Arboretum koji je krajem pedesetih godina prošlog vijeka počeo da formira general-pukovnik i narodni heroj Vojo Kovačević nekada je imao oko 140 biljnih vrsta. Njegov unuk Vuk Kovačević planira obnovu botaničke bašte, izgradnju bungalova i razvoj aktivnog turizma, ali i povezivanje cijele grahovske zajednice.
Na Grahovu, na oko 700 metara nadmorske visine, već više od šest decenija raste neobična zelena oaza. Arboretum porodice Kovačević nije samo zbirka različitih vrsta drveća i ukrasnog bilja, već i živa porodična hronika, svjedočanstvo ljubavi prema prirodi i potencijalni temelj razvoja nove turističke ponude tog kraja.
Vlasnik Arboretuma Vuk Kovačević rođen je u Beogradu, ali su njegova najranija sjećanja neraskidivo povezana sa Grahovom. Ljetnje raspuste provodio je uz đeda Voja Kovačevića, od kojeg je učio o biljkama, prirodi i bogatstvu grahovskog krajolika.
– Za Grahovo, baštu i prirodu počeo sam da se interesujem od malih nogu. Ljeta sam provodio ovdje, družio se sa đedom i od njega učio o biljkama, prirodi i raznovrsnosti ovog kraja. Poslije njegove smrti nastavio sam da dolazim, a danas i svoju djecu učim da zavole Grahovo, da tu provode vrijeme, uživaju u prirodi i čuvaju je. Tako se ta priča nastavlja – kazao je Kovačević.
Formiranje Arboretuma počelo je krajem pedesetih godina prošlog vijeka, dok je najveći dio sadnje završen do kraja šezdesetih. Vojo Kovačević je, prema riječima njegovog unuka, približno deset godina predano oblikovao prostor koji je u početku bio zamišljen kao voćnjak.
Međutim, posjetioci su često brali plodove, lomili grane i nanosili štetu stablima. Kovačević je primijetio da četinare i ukrasne biljke niko ne dira, pa je odlučio da promijeni prvobitnu zamisao. Uklonio je najveći dio voćaka, sačuvavši samo nekoliko starih stabala važnih za porodičnu istoriju, i počeo da sadi različite vrste četinara, listopadnog drveća, žbunja i puzavica.
Najveći dio sadnica nabavljao je iz nekadašnjeg rasadnika na Avali, koji je u vrijeme Jugoslavije imao izuzetno bogatu zbirku biljaka.
– Taj rasadnik, nažalost, više ne postoji, ali je u to vrijeme imao impresivan izbor. Vjerovatno je bio jedan od najvećih rasadnika u tadašnjoj Jugoslaviji. Đed je odatle donosio različite biljke i postepeno stvarao Arboretum – ispričao je Kovačević.
Njegov đed Vojo Kovačević bio je general-pukovnik, narodni heroj, nosilac Partizanske spomenice i brojnih odlikovanja. Zbog vojne službe živio je u više gradova, među kojima su Skoplje, Niš i Beograd. Vukov otac rođen je u Skoplju, dok se porodica kasnije nastanila u Beogradu, gdje je rođen i Vuk.
Po odlasku u penziju Vojo Kovačević je sve više vremena provodio na Grahovu. Tokom godine bi najmanje šest mjeseci boravio u zavičaju, a često i duže.
– Čim bi prošla zima i pojavilo se prvo sunce, đed bi dolazio na Grahovo. Nekada je ovdje provodio sedam ili osam mjeseci godišnje. Arboretum je bio njegova velika ljubav, a ta ljubav se prenijela na cijelu porodicu – rekao je Kovačević.
Iako je rođen i odrastao u Beogradu, Vuka Kovačevića je posao 2010. godine doveo u Crnu Goru. Bavi se ugostiteljstvom, a ono što je u početku izgledalo kao poslovni angažman preraslo je u trajni povratak.
U Crnoj Gori je zasnovao porodicu i dobio dva sina. Djeca su školu pohađala u Tivtu, dok je stariji sin nastavio školovanje u Pomorskoj školi u Kotoru. Obojica se bave sportom, ali, kako kaže Kovačević, rado provode vrijeme i na Grahovu.
Njegova supruga radi u oblasti finansija u ugostiteljstvu. Posao obavlja najvećim dijelom preko interneta, pa porodica već razmišlja o tome da u budućnosti najveći dio vremena provodi upravo na Grahovu.
Kovačević želi da obnovu Arboretuma poveže sa razvojem aktivnog i održivog turizma. Na porodičnom zemljištu površine oko 4.000 kvadratnih metara, koje se nalazi iznad kuće i botaničke bašte, planira izgradnju nekoliko bungalova.
Posjetiocima bi, osim smještaja i domaće hrane, bili ponuđeni izleti, šetnje i obilasci Orjena, starih utvrđenja, vidikovaca i drugih prirodnih i kulturno-istorijskih znamenitosti Grahova i šireg područja.
– Želio bih da se bavimo aktivnim turizmom, da organizujemo boravak u prirodi, izlete i upoznavanje ovog kraja. Prirodna bogatstva moraju biti na prvom mjestu. Crna Gora se predstavlja kao divlja ljepota i mislim da upravo priroda treba da bude ono čime ćemo se najviše ponositi – naglasio je Kovačević.
Grahovo, prema njegovoj ocjeni, ima izuzetan turistički položaj. Nalazi se na oko 700 metara nadmorske visine, pa su i tokom najtoplijih ljetnjih mjeseci temperature prijatnije nego na primorju. Istovremeno, za dvadesetak minuta može se stići do mora.
