesti urinarnog trakta. Cvijeće šljive se koristi za liječenje kašlja, bolesti pluća i dijareje.
Osvježavajući sok od cvijeća
(Napomenućemo da nijednu od navedenih biljaka ne treba termički obrađivati, jer se gube ljekovita svojstva)
Sastojci:
Jednostavno pomiješajte vodu i sok od limuna. Prelijte vodu od limuna preko buketa svježeg jestivog cvijeća. Stavite preko noći u frižider. Uklonite cvijeće sljedeći dan. Razrijedite s malo mineralne vode i po želji zasladite medom.
Mnogi u svojim baštama, terasama uzgajaju cvijeće, a da ne znaju da su neke od tih vrsta jestive i veoma zdrave.
"Jestivo cvijeće se koristilo od davnina u istočnim i zapadnim kuhinjama, ali tek u posljednje vrijeme kod nas postaje trend, pa sve češće dolazi na trpeze kreativnih domaćica, luksuznih restorana i caffe barova. Omiljene i najčešće korišćene kod nas jesu: dragoljub, neven, maćuhice, kadife, različak, hrizanteme, fuksija, begonija, vinka i druge, ističe biolog Aleksandra Popović koja napominje da pored jestivog cvijeća iz bašte, imamo i ono u prirodi koje se takođe može koristiti u ishrani.
"Osim ukrasnog jestivog cvijeća, postoji i ljekovito jestivo cvijeće koje je itekako rasprostranjeno u prirodi. Svaka naša livada je bogata raznovrsnim ljekovitim biljem. Svaka biljka traži svoju zemlju i svoje društvo gdje najbolje uspijeva, pa je samim tim tu i najljekovitija. Divlje i pitomo ljekovito cvijeće kod nas predstavlja raskošne, mirisne zelene rudnike pune veoma složenih ljekovitih sastojaka, koji nisu još uvjek dovoljno ispitani i zbog toga nisu svi primjenjivi sa onolikim uspjehom koji zaslužuju. Koliko ga ima u prirodi, teško je reći, ali neko od najčešće korišćenog i najmilijeg cvijeća jeste: majčina dušica, menta, ljubičice, kamilica, karanfili, pirevina, iva, uva, maslačak, zečija soca, origano, divlja ruža, zova, kantarion, sporiš, pelen, različak, gladiole, ljiljan", otkriva Popović.
Prema njenim riječima cvijeće se najčešće koristi kao dodatak salatama.
"Upravo je tako jer je samo po sebi delikatno i dovoljno je da se koriste male količine da bi upotpunile ukus. Međutim, upotreba cvijeća u ishrani nije ograničena na salate, ono se može takođe dodati raznim jelima (u svježem, sušenom ili kandiranom stanju), a može biti i dio recepata za kolače, umake, razna pića i čajeve… tajna uključivanja cvijeća u prehranu je u kreativnosti ali i jednostavnosti upotrebe", smatra Popović.
Upotreba cvijeća u ishrani je toliko široka da se, prema njenom mišljenju, može kombinovati uz skoro sva jela.
"Cvijeće se može se koristiti kao dodatak omletu ili jutarnjem tostu, ovsenoj kaši, pa i smutijima i milkšejkovima. Već sam pomenula da je savršen dodatak salatama, a može se jesti i uz razne vrste paste i čorbe, pa i pizze. Neke vrste se odlično kombinuju sa ribom i mesom, a određeni cvjetovi se mogu puniti, zatim pohovati i pržiti. Jestivo cvijeće je omiljeno uz kolače, torte i sladoled", napominje Popović.
Cvijeće koje se već odavno koristi i u našoj iskrani je brokoli i karfiol, a bukvalno su čorbe bez ova dva sastojka nezamislive. Isto tako riznica su vitamina. No, ima još jestivog cvijeća čija bi primjena u svakodnevnoj ishrani mogla da se popularizuje, a prvi na Aleksandrinoj listi je Dragoljub.
Dragoljub je zeljasta biljka kojoj je domovina Peru, a u Evropu je prenešena u 16. vijeku. U narodnoj medicini dokazano je da može da se koristi za liječenje: bolesti respiratornog sistema, bubrega, mokraćnih kanala, kose i tjemena glave, kože, jetre i žuči, upale oka, šečerne bolesti, za regulisanje menstruacije, ali i jačanje polnog nagona u muškaraca, a neki travari tvrde da liječi i rak.
