Mladi bračni par se vraća korijenima i ostvaruje seoski san

SEOSKO DOMAĆINSTVO “VUKOV KONAK”

U periodu pandemije COVID-19 i strogih ograničenja kretanja, Jovan Dedeić i njegova supruga Gordana Stevović našli su se zatočeni u svom stanu u Podgorici. No, umjesto da očajavaju zbog izolacije, počeli su da planiraju adaptaciju stare kuće u selu Njegovuđa na Žabljaku u vlasništvu Dedeićeve porodice, koju je još davne 1974. godine izgradio njegov đed Vuk Mišo Dedeić. Tako je počela uspješna priča o seoskom domaćinstvu “Vukov konak”.

Seosko domaćinstvo “Vukov konak” odiše duhom tradicionalne durmitorske arhitekture, a Jovan i Gordana su se posebno trudili da zadrže autentični šarm ovog mjesta. Oko kuće su obrađene njive koje su godinama bile zapuštene, što je simbolično preselilo njihov život na selo i dodatno obogatilo njihovu vezu sa prirodom.

Jovan se vratio s broda 2019. godine nakon ozbiljne povrede leđa, dok je Gordana radila od kuće sa njihovom malom kćerkom. Odlučili su ne samo renovirati zapuštenu kuću, već i pokrenuti privatni biznis u seoskom turizmu, što je već bio poznat teren za Gordanu, s obzirom da je pomagala svojim roditeljima u sličnom poslu na Žabljaku.

TRADICIONALNA DURMITORSKA ARHITEKTURA

Nakon mnogo ulaganja i rada, uz pomoć Jovanovog oca Zorana, uspjeli su prošle godine otvoriti svoj dom stranim gostima, nudeći smještaj i domaću hranu - seosko domaćinstvo “Vukov konak”. 

Iako planiraju potpuni prelazak na selo, suočeni su s nedostatkom podrške lokalnih vlasti i resornih ministarstava. Ipak, istrajni su u svojoj želji da žive i rade na selu, nadajući se podršci koja će im omogućiti ostvarenje tog sna.

- Na 10 kilometara od grada Žabljaka i 10 metara od mosta na Tari naše domaćinstvo nudi mirnu luku za sve prolaznike koji su na putu prema NP Durmitor. Tako smo se prošlog ljeta bukvano preselili na selo - kaže Dedeić.

 Gordana Stevović

Otvorili su 1. maja prošle godine i posvetili se samo ljetnjoj sezoni. Većina gostiju je bila iz Francuske. S obzirom da je sezona bila loša zbog vremenskih uslova, prvi su gosti počeli dolaziti 15. jula.

- Gordana je putovala na relaciji Podgorica – Žabljak svake nedjelje, zbog posla i kćerkice u vrtiću, a ja sam dočekivao goste i dosta se samostalno veći dio nedjelje bavio gostima, kućom i baštom - kaže Jovan. 

Dobili drugu nagradu za najboljeg mladog seoskog domaćina 

Prošle godine Jovan Dedeić i Gordana Stevović su se prijavili na nagradni konkurs MERT-A i dobili priznanje od strane istog u kategoriji „Najbolji mladi seoski domaćin” - II mjesto i osvojili od 1.000 eura. 

- Ovo priznanje nam je jako drago kao podsticaj da smo na pravom putu, pošto u Crnoj Gori ima više od 250 registrovanih seoskih domaćinstava, a znamo da nema mnogo mladih domaćina/domaćica - kazao je Jovan. 

Ove godine najave i rezervacije za ljeto obećavaju, nadaju se uspješnom plasiranju na tržiste i većem broju gostiju.

Njihovi dani počinju rano, s pripremom doručka za goste koji rano kreću u planinu. Trude se da na trpezi bude što više domaće hrane, a nakon odlaska gostiju posvećuju se održavanju higijene i rada na imanju.

- Obično mi Goca spremi hljeb ili proju dan prije puta da uvijek imamo svježe pecivo, dok sam pripremim ostatak od namirnica sa gazdinstava iz okruženja. Trudimo se da na trpezi bude što više domaće hrane od naših proizvođača, a čim krene naša bašta uključimo i te proizvode - priča Jovan. 

Nakon odlaska gostiju spremaju sobe, pere se veš i sređuju toalete.

- Izuzetno vodimo računa o higijeni što gosti posebno cijene, jer su prostori dijeljeni sa svima (toaleti/dnevni i kuhinja). Poslije podne u zavisnosti od obaveza mene, Goce, djece i mojih roditelja, radi se ponešto na imanju i bašti - priča Jovan. 

S obzirom da su nova, mlada, generacija na selu, te vični digitalnim vještinama i znanjem dva strana jezika bave se samostalno i marketingom i promocijom imanja, što im uveliko olakšava poslovanje.

