Žive od planine i za planinu /
Janko Šćepanović, Semir Kardović, Željko Pejović i Slavko Nikolić su pasionirani ljubitelji snijega i planina, boravka u prirodi i otkrivanja njenih čari. Svojim objavama na društvenim mrežama iz dana u dan nam prenose atmosferu ne samo sa skijališta, već i iz kanjona, sa jezera, zaboravljenih katuna i krajeva u kojima samo rijetki srećnici imaju prilike da uživaju! Zahvaljujući njima dio tih čari možemo i mi da doživimo.
Društvene mreže iz godine u godinu sve su bogatije snimcima i fotografijama sa naših planina i skijališta. Malo ko do sada nije imao priliku da vidi djelić te atmosfere i nije poželio da to iskusi uživo, a tome su kod nas uveliko doprinijela upravo i četiri vrsna poznavaoca naših planina, ljubitelje snijega i zimskih sportova koje vam predstavljamo u ovom broju.
Janko Šćepanović, specijalizovani turistički vodič i ljubitelj zimskih sportova, ističe da je skijanje iskustvo van mogućnosti izražavanja riječima, način bjekstva iz ograničavajućih mogućnosti naših tijela.
- Ne postoji ni približno sport sa konceptom koji ti dozvoljava toliku slobodu kretanja i kreativnosti. Jednom kad snijeg pokrije svaku rupu, i ispegla posljednju izbočinu jedini faktori koji odlučuju pravac djelovanja su vještina i imaginacija. Termin "freeride" bukvalno determiniše sport u kojem nema krutih pravila i svako je slobodan da se izrazi na svoj način u okviru svojih mogućnosti i mašte! Postoji nešto duboko oslobađajuće u činjenici da gore nema ljudskih zakona i da pravila određuješ sam, kaže Janko.
Željko Pejović, dugogodišnji alpinista i kanjoning vodič radi kao spasilac na Skijalištu 1600.
- Dobro je što sve veći broj ljudi želi da uživa u zimskim čarolijama, ali potrebna je šira edukacija po pitanju boravka u planini, posebno u zimskim uslovima. Skijaška pravila su jasna, ali ih se ljudi najčešće ne pridržavaju pa moramo da idemo da ih spašavamo. Dešava se da početnici krenu da se spuštaju niz „crnu stazu“ koja je najopasnija. Slične stvari se dešavaju i ljeti kada ljudi bukvalno u papučama krenu da planinare ili prolaze divljim krajevima. Skoro su nam dolazili ljudi u trenerkama i patikama da se penju na vrh Troglave. Kada bi ljudi dolazili spremni na stazu, nama spasiocima bi bilo mnogo lakše, ističe Željko.
Semir Kardović, dobro poznat na Instagramu kao Svemir Yeti, jedan od zvaničnih vodiča staza Peak of Balkans. Ima ogromno iskustvo stečeno na planinama širom svijeta, a zaslužan je što su zbog njega mnogi zavoljeli naše planine.
- Kao mali ljeta sam provodio kod ujaka na katunima u okolini Rožaja. Bio sam kao Robinzon Kruso. Kako je vrijeme prolazilo išao sam na mnoge školice, kurseve, seminare za vodiče i alpiniste. To je ljubav koja prerasta u pasiju, priča Kardović.
Slavko Nikolić, snimatelj i jedan od osnivača stranice Beautiful Montenegro, pasionirani je zaljubljenik u prirodu, zimske sportove i planinu. Trudi se da što više vremena provodi u prirodi jer to poboljšava i psihičko i fizičko zdravlje.
- Naša zemlja pruža nevjerovatne mogućnosti da svakog dana budete na nekom novom, drugačijem mjestu. Dovoljno se spustiti do Morače i potpuno se promijeni perspektiva pogleda na svijet, priča nam Slavko i ističe da koristi svaki momenat da uživa u blagodetima koje boravak u prirodi nudi.
