Sasvim lično: A šta ćete vi piti ovog ljeta

Ja biram vino. Neću pored toplog mora na užarenom pijesku odbiti ni hladnu kriglu piva. A dobra rakija mi je uvijek izazov za probanje, mislim pri tom na sve što potpada pod rakije, domaća naša neka, viski, konjak... itd. ali sve u svoje vrijeme i na na pravom mjestu. Piće je izbor želje i trenutka.

Vino je uvijek moj izbor. A zašto?

Vino je kao čovjek. Svako jedinstveno, posebno i drugačije. Mogu vina da liče ako su iz istog vinograda, od iste sorte grožđa koje je pod istim nebom i suncem sazrijevalo i rađalo... ako su ležala u istom podrumu i isti im je stvaralac. Ali ni tada ne moraju biti ni slična. Kao dva brata od iste majke i oca rođeni a ni po čemu se ne liče. Vino ima istoriju, genetiku, porijeklo, mjesto i godinu rođenja.. Ima mladost. Neka vina dočekaju starost. Starost mu je lijepa ako je paženo i maženo, ako s njim nježno postupalo, kako treba, ako je nenapaćeno nasilnim forsiranjem djetinjstva da bude dobro, najbolje, bolje od sebe.

Mlado vino je kao mladost – mlado, lepršavo, lagano, pitko, ponekad po malo luckasto. Zna biti predivno, a zna biti i nestalnog, prolaznog karaktera, živahno poput mladosti. Ali se obavezno mora okusiti. Ako ga zavoliš vazda ćeš u njegovoj mladosti uživati.

Starije vino, treba biti zrelo, stabilno, ali po malo lucidno, iskusno, zavodljivo, ali odlučno... kao kad zaljubljenost pređe u ljubav. A nekad nikad ne pređe, i vino zalud ostara. Neka vina ne mogu nikad biti stara. Neka pak imaju rok trajanja. Baš kao neka osjećanja. Ili iskustva. Ali ih moramo iskusiti. Da bi znali razliku. Ili šta doista volimo. Šta želimo. Šta nam treba. Koji je to ukus koji nas čini boljim. Srećnijim. Koje je naše vino. Potaman za nas... 
PIŠE: SANJA GOLUBOVIĆ, UREDNICA; FOTO: DEPOSITPHOTOS

Opširnije u štampanom izdanju...