Na relativno maloj udaljenosti nalaze se i tri međunarodna aerodroma – Tivat, Podgorica i Dubrovnik. Takav položaj, uz prirodne ljepote, kulturno nasljeđe i sve veći broj smještajnih kapaciteta, stvara mogućnost da Grahovo postane važna stanica za goste koji ne žele isključivo klasičan odmor na obali.
– Posljednjih godina izgrađen je određen broj bungalova i kuća koje se izdaju, tako da već postoje smještajni kapaciteti. Grahovo postaje prepoznatljivije, a turizam polako počinje da se razvija u pravom smjeru. Ljeti ste ovdje u prijatnoj hladovini, a za kratko vrijeme možete da se spustite do mora – kazao je Kovačević.
Botanička bašta je u najboljim godinama imala između 130 i 140 različitih biljnih vrsta, odnosno oko 250 pojedinačnih stabala i sadnica. Zbog nedostatka redovnog održavanja, vremenskih uslova i propadanja pojedinih biljaka, taj broj je danas manji.
Kovačević procjenjuje da je sačuvano oko 230 stabala i sadnica, raspoređenih u približno 110 do 115 različitih vrsta.
– Održavanje je palo na nekoliko ljudi i nije bilo lako sve sačuvati. Znam šta se osušilo i šta je tokom godina propalo. Ipak, najveći dio Arboretuma je opstao i sada je potrebno napraviti plan njegove obnove i dopune novim vrstama – rekao je on.
Prije uvođenja organizovanih posjeta neophodno je popraviti kapije, postaviti nove table sa nazivima i podacima o biljkama, urediti staze i obezbijediti osobu koja će dočekivati posjetioce.
Kapije su, kako kaže, popravljane mnogo puta, ali su ih nesavjesni posjetioci ponovo oštećivali. Zbog toga smatra da nije dovoljno samo otvoriti prostor i naplaćivati ulaz, već gostima treba omogućiti organizovanu i sadržajnu posjetu.
Ulaznica bi bila simbolična, dok bi za djecu posjeta ostala besplatna. Dio novca prikupljenog od ulaznica bio bi korišćen za dalje održavanje i obogaćivanje Arboretuma.
Kovačević razmišlja i o modelu prema kojem bi dio prihoda bio usmjeravan na poseban račun mjesne zajednice i korišćen za uređenje javnih prostora na Grahovu. Među mogućim projektima navodi uređenje prostora oko Grahovskog jezera, izgradnju šetališta, čišćenje i održavanje šuma i stvaranje novih sadržaja za stanovnike i posjetioce. Posebnu pažnju, kako kaže, treba posvetiti vještački podignutoj šumi, koja je nastala zahvaljujući akcijama njegovog đeda Voja Kovačevića i nekadašnje organizacije gorana. Šuma je tokom godina zarasla, pa je potrebno ukloniti rastinje, okresati stabla i urediti prostor kako bi se dalje mogao prirodno razvijati.
Kovačević bi u ostvarivanje tih ideja želio da uključi Mjesnu zajednicu Grahovo i Opštinu Nikšić. Svjestan je da lokalna uprava i država imaju brojne druge probleme, zbog čega obnova botaničke bašte teško može biti među prioritetima, ali smatra da Arboretum ne bi trebalo posmatrati izolovano.
– Moja želja nije da uredim samo svoje dvorište i napravim posao za sebe. Moramo da rastemo kao zajednica da bi sve to imalo smisla. U okolini postoje dobra domaćinstva, kvalitetni domaći proizvodi i ljudi koji imaju šta da pokažu. Svako bi trebalo da se bavi onim u čemu je najbolji, a onda se sve to može povezati u jednu ozbiljnu ponudu – istakao je Kovačević.
U planiranim turističkim sadržajima prednost bi imali proizvodi sa Grahova i iz njegove neposredne okoline. Namjera mu je da gostima ponudi autentično iskustvo, domaću hranu i susrete sa lokalnim proizvođačima, umjesto ponude koja bi bila odvojena od zajednice u kojoj nastaje. Na taj način korist od dolaska turista imali bi poljoprivrednici, domaćinstva, proizvođači hrane, vlasnici smještaja i drugi stanovnici Grahova.
Kovačević se nada da će u bliskoj budućnosti uspjeti da reorganizuje posao i postepeno ga u potpunosti preseli na Grahovo. Njegova želja je da se posveti Arboretumu, aktivnom turizmu i projektima koji mogu doprinijeti oživljavanju cijelog kraja.
– Nadam se da ću već u narednom periodu najveći dio vremena i poslovnih aktivnosti prebaciti na Grahovo. Želim da vidim šta sve može da se uradi za ovu zajednicu. I dalje učim, razgovaram sa ljudima i slušam njihova iskustva, jer samo zajednički možemo da napravimo priču koja će trajati – zaključio je Kovačević.
Dok siječe suve grane i pomaže u čuvanju bašte, Kosta Kovačević, sin vlasnika Arboretuma na Grahovu Vuka Kovačevića, već pokazuje koliko je vezan za ovo mjesto. Fudbal je njegov veliki san, ali je Grahovo dom kojem želi da se vrati, bez obzira na to gdje ga život bude odveo.
– Ako ne budem uspio u fudbalu, živjeću ovdje. Ako uspijem, slaću novac da se Arboretum čuva i održava, a kada završim fudbalsku karijeru, vratiću se. Ovdje ću uvijek živjeti, do kraja. Stvarno je prelijepo – iskreno i dječački jednostavno poručuje Kosta.
.jpg)