JANKO ŠĆEPANOVIĆ
Istraživač izgubljenog svijeta
Još uvijek mi je privlačno da ljeta provodim na primorju, da nosim odijelo i jedem u odličnim restoranima, ali kako sam stariji, sve više me vuče sjever i sve više vidim potencijala u njemu, kaže Šćepanović koji tvrdi će nam trebati dosta ljudi za sve potencijalne servise u turizmu.
Janko Šćepanović je dobro znano ime zaljubljenicima u prirodu. Svojim snimcima na Instagramu uticao je na mnoge da napuste komfor toplih domova i počnu da istražuju planine.
Janko je četvrta generacija skijaša u familiji. Kaže da je odrastanje u Kolašinu prije 30 godina i prije globalnog zagrijevanja donosilo takve snjegove da su krplje i skije bile realnost isto koliko i rekreacija. Osim velikih snjegova otprilike u isto vrijeme je i otvoren tadašnji ski centar Jezerine, čija je strategija poslovanja bila omasovljavanje skijanja, pa su i cijene ski passova pratile taj trend. Zahvaljujući tome, devedesetih godina su sva djeca u Kolašinu, (uključujući njega i stariju sestru) skijala, a većina aktera današnje ski scene dolazi kao direktni produkt tadašnjeg ski centra đe su svi mogli da skijaju.
Ovaj vispreni mladić ističe da je u Kolašinu naučio kako da se efikasno kreće efikasno u planinama, da razumije gorštačku kulturu, a u Porto Montenegru je naučio kako da sam sveže leptir mašnu i kako da animira neke od najbogatijih ljudi svijeta. Neke od njih je dovodio da im pokaže ljepote sjevera naše države. Kaže da ima onih koji se svake zime vraćaju, pa čak i nekih koji su kupili imanja.
- Još uvijek mi je privlačno da ljeta provodim na primorju, da nosim odijelo i jedem u odličnim restoranima, ali kako sam stariji, sve više me vuče sjever i sve više vidim potencijala u njemu, kaže Šćepanović koji tvrdi će nam trebati dosta ljudi za sve potencijalne servise u turizmu.
Društvene mreže donijele su popularnost nekim mjestima koja su, doskora, bila poznata samo avanturistima kao što je Janko.
- Crna Gora je decenijama bila dominantno dokumentovana iz udobnosti motornih vozila, ili u najbolju ruku nekim kratkim pješačenjem od par minuta udaljenosti od kola. Postoji čitav jedan izgubljeni svijet koji leži van asfaltiranih puteva i utabanih staza. Pojavom društvenih mreža, postalo je mnogo lakše objaviti i prezentovati neki amaterski sadržaj u vidu slika ili video zapisa, koji je posredno ili neposredno vremenom inspirisao ljude da urade slično. Najbolji primjer je Maganik i Tresteni vrh koji je iz potpune anonimnosti postovima sa mreža katapultiran u jednu od najvećih atrakcija Crne Gore, kaže Šćepanović.
Na pitanje koji mu je od ekstermnih sportova najdraži, Šćepanović kaže da radije koristi termin sportovi u prirodi.
- Nijesmo baš toliko ektremni, uz sav objektivni rizik i posljedice koji prate ove sportove. Posljednjih deceniju sam se manje ili više uspješno bavio većinom ovih sportova, ali su se turno skijanje, kanjoning i kajak na divljim vodama prirodno nametnuli kao sportovi koji mi najviše odgovaraju i u kojima najviše uživam, ističe Janko.
Naš sagovornik ima ogromno iskustvo na planinama. Izdvojiti neko od njih je, kako reče, kao pitati roditelja koje mu je dijete najdraže.
