Zašto turizam sve teže dolazi do radne snage?

Dok evropske destinacije pokušavaju da stabilizuju tržište nakon nekoliko turbulentnih sezona, hotelijerstvo i ugostiteljstvo suočavaju se sa još jednim problemom koji sve više prerasta u globalnu strukturnu krizu — nedostatkom radne snage. Svjetski mediji poput Reutersa, Financial Timesa i Bloomberga već duže upozoravaju da turizam ulazi u period u kojem rast potražnje više ne prati rast broja zaposlenih. Hotelijeri širom Evrope, posebno u mediteranskim zemljama, sve teže pronalaze kuvare, konobare, recepcionere, housekeeping osoblje i sezonske radnike, dok istovremeno rastu troškovi poslovanja i očekivanja gostiju.

Industrija koja zavisi od ljudi danas se nalazi pred paradoksom: turizam se razvija, ali ljudski kapaciteti koji taj rast treba da iznesu postaju sve ograničeniji. Analize vodećih svjetskih hospitality kompanija pokazuju da se turizam i ugostiteljstvo nalaze u paradoksalnoj situaciji: sektor bilježi rast, ali stabilnost tržišta rada nikada nije bila krhkija. Troškovi rada rastu, fluktuacija zaposlenih postaje jedan od najvećih izazova industrije, dok promjene u očekivanjima zaposlenih i strožije imigracione politike dodatno komplikuju situaciju. Stručnjaci upozoravaju da problem više nije samo nedostatak radnika, već pitanje dugoročne održivosti čitavog modela poslovanja u turizmu. Pritisak se danas direktno odražava na kvalitet usluge, organizaciju timova i iskustvo gostiju. Sve više se govori o tome da budućnost turizma neće zavisiti samo od investicija u hotele, infrastrukturu ili tehnologiju, već prije svega od ulaganja u ljude. Ugostiteljska industrija tradicionalno je bila svojevrsno ogledalo ekonomskih i društvenih promjena. Danas se taj proces vidi jasnije nego ikada. Iako mnoge zemlje bilježe rekordnu zaposlenost u sektoru, istovremeno rastu iscrpljenost zaposlenih, nestabilnost tržišta rada i problem zadržavanja kvalitetnog kadra. Poseban fokus stavlja se i na migrantsku radnu snagu, koja već godinama predstavlja okosnicu hotelijerstva i ugostiteljstva u velikom dijelu Evrope i SAD-a. Bez tih radnika, upozoravaju analitičari, mnoge turističke destinacije danas ne bi mogle funkcionisati.

I dok će tehnologija i automatizacija nesumnjivo mijenjati način poslovanja u narednim godinama, vodeći ljudi industrije smatraju da ključ opstanka turizma i dalje ostaje isti: kvalitetni ljudi, edukacija, stabilni timovi i kultura rada zasnovana na međusobnom povjerenju i poštovanju. Jer turizam, uprkos svim tehnološkim promjenama, i dalje ostaje industrija ljudskog iskustva.

Kako se promijenilo tržište rada u turizmu?

Pandemija je ubrzala promjene koje su u turističkoj industriji bile prisutne i ranije. Tokom posljednjih nekoliko godina veliki broj zaposlenih napustio je hotelijerstvo i ugostiteljstvo, dok su se očekivanja novih generacija prema uslovima rada značajno promijenila.

Turizam se danas, posebno u sezonskim destinacijama, suočava sa izazovima poput: velike fluktuacije zaposlenih, nedostatka dugoročne sigurnosti, visokih troškova života u turističkim centrima i sve izraženije konkurencije drugih industrija za kvalitetan kadar.

Financial Times posljednjih godina piše da evropski hoteli sve češće povećavaju plate, obezbjeđuju smještaj zaposlenima i otvaraju tržište prema međunarodnoj radnoj snazi kako bi odgovorili na manjak kadra. Reuters je još 2022. objavio gotovo simboličan naslov: „No experience, no resume, you’re hired“ („Bez iskustva, bez biografije — posao je vaš“), opisujući situaciju u kojoj su evropski hoteli pred sezonu zapošljavali radnike bez iskustva samo da bi uspjeli otvoriti objekte i održati poslovanje.

Rast plata nije riješio problem nedostatka kadra

Jedan od ključnih razloga zbog kojih turistički sektor širom svijeta sve teže dolazi do radne snage jesu zarade koje, uprkos rastu posljednjih godina, u mnogim zemljama i dalje ne prate troškove života i intenzitet rada u industriji.