- Poslije podne se trudimo da radimo na tome skoro svakodnevno kako bi što veći broj ljudi došao - ističe Jovan. 

A ono što njihovo domaćinstvo čini posebno je to što su zadržali tradicionalni stil i to daje poseban doživljaj gostima. 

-  Sobe smo uredili jednostavno tradicionalnim prekrivačima i bijelim posteljinama koje smo dobili od durmitorskih porodica na dar za početak našeg rada. Nažalost nijesmo zatekli u kući puno starina pa se trudimo da ih skupljamo i izložimo našim gostima kako bi ih upoznali sa našom tradicijom i kulturom - kaže Jovan. 

Imanje je okruženo šumom i prošle godine su postavili dosta ljuljaški što je gostima bila prava oaza mira. Većina njih nije htjela ni da ide sa imanja jer to što su zatekli im je bio najbolji odmor.

KAMP ZONA

- Kao porodica se trudimo da što više provedemo vremena sa gostima. Djeca su tu sa nama i vidimo kako su fascinirani što imamo mogućnost da podižemo djecu u tako lijepom okruženju. Ove godine u sklopu domaćinstva želimo da otvorimo malu kamp zonu koja će biti uređena nadamo se po ukusu naših gostiju - naglašava Jovan.  

A za uspješno vođenje domaćinstva potrebna je želja za rad, a oni su navikli da rade od malena.

- To nam dosta pomaže da se kvalitetno organizujemo. Međutim posebno nas unapređuje to što smo svi ugostiteljipa samim tim nam je rad sa gostima potpuno prirodan i pazimo da naši gosti uvijek budu zadovoljni i kvalitetno informisani, a sve to da ne remeti poslove na našem domaćinstvu kojih zaista ima dosta. Takođe, mislim da je jako bitno i to putničko iskustvo koje imamo i ja i supruga. Zapravo ja sam dosta iskusio radom na brodu i shvatio kako razmišljaju stranci, dok je Goca  godinama u poslu sa Italijanima i obišla je dosta država Evropske unije. To nam nekako daje bližu sliku o njihovim potrebama i željama te se lako umijemo uskladiti sa njima - naglašava Jovan. 

Pitali smo ih za neko zanimljivo iskustvo. 

- Pošto smo prošle godine otvorili, čini nam se da su svi gosti koji su bili kod nas na boravku kao neki daleki prijatelji koji su došli u obilazak. Baš smo bili bliski sa svima, a možda neki od ljepših sjećanja na ljeto su nam dvije porodice iz Beograda sa malom djecom i njihovi prijatelji iz Čikaga koji su prvi dan došli i posle manjeg obilaska Durimitorskim jezerima odlučili da naredna tri dana ne mrdaju sa naše terase i ljuljaški u debelom hladu u kojima su slatko drijemali jer im je to bio pravi odmor - priča Jovan. 

Uklopili moderno i tradicionalno

Pošto su oboje informatički pismeni trude se da uklope sve moderne modele promocije i marketinga za koje mi znamo. 

- Zapravo ove godine smo i eksperimentisali sa tržištima, platformama i metodama da bi pronašli našeg idealnog gosta. Međutim to sve radimo neprimjetno, kod nas za goste je dostupan WI FI, ali ostali moderni uređaji i buka nisu prisutni. Želimo da budemo mirni hab za goste koji su željni prirode i traže digitalni detoks, što kod nas mogu i dobiti a pri tom da baš ne budu u potpunosti isključeni iz „modernog svijeta” - kazao je Jovan. 

Sada im je u prvom planu da otvore ,,Vukov Konak" - kamp zonu za goste koji žele da odmaraju pod šatorima na njihovom imanju. 

- Trudićemo se da poboljšamo baštu i plastenik i da što više hrane ponudimo sa našeg imanja. Ne želimo da pravimo masovni turizam već da ovo veliko imanje i dalje odiše svojim mirom i tišinom, da gosti mogu da uživaju. Imamo još mnogo posla da bi se imanje uredilo po mjeri kojoj mi želimo, ali se trudimo da budemo istrajni i po malo koliko možemo radimo na tome - kazali su mladi supružnici. 

Supruga Gordana planira da iz Podgorice sa djecom u potpunosti pređe da živi na selo, kako bi djeca mogla iću u školu na Žabljak, a oni se baviti isključivo seoskim turizmom. 

- Međutim, još okolnosti nijesu povoljne za to, jer se od ovoga ne može iskjučivo živjeti. Lijepo bi bilo da imamo podršku od lokalne samouprave i resornih ministarstava kao mladi par koji želi da se vrati na selo, jer je to danas u periodu kada se bilježi veliki broj praznih sela raritet, međutim nema adekvatne podrške - poručuje na kraju Jovan Dedeić.