- Nagomilalo se dosta toga proteklih deceniju i nešto više: od skijanja kuloara po mjesečini, do prelaska zaleđenih jezera u aprilu, jedrenja i skijanja po fjordovima polarnog kruga, prelaska glečera na Islandu, heli skijanja u Prokletijama, istraživanja kanjona po Moračkim planinama, spasavanja zatrpanih lavinama, slomljenih mountain bajkova, smrznutih prstiju u visoravnima Sinjajevine i prvenstvenih alpinističkih smjerova u Durmitoru, prisjeća se Šćepanović.
Naše planine stekle su mitsku reputaciju mjesta sa nestabilnim vremenskim prilikama, što je posebno izraženo prvih mjeseci zime. Magla i mećave su česta pojava i stalna prijetnja, ali glavna opasnost svakog putnika u planini, zimi jesu lavine ili kako ih lokalci zovu - "usovi".
- Crna Gora još uvijek nema službu koja se bavi predviđanjem opasnosti od lavina, obuke o lavinama su rijetke i u kombinaciji sa sve većim brojem ljudi koji se kreću van uređenih staza, predstavlja realnu opasnost koja je već imala i svoje tragične epiloge u Crnoj Gori, kaže Janko.
ŽELJKO PEJOVIĆ
Planina i snijeg su sinonimi za slobodu
Obilazak divljih krajeva je izazov i nešto što Željku pričinjava veliko zadovoljstvo. Pejović je bio član Gorske službe spasa, a danas je u Spasilačkoj službi Crvenog krsta. Naglašava da treba biti na oprezu jer je dovoljan jedan pogrešan potez i sve može da krene po zlu…
Među ljubiteljima planine i divljine pomen Željka Pejovića izaziva poštovanje. Riječ je o planinaru, zaljubljeniku u prirodu i zimske sportove, avanturisti i vodiču koji je otkrio mnoga mjesta koja su našim ljudima bila potpuno nepoznata. Još od malih nogu Pejović je zavolio planinu, i ta je ljubav iz dana u dan sve veća. I ne samo to, nego on godinama tu ljubav prenosi na ljude koje vodi bespućima Crne Gore upoznajući ih sa njenom divljom ljepotom. Željko ovu zimu provodi na Ski centru 1600 radeći ono što najviše voli. Zato i kaže da ovo nije posao nego prilika da radio ono što mu duša ište.
- Kao dijete rođeno u Kolašinu normalno je da mi snijeg i planina uđu u krv. Tu sam osjetio osjećaj slobode koji me još uvijek drži. Zavolio sam planinu i živim od planine. Svaki put kada izađem na Bjelasicu mi je podjednako uzbudljiv kao prvi put. Vjerovatno je to do mene, ali planina mi je uvijek neki novi izazov i novo otkrivanje, kaže Pejović.
Ljudi kao Pejović iskustva su sticali na raznim lokacijama na kojima samo stižu odabrani. Odavno više ne broje kilometre, vrhove i uspone. Bukvalno kaže da je svaki novi dan neki novi izazov i novo iskustvo.
- Skijanje mi je na prvom mjestu, onda dođe jedna velika praznina, pa onda dođu sve ostale stvari vezane za snijeg i zimu. Planina mi je ljepša i čistija zimi, kada je snijeg pokrije i sakrije sve njene mane. Pod sniježim pokrivačem mi je planina uvijek ljepša i pruža mi mnogo veći ugođaj, ističe Pejović.
Dospijevao je naš sagovornik do vrhova 5.642 metra iznad nivoa mora, penjao se po Alpima, Kavkazu, vulkanima u Iranu, ali je i dalje opčinjen ljepotama crnogorskih planina. Pejović je sa prijateljima otkrio i nekoliko novih kanjona u Crnoj Gori, koji svojom ljepotom mogu da pariraju mnogo poznatijim kanjonima. Njihova valorizacija i promocija tek treba da uslijedi.