"Dragoljub je vrlo lako popularizovati i to ne samo zbog izuzetno ljekovitog cvijeta nego i zbog listova koji se mogu koristiti za sarmice i druga slična jela. Zbog velike količine vitamina C i cvjetovi i listovi Dragoljuba su idealni za salate. Mlado lišće se isjecka, posoli i može se tako jesti - doda se samo limunov sok i biber, prema ukusu. Kao i sve druge biljke sa sumpornim heterozidima i vitaminom C (ren, slačica, rotkvica…), i Dragoljub ima veliki značaj kao preventivno sredstvo, jer njegovo isparljivo sumporno etarsko ulje uništava zarazne klice. I sjeme se može koristiti u iste svrhe”, savjetuje Popović koja smatra da bi i cvijet artičoke trebalo da bude mnogo popularniji kod nas.
Vitaminska salata
Sastojci:
- Šolja matovilca (ili bebi spanać)
- mikro rukola
- 10-ak listova dragoljuba
- 7 cvjetova dragoljuba
- 5-6 viola
- so, limun (ili balzamiko sirće) i maslinovo ulje
Sve to pomiješajte, nježno da se ne ugnječe cvjetovi i uživajte.
“Upotreba artičoke nam je gotovo nepoznata, dok se u Zapadnoj Evropi dugo već gaji kao povrće. Ona spada u najstariju ljudsku hranu. Sočni djelovi su najukusniji, sadrže sastojke koji vraćaju apetit, pomažu varenju, djeluju blago diuretički i razlažu masti. Jestive su isključivo kao pupoljci, dok kad krenu da cvjetaju mijenjaju strukturu i postaju nejestive. Jedna velika artičoka ima istu nutritivnu vrijednost kao 50g mesa”, otkriva Popović.
Artičoke cvjetaju dva puta godišnje, jednom u proljeće i ponovo na jesen, a najčešće su gajene u Španiji, Francuskoj i Italiji. Neki od prvih dokaza o njihovoj širokoj i čestoj upotrebi mogu se naći na drevnim egipatskim pločama i oltarima.
Svakodnevnom upotrebom jestivog cvijeća, unosi se i veliki broj vitamina, a ako se kao salata posluže uz neko jelo daju mu svježinu, egzotičnu aromu i delikatnost.
“Biljke su vrlo složenog hemijskog sastava, pa u zavisnosti od vrste cvijeća, unosimo različite vitamine i minerale. O svakoj vrsti ponaosob imali bi štošta da kažemo, ali valjalo bi sumirati, pa reći da što se vitamina tiče, cvijeće iz Mikro bašte je prepuno istih. Pored vitamina C je bogato i ostalim vitaminima (vitamin A, vitamin B grupe, pantotenskom kiselinom, folatima, vitamin E, mineralima, kalcijumom, gvožđem, magnezijumom, fosforom, bakrom, cinkom, selenom) i antioksidativnim supstancama kao što su karotenoidi i polifenoli”, otkriva Popović te dodaje da jestivo cvijeće takođe sadrži i smolu, pektine, tanine i stvara fitonocidne materije koje ubijaju mnoge mikroorganizme, pa samim tim ima i antibiotska svojstva.
“Sve se više jestivo cvijeće koristi kao prijatni vitaminski i proljećni čistač organizma”, tvrdi Popović.
Jestivo cvijeće najbolje je brati u ranim jutarnjim satima ili predveče.
“U to doba ima najviše vode u sebi. Kad koristite cvijeće u ishrani, trebalo bi ga iskoristiti odmah, ali ukoliko se koristi samo u dekorativne svrhe, onda može stajati nekoliko dana u frižideru u kutiji obloženoj ubrusom. Najčešće se koriste samo latice cvijeća”, ističe Popović.
A ko se već odluči da sam uzgaja jestivo cvijeće iz bašte, Aleksandra savjetuje da za početak oko njega mora raditi sa puno ljubavi i strpljenja.
“Morate poznavati koje su vrste jestive, i naučiti da slušate koja biljka šta voli (osunčano ili zasjenu, više ili manje vode i slično). Najbitnije je voditi računa da sve bude organski tretirano, bez pesticida i hemije, samo šaputanje uz zalivanje. Vrlo je lako uzgajati cvijeće za jelo, potrebno je samo malo brige i u saksijama na prozoru uvjek ćete imati svježu porciju zdravlja pri ruci”, sigurna je Aleksandra.
Trend obogaćivanja restoranske ponude jestivim cvijećem u restoranima i hotelima širom svijeta još nije zaživio kod nas koliko treba i može.
“Samostalne salate od cvijeća u našim restoranima, koliko smo upućeni, ne postoje. Ali s obzirom na trend u svijetu, očekujemo da će vrlo brzo biti moguće i kod nas poručiti takvu jednu salatu. Mijenja nam se odnos prema hrani, i sve smo pažljiviji šta unosimo u svoje tijelo, pa više ne djeluje nemoguće konzumirati cvijetnu porciju”, zaključuje Popović.
