Miris majkine kuhinje kao pokretač životnog poziva /

Mlada i talentovana Anđela Vujović menadžerka je gastronomije, a svoj poziv zavoljela je odmalena, dok je uživala u mirisima jela njene majke. Svoje iskustvo sticala je kako kod nas, tako i na brojnim svjetskim destinacijama, koje je umnogome pomoglo pri daljem razvoju karijernog puta.

Odmalena ljubav prema kuhinji

Anđela je kuhinju zavoljela zahvaljujući svojoj majci, sa kojom je naučila da pravi svoja prva jela. Kulinarstvom je počela da se bavi sa 16 godina, kada je još kao učenica, a kasnije i studentkinja, počela da radi praksu u luksuznim hotelima, što se pokazalo kao sjajna odluka, koja joj je kasnije omogućila brojne prilike.

Anđela je menadžerka gastronomije i njen posao, iako daje puno mogućnosti, zahtijeva i brojna odricanja.

,,Moj posao se sastoji od kuvanja i dobre organizacije, osjećaja za estetiku, poznavanja ekonomije, ali i psihološki adekvatnog pristupa gostu. Istina je da profesionalni kuvari imaju lijepu zaradu ali i veliki fizički i mentalni napor kako bi zaokružili jedan radni dan. Odaziv je jako odgovoran posao i u nekim situacijama i jako stresan, ali je sve lakše kada imate oko sebe ljude koji stvaraju kvalitetan timski rad. Pruža se mogućnost sklapanja korisnog i lijepog, što znači da ja svoj posao ne doživljavam kao obavezu već kao ljubav, umjetnost.’’

Sticanje iskustva u inostranstvu

Svoja kulinarska iskustva je sticala na različitim destinacijama, od Amerike, Kariba, Tajlanda... Smatra da svako iskustvo ima dobre i loše strane i da sve zavisi od toga koju ćete pouku izvući iz njega.

,,To je ono što pokušavam da prezentujem drugima, ljepotu ovog posla, ali sigurno da moje kolege znaju i drugu stranu, ovo je jedan od najtežih i takođe psihički jako težak posao. Mnogi ljudi u sali znaju kuhinju uporediti sa rudnikom.’’

I pored brojnih, težih strana ovog posla Anđela smatra da je sve lakše ako radite posao koji volite.

,,Srećna sam jer sam radila u jednom od najboljih Michelin star restorana na Floridi. Srećan je čovjek koji može da se oplemeni upoznavajući druge kulture, ljude i kulinarske specijalitete.’’

Pored Amerike, Anđela je imala priliku da radi i na Karibima, na ostrvima Turks i Kaikos, u lancu restorana kompleksa Aman.

,,Sve je naravno povezano sa Amanom na Svetom Stefanu, odakle je sve počelo.

Najveću zahvalnost dugujem hotelu ,,Sveti Stefan” koji me je primio i koji je generalno od mene napravio vrhunskog kuvara.’’

Nakon Kariba, otišla je na prelijepi Tajland, sa kojeg nosi najljepša iskustva, gdje je pored rada i napredovanja u svom poslu imala prilike da osjeti gostoprimstvo i srdačnost stanovnika Puketa.

,,Nije sve u mjestima koje ste posjetili i vidjeli ili u stvarima koje posjedujete, već u ljudima koje sretnete i osjećaju koji oni bude u vama’’, napominje Anđela.

Spajanje naizgled nespojivog

Kada razmišlja o jelima koja su joj teža za napraviti, smatra da su to uvijek jela koje pravi po prvi put. Ako govori o najdražim kombinacijama u kuhinji, to su pored recepata iz naše kuhinje i azijske note, koje obožava.

,,Upoznavanje sa azijskom kuhinjom, i spajanje slatko – slanih i kiselih ukusa predstavljaju pečat koji je ostavio veliki trag na moju buduću karijeru i na tom iskustvu sam beskrajno zahvalna.”

Anđela smatra da se ranije u kuhinjama provodilo mnogo više vremena nego danas, jer je kuvanje zahtijevalo mnogo više vremena i truda. Danas se kaže, pod uticajem tehnologije to promijenilo pa su kuhinje dobile novo lice i nove svrhe za koje se koriste.

“Ipak, da bi profesionalno kulinarstvo bilo na većem nivou ,,važnu ulogu itekako igra savremena tehnologija, uz koju je naravno prati određena edukacija, savremeni aparati gdje se takoreći ''final touch'' završava’’, dodaje ona.