- Ima mnogo toga još da se ispita i otkrije u Crnoj Gori. Mi smo par proteklih godina otkrili mjesta kao što je Višenjska rijeka kod sela Velje duboko, podno Đavoljih greda , koji je fantastičan. Cio taj sliv Morače je vrlo interesantan i izazovan za ljude koji vole avanturu. Kanjon izvora Morače, kanjon Kičevac koji je naš kanjon sa najviše vertikala - čak 41, Brankovac kanjon ima vodopad visine 150 metara koji je prema mojim saznanjima najviši vodopad u Crnoj Gori. Dio oko Maganika je takođe fantastičan i upravo smo jednom serijom foto i video reportaža učinili da se ovaj kraj dodatno ispromoviše pa ga je u protekle dvije godine posjetio veliki broj ljudi, priča nam Pejović.
Obilazak divljih krajeva je izazov i nešto što Željku pričinjava veliko zadovoljstvo. Pejović je bio član Gorske službe spasa, a danas je u Spasilačkoj službi Crvenog krsta. Naglašava da treba biti na oprezu jer je dovoljan jedan pogrešan potez i sve može da krene po zlu…
- Prilikom spašavanja ljudi iz planine svaki put je situacija dramatična. Skoro sve intervencije smo imali po veoma lošem vremenu. Prije par godina jedan naš prijatelj je stradao od lavine na Bjelasici. Jedan drugar i ja smo uspjeli sa dobrim sanakama jedva da se probijemo do njega, dok ostali jednostavno nijesu mogli da stignu do mjesta nesreće. Nažalost, lavina je bila ogromna pa nijesmo mogli da ga spasimo, sa žalom u glasu priča Pejović i dodaje da je ove godine urađena odlična signalizacija, pa nijesu imali situacije da se ljudi izgube u planini.
- Dobro je što sve veći broj ljudi želi da uživa u zimskim čarolijama, ali potrebna je šira edukacija po pitanju boravka u planini, posebno u zimskim uslovima. Skijaška pravila su jasna, ali ih se ljudi najčešće ne pridržavaju pa moramo da idemo da ih spašavamo. Dešava se da početnici krenu da se spuštaju niz „crnu stazu“ koja je najopasnija, priča nam svoja iskustva Pejović.
SEMIR KARDOVIĆ
Da mi je cijele godine snijeg - malo bi mi bilo
Planinarenje je samo jedna od ljubavi ovog zanimljivog mladića. Tu su još planinski biciklizam, turno skijanje, kanjoning, slobodno penjanje… Sve što ima veze sa planinom i boravkom u prirodi privlači našeg sagovornika.
Rožajac Semir Kardović, čovjek koji je sinonim za avanturizam i boravak u prirodi. Mnogima je dobro znan sa Instagrama kao - Svemir Yeti. Kardović nas uvijek obraduje nekim neobičnim snimcima i fotografijama, bilo da su u pitanju planine, kanjoni, jezera, divljina ili pitomina, kakav stari katun ili grad. On je i jedan od zvaničnih vodiča staza Peak of Balkans.
- Društvene mreže su u velikoj mjeri doprinijele promociji ljepota koje su bile dostupne malom broju ljudi. Imamo toliko lijepih predjela koji imaju neku svoju jedinstvenu priču koja se dopunjava susretom sa domaćim ljudima, gastronomskom ponudom, otkrivanjem kulturoloških različitosti. Korona je doprinijela da se okrenemo mnogo više onome u našoj avliji. Ljudi su počeli da otkrivaju čari Crne Gore i svakim danom ih je sve više, što me raduje. Volio bih da interesovanja za uživanjem u prirodi prati i kultura boravka u istoj, kaže Semir i dodaje da na tome svi zajednički moramo da radimo!
Semir je kao dječak u rodnom gradu zavolio planinu. Okružen visovima Hajle, Štedima, Rusolije, Žlijeba… poželio je da ih ispenje i dosegne neke nove vidike. Planinarenje je samo jedna od ljubavi ovog zanimljivog mladića. Tu su još planinski biciklizam, turno skijanje, kanjoning, slobodno penjanje…Sve što ima veze sa planinom i boravkom u prirodi privlači našeg sagovornika.
