Konac, vuna i zemlja, tri različita izraza, ali ista odluka da se uspori i rukama izgradi nešto autentično, lično i trajno. Priča ove tri žene, koje su u Crnoj Gori odličile da pokrenu nešto svoje i drugačije, veže jedna ista nit - svaka od njih je u jednom trenutku odlučila da posluša sebe, da uspori i da od hobija napravi mali, ženski brend. Njihove zajedniče tačke su ručni rad, Instagram kao izlog, posvećenost detalju i povratak personalizovanim predmetima koji nose emociju.
Kad hobi postane odluka
Iza brenda Koko Vez stoji Danica Ćuković iz Podgorice, supruga i mama dječaka Nikše. Konac je dio njenog djetinjstva, a heklanje i vez naučila je uz baku i majku. Nakon duže pauze, vezu na platnu se vratila sasvim slučajno, zahvaljujući jednoj Instagram stranici i razgovoru koji joj je dao vjetar u leđa.
„Ispostavilo se da su ponekad dovoljne prava osoba u pravom trenutku i malo hrabrosti, a igla i konac su se sasvim tiho pobrinuli za sve ostalo“, kaže Danica.
Nuray Ateş Yılmaz, turkinja koja živi u Ulcinju, osnivačica je brenda Relax Montenegro i ima drugačiju, ali jednako ličnu priču. Nakon četvorogodišnjeg univerzitetskog obrazovanja i rada u korporativnom okruženju, osjetila je da joj nedostaje kreativnosti. Hobi pletenja džempera i torbi koji je dijelila na Instagramu prerastao je u brend prepoznatljiv po bojama i unikatnim modelima.
“Danas pletenje za mene nije samo ručni rad, to je način na koji izražavam sebe”, kaže Nuray.
Desanka Martinović, kreatorka brenda Kokedams Podgorica, iza sebe ima više od dvije decenije rada na različitim poslovima, ali nakon zasićenja i zdravstvenih izazova, odlučila je da svoju ljubav prema prirodi i biljkama pretvori u lični biznis. Kokedame je tradicionalna japanska vještina uzgoja biljaka u kugli supstrata obloženoj mahovinom, bez saksije. Ona ih je u početku pravila za sebe i poklanjala bliskim ljudima, a njihovo oduševljenje bilo je presudno da ih predstavi tržištu.
Između ideje i hrabrosti
Ženama koje planiraju da pokrenu svoj bizbis, Danica poručuje da nije potrebno čekati savršen trenutak: “Ne mora sve biti savršeno od samog početka-važno je krenuti. Ponekad je dovoljan mali korak i malo hrabrosti da se otvori put koji nijesmo ni planirale”. Nuray podsjeća da smo često sami sebi najveći kritičari, ali da upravo dijeljenje rada sa drugima daje smisao uloženom trudu. Desanka takođe vjeruje da će se u budućnosti trud, rad, talenat i unikatnost više cijeniti i biti spoj lijepog i korisnog. Njihove priče svakako stvaraju utisak da mali, ženski biznisi u Crnoj Gori mogu nastati iz jedne ideje, jednog konca, jednog klupka vune, jedne biljke, i iz odluke da se vjeruje sebi.
Proces stvaranja i pronalazak inspiracije
Iako rade sa različitim materijalima, proces im je sličan - spor, pažljiv i zahtijeva potpunu posvećenost.
Kod Danice svaki rad počinje skicom, zatim prenosom na platno i strpljivim vezom koji može trajati danima. Privukla ju je upravo sporost ovog rada u svijetu koji stalno žuri. „Taj tihi, precizni rad traži strpljenje i potpunu prisutnost, a meni upravo to donosi mir“, objašnjava ona. Njeni motivi najčešće su vezani za dječiji svijet, nježnost i jednostavnost.
Nuray u pletenju pronalazi terapiju. Boje su njen jezik, a kroz njih prenosi emocije, raspoloženja i lične priče. Inspiraciju najčešće pronalazi u prirodi, u cvjetnim motivima i sezonskim promjenama. Izrada jednog džempera može trajati i do 25 dana, dok torbe zahtijevaju manje vremena, ali više fizičkog napora.
Desankin proces je fizički drugačiji, ali podjednako posvećen. Počinje sakupljanjem mahovine u prirodi, potragom za odgovarajućim biljkama i supstratom, a završava oblikovanjem karakteristične zelene kugle, učvršćene koncem. Stvara najčešće prema poružbini, a neko ko želi njenu kokedamu joj prvo uglavnom pošalje fotografiju gdje planira da je smjesti.
“Tad me inspiriše okolina i tad se trudim da uklopim boje konca sa enterijerom gdje će boraviti kokedama. Mogu reći da je i sami rad inspirativan a i oduševljenje kupca pri uzimanju kokedame. Najveća inspiracija je kad nakon nekog vremena stignu slike i snimci kako cvijeće raste”.
Društvene mreže, kao digitalni izlog malih brendova
Bez velikih marketinških kampanja, sve tri se za promociju svog rada oslanjaju na Instagram.
Danica ističe da su društvene mreže bile ključne da njen rad pronađe put do publike koja prepoznaje vrijednost ručnog rada. Nuray priznaje da je u početku bila nesigurna, ali su pozitivne reakcije i komunikacija sa kupcima postali snažna motivacija, a za Desanku, osim sajmova koji se organizuju jednom godišnje, Instagram je gotovo jedini način da predstavi svoje kokedame široj publici. Saglasne su da u digitalnom prostoru mali biznisi dobijaju šansu da budu vidljivi, bez obzira na veličinu tržišta.