Iako su nakon pandemije plate u turizmu počele da rastu brže nego ranije, sektor se i dalje suočava sa visokim fluktuacijama zaposlenih, sezonskim angažmanima i problemom pristupačnog stanovanja u turističkim centrima. Rast plata nije automatski riješio problem nedostatka kadra. Naprotiv, u mnogim turističkim destinacijama troškovi stanovanja, inflacija i sezonski karakter poslova i dalje čine turizam jednim od najnestabilnijih sektora tržišta rada.

Reuters je ove godine objavio da je španski hotelski lanac Meliá počeo da kupuje nekretnine kako bi obezbijedio smještaj zaposlenima na Balearima, jer sezonski radnici više ne mogu da priušte zakup stanova u turističkim zonama. To možda najbolje pokazuje koliko se turistička industrija promijenila jer ni pristojna plata više nije dovoljna. Poslodavci danas zaposlenima moraju nuditi i smještaj, fleksibilnije uslove rada i dugoročniju sigurnost.

U isto vrijeme, hotelijerstvo danas ulazi u direktnu konkurenciju sa drugim industrijama za radnu snagu, posebno kada je riječ o mlađim generacijama koje sve više traže bolji balans privatnog i poslovnog života i fleksibilnije modele rada.

Evropa uvozi radnike da bi spasila sezonu

U Španiji, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Portugalu problem je postao toliko ozbiljan da se turizam sve više oslanja na uvoz radne snage.

Nekada je sezonski rad u turizmu bio jedan od glavnih izvora zapošljavanja domaće radne snage u mediteranskim zemljama. Danas veliki broj hotela i restorana funkcioniše zahvaljujući radnicima iz Azije, Afrike i istočne Evrope.

U mnogim turističkim centrima lokalno stanovništvo više ne može da priušti život u gradovima koji žive od turizma, dok istovremeno mlade generacije sve češće biraju stabilnije i fleksibilnije poslove van sektora. Zbog toga pitanje radne snage više nije samo pitanje jedne sezone, već pitanje dugoročne održivosti turističkog modela.

Automatizacija nije riješila problem

Iako se godinama govori da će tehnologija zamijeniti veliki dio poslova u hotelijerstvu, realnost pokazuje drugačiju sliku. Digitalni check-in, AI concierge sistemi i automatizovane rezervacije jesu promijenili dio poslovanja, ali turizam i dalje ostaje industrija koja zavisi od ljudskog kontakta i iskustva. Gost može rezervisati hotel preko aplikacije, ali kvalitet destinacije i dalje zavisi od ljudi — recepcionera, kuvara, konobara, vodiča, concierge osoblja i svih onih koji kreiraju iskustvo boravka. Paradoks modernog turizma postaje sve vidljiviji: što luksuz i premium segment više rastu, potreba za kvalitetnim kadrom postaje veća. Industrija luksuza danas ne prodaje samo smještaj, već emociju, personalizaciju i iskustvo. A upravo su to segmenti koje je najteže automatizovati.

Crna Gora se sa ovim problemom suočava već godinama, ali globalna kriza radne snage sada dodatno komplikuje situaciju. Region se već oslanja na sezonske radnike iz Azije, Turske i zemalja regiona, dok domaća radna snaga sve češće bira rad u inostranstvu ili druge industrije. Istovremeno, ambicije crnogorskog turizma postaju sve veće — luksuzni resorti, marine, premium hoteli, fine dining scena i razvoj cjelogodišnjeg turizma zahtijevaju sve kvalitetniji kadar. Ali luksuzni turizam bez kvalitetnih ljudi ne postoji. Zato pitanje budućnosti više nije samo koliko turista može doći, već, ima li ko da ih dočeka? Jasno je da ljude ne smijemo i ne možemo da posmatramo samo kao radnu snagu, već kao samo srce turističkog i ugostiteljskog iskustva.

Dugoročni modeli razvoja

Velike svjetske kompanije danas pokušavaju da grade dugoročnije modele razvoja zaposlenih, od internih edukacija i mentorstva do jasnih karijernih puteva unutar kompanija. Cilj više nije samo pronaći radnika za sezonu, već zadržati ljude i stvoriti profesiju koja će mladim generacijama ponovo biti privlačna.