Kolika je Semirova ljubav prema zimi i snijegu najbolje govori njegova izjava “da mi cijele godine snijeg – malo bi mi bilo“. Iako je odrastao na padinama Turjaka kaže da je svu veličanstvenost zimskih pejzaža otkrio kada je počeo da zimi penje planine, da kampuje i spava u vučijim jamama.
- Na turno skijama planina dobije drugačiju draž. Ovaj vid skijanja mi je postala ozbiljna pasija. Kada se zimi „otvori“ planina svaki trenutak je dragocjen i gledam da ga iskoristim maksimalno. Upoznavanjem ćudi planine stičeš iskustvo koje se novcem ne može kupiti. Zahvaljujući poznavanju planine u svim uslovima o njenim čarima možete uživati cijele godine. E sad neko voli free ride, neko turno skijanje, bordovanje, penjanje po ledu, hod sa krpljama... sve su to neke individualne preference ljudi, ali sve one imaju istu ljubav prema zimskim uslovima u divljini, kaže Kardović.
Kardović je tokom svojih pohoda spavao u pećinama i “vučjim jamama”, provodio dana i noći u divljini i tako spoznao ćudi planinine. Kaže da se priroda naglo promijeni i život vam čas posla može visiti o koncu. Zato su fizička i psihička sprema od krucijalne važnosti za svaki pohod u divljinu. Kardović se za svaku ekspediciju marljivo priprema, a to podrazumijevanja tegljenje sa velikim teretom, vuču improvizovanih sanki, spavanje u snijegu i sve ono što čeliči tijelo, ali i duh. Da nije napornih treninga i mnoštva odricanja nikad ne bi uspio da osvoji vrhove kao što su Akonkagva, najveći vrh obije Amerike, Island Peak u nepalskim Himalajima, Denali, Monblan, Materhorn, Grosglokner, Olimp, kao i mnogi vrhovi Crne Gore, Albanije, Kosova, Srbije, Bosne i Hercegovine...
- Penjanje na planinu i povratak su samo dio jednog šireg procesa. Tako sam upoznao ljude koji su mi postali prijatelji za cio život i ljudi kojima sam ja povjerio svoj život i oni meni njihove. Jer na planini prijatelj je taj koji vam u presudnom momentu može sačuvati život, na osnovu bogatog iskustva priča Semir i dodaje da je nakon što je sa raznim ekspedicijama obišao brojne nepoznate krajeve, drugim očima počeo da gleda na ove naše.
- Skloni smo da preuveličavamo i da ono naše često uzdižemo i više nego što je realno. To se odnosi i na ljepote i veličine nekih predjela, ali i način upravljanja njima. Kod nas skoro da i nema održivog upravljanja prirodom, i to je nešto što svi moramo da naučimo i počnemo da primjenjujemo. Prirodu moramo da čuvamo i da vraćamo ono što uzimamo od nje. To je način života i nešto što je temeljno razumijevanje okoline, kaže Kardović.
SLAVKO NIKOLIĆ
Dok udišem planinski vazduh osjećam transformaciju
Teško je voziti i snimati, ali sam upornošću i kroz mnogo vježbe uspio da te dvije radnje poprilično dobro ukomponujem. Volim da uhvatim kamerom te neke momente koji se dešavaju na planini od prirodnih fenomena do atraktivnih poteza skijaša i bordera, kaže Nikolić.
Slavko Nikolić, snimatelj i jedan od osnivača stranice Beautiful Montenegro, pasionirani je zaljubljenik u prirodu, zimske sportove i planinu.