Osobine koje svaki kuvar mora imati

Da biste bili dobar i kvalitetan kuvar potrebno je mnogo više od samog spremanja hrane.

,,Prvo, morate biti dobar organizator, morate savladati osnovne vještine mehaničke obrade koja obuhvata pranje, ljuštenje, sjeckanje, oblikovanje povrća, zatim mehaničke obrade: prženje, pohovanje, dinstanje, pečenje a onda samim tim i da stalno radite na kreativnosti, na nadogradnji i naravno na ukusu’’, objašnjava Anđela.

Takođe, tokom pripremanja, ono što je jako značajno jeste da se moraju poštovati procesi.

,,Ne smijete da preskačete ništa, da radite sve korak po korak i ono što je najznačajnije – to je ljubav. Kuvar koji nema ljubavi nije nikakav kuvar.’’

Anđela smatra da je u kulinarstvu značajno biti inovativan i ići ka modernom kuvarstvu ali takođe ne odstupati od stare škole kuvanja, koja takođe ima svoje prednosti.

,,Početna faza ili znanje da bi se došlo do ''vrha menadžerske piramide'' jeste da je bitno biti  uporan i izdržljiv, odgovoran, i imati prije svega pozitivan odnos prema obavezama da bi dostigli težnju ka vrhunskom kvalitetu’’, dodaje Vujović.

Jedan jedini - Džejmi Oliver

Dok je boravila u inostranstvu, Anđela je imala priliku da sarađuje sa poznatim britanskim kuvarom Džejmijem Oliverom, čija joj lakoća i kreativnost u radu predstavljaju uzor i inspiraciju.

,,Gledajući ga, čini nam se da je sve lako pripremiti, kreativnost mu obično probudi maštu, pa njegova jela ne samo da su ukusna, već i lijepo izgledaju i na oko, tako da se sva čula probude. Po mom mišljenu, to je zato što on kuva iskreno, s ljubavlju i to je nekako prirodno kuvanje’’.

Iako smatra da je znanje i kreativnost drugih kuvara, koji koriste tehnike molekularne kuhinje, svakako za poštovanje i da se i od tih sastojaka može napraviti umjetničko djelo, ipak, ono što je njoj najbliže, jeste upravo Džejmijeva kuhinja. 

Rad sa njim, za Anđelu predstavlja neopisivo iskustvo jer, kako kaže, ,,sami osjećaj da stojite sa nekim rame uz rame kojeg sam kao mala pomno pratila na malim ekranima je nevjerovatan.’’ ,,Neizmjerno sam zahvalna na toj mogućnosti kratke ali veoma edukativne saradnje’’, dodaje Anđela.

Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada

Njen talenat su prepoznali profesori, kao i mentori koji su i dan danas uz nju, na čemu im je neizmjerno zahvalna. Zahvaljujući njihovoj podršci, Anđela je osvojila brojne zlatne medalje, pehare kao i razna priznanja. Iako ih ima dosta, jedna od dražih joj je diploma za carving, iliti rezbarenje voća i povrća. Među težom, ali podjednako dragom osvojenom zlatnom medaljom jeste ''Black box'' kulinarska disciplina u kojoj sudija daje namirnice od kojih se za 120 minuta mora napraviti predjelo, glavno jelo i desert.

Kako biste bili najbolji ,,morate biti maštoviti i brzo osmisliti način pripreme, kao i dekoraciju, set menija, od kojih se gledaju tehnike, stručnost, urednost, vrijeme, ukus, izgled, a na vama je da odaberete kako će biti termički obrađeno’’, objašnjava Anđela. 

Anđela trenutno radi u Crnoj Gori, u jednom još uvijek zvanično neotvorenom prelijepom rizortu koji će tokom sledeće godine otvoriti svoja vrata i dočekati prve goste.

Kako kaže ,,svuda je lijepo ali ne možemo da zaboravimo da je naša zemlja najljepša i nadam se da ćemo imati prilike da i u našoj zemlji, našoj prelijepoj Crnoj Gori podignemo turizam na najviši svjetski nivo, i da nećemo morati da odlazimo van svoje zemlje, već da imamo mogućnost da tu zarađujemo i svoja znanja i umjetnost ostavljamo našoj zemlji.’’

Savjet mlađim generacijama

,,Jedan od najznačajnijih ciljeva je biti uporan i istrajan. Poručila bih da ono što rade, rade iz ljubavi, jer ljubav je začin koji kuvar ne može da kupi, ali kažu gdje je ljubav - tu jelo sigurno uspijeva.’