- Dosta vremena provodim u prirodi jer priroda liječi. Mislim da bi svi trebali da provode mnogo više vremena u prirodi kako bi i fizički i psihički bili zdraviji. Naša zemlja pruža nevjerovatne mogućnosti da svakog dana budete na nekom novom, drugačijem mjestu. Dovoljno se spustiti do Morače i potpuno se promijeni perspektiva pogleda na svijet, priča nam Slavko i ističe da koristi svaki momenat da uživa u blagodetima koje boravak u prirodi nudi.
Za razliku od ostalih sagovornika Slavko nije rođen u zimskim predjelima i sniježne sportove zavolio je prilično kasno.
- Veliki sam ljubitelj snowboarda. Već sedam godina ima od kako sam prvi put stao na bord. Te godine je pao veliki snijeg u Podgorici, pa smo drug Enes i ja uzeli opremu i prve poteze učili u Piperima. Nedugo zatim na Žabljaku nas je Mićo Popović, jedan od pionira bordovanja u Crnoj Gori, „bacio u vatru“ i odmah nas poveo na stazu. Bolovi od padova ubili su svaku želju da nastavim da učim, ali sam bio uporan ne bi li se ispraksao. Na kraju se upornost isplatila. Svakog vikenda sam išao iz Budve za Kolašin da bi bordovao. Kako sam napredovao u vožnji tako smo sve više vozio van staza, otkrivajući nove krajolike i uživajući u slobodi, prisjeća se Nikolić svojih početaka i dodaje da mu ništa mi nije bilo teško jer je ljubav prema snijegu i planini bila jača od svih nedaća.
Slavko Nikolić ističe da je kod njega ljubav prema prirodi iz dana u dan sve veća.
- Što se tiče snijega i planine to što doživim svaki put je nešto što ne mogu riječima da objasnim. Dok udišem oštar planinski vazduh osjećam transformaciju. Osjećam se živim, slobodnim, mogu da radim što god poželim. Sve je drugačije. Kada ulazim u šumu dok pada snijeg cijelo tijelo mi reaguje, osjećam da mi se čula izoštravaju. Nekim ljudima su zima i snijeg sinonimi za patnju, a meni predstavljaju veliku radost, kaže Nikolić.
Naš sagovornik ističe da sa planina ima mnogo momenata koji se pamte. Neke od njih nije uspio da ovjekovječi objektivom, ali, kaže da mu nije žao jer u suprotnom ne bi mogao da ih doživi na pravi način.
- Teško je voziti i snimati, ali sam upornošću i kroz mnogo vježbe uspio da te dvije radnje poprilično dobro ukomponujem. Volim da uhvatim kamerom te neke momente koji se dešavaju na planini od prirodnih fenomena do atraktivnih poteza skijaša i bordera, kaže Nikolić.
Slavko se prisjeća jedne situacije sa Durmitora kada je mislio da se neće izvući.
- Bilo je to na Čistoj strani na Durmitoru. Moj prijatelj Brano i ja smo se spuštali, a staza je bila potpuno pod ledom. On je sa boljim bordom uspio nekako da otkliza do sigurne zone, prije nego što sam ja krenuo da se spuštam. Opasno sam se proklizavao i uspio sam pred sam kraj da uhvatim dio sa snijegom i nekako sam zakočio. Onda me obuzeo nalet adrenalina i shvatio sam da sam za dlaku izbjegao tragediju, priča nam Slavko i dodaje da od tada ima averziju prema ledu na stazama.
Nikolić kaže da je priroda ljekovita i boravak u njoj donosi mnoštvo benefita i za psihičko i fizičko zdravlje. U svijetu je sve aktualnije liječenje šumom za koje naš sagovornik kaže da je veoma produktivno. Slavko upražnjava Windhoff metodu kupanja samo ledenom vodom, a tokom zime planira da obilazi zaleđena jezera, da probija rupe i da uskače u vodu. Učinkovitost ove metode vidi se kroz napuštanje zone komfora i buđenja uspavanog organizma, kaže Slavko i obećava nove snimke iz divljine koji će nas oduševiti.
