TRADICIJA STARA ČETIRI MILENIJUMA NASTAVLJA DA ŽIVI

UNESCO je 2022. godine zaštitio džubljetu, kao kulturnu, nematerijalnu vrijednost svjetskog nasljeđa. Ova nošnja, stara četiri hiljade godina, nekada se koristila u svakodnevnom životu, a danas je dio društvenih, kulturnih i etnoloških aktivnosti u Malesiji. Džubljeta predstavlja najstariju nošnju na ovim prostorima, ali ujedno i tipologiju najstarije odjeće na svijetu.

Albanska džubljeta predstavlja najstariju nošnju na ovim prostorima, ali ujedno i tipologiju najstarije odjeće na svijetu. Procjenjuje se da je ovaj komad ručno rađene nošnje žena sjevernoalbanskih plemena, kojima pripadaju i plemena Malesije u Crnoj Gori, star 4.000 godina. UNESCO je 2022. godine zaštitio kao nematerijalnu kulturnu vrijednost svjetskog nasljeđa. Do 17. vijeka izrađivana je u više boja, a danas postoje dvije verzije: crna za žene i bijela za đevojke.

Vješte ruke Tolje Berišaj, koja stoički nosi cijeli jedan vijek na plećima, donedavno su šile džubljetu. Iako više nije kadra da šije, bistrog je uma i britkog jezika. Kad progovori u očima stare Malisorke zaiskri žar, i očas posla se vratite u davno prohujala vremena. Prisjeća se da joj je prvu džubljetu izradila majka i da je bila presrećna kada je obukla.

- Jednom se desilo da sam morala da je operem, a ona se rašila. Morala sam da je popravim, pa sam se prisjećala kako je to moja majka radila. Jednom je došla žena iz našeg sela da me zamoli da joj napravim džubljetu. Mislila sam da sam zaboravila kako se prave, ali je ispala dobro. Imala sam tada skoro 70 godina, kaže Berišaj.

NAJREPREZENTATIVNIJI DIO MALISORSKE NOŠNJE

„Džubljeta je najreprezentativniji dio malisorske nošnje. Specifičnog je zvonolikog izgleda težine oko 15 kg. Izrađuje se od crnog četvoronitnog tkanog sukna zvanog žgun. Sastoji se od kružne suknje i plastrona koji je pravougaonog oblika, sa ovalno izrezanom gornjom ivicom ukrašen širitom, vezom od raznobojnih perlica u vidu stilizovanih cvjetova. Suknja je na prednjoj strani nešto kraća, ravna i bez ukrasa, a bočno i pozadi se zvonasto širi. Suknja je pri dnu opšivena bijelom suknenom trakom koja pravi kontrast i ističe zvonoliku formu. Postoje i džubljete izrađene sa dugim rukavima. Sa prednje strane, preko džubljete se nosi kecelja, odnosno bofča, izrađena od crvenog vunenog ili pamučnog materijala dužine do ispod koljena. Preko bofče se stavlja još jedna nešto kraća plišana kecelja ili pregača, pshtjelak koja je ukrašena perlicama u raznim bojama i sitnim geometrijskim ornamentima. Postava je široki crni sukneni pojas, veoma bogato ukrašen crnim plišanim trakama, komadićima kože ili čohe i vezom od raznobojnih niti. Na nogama se nose dokoljenice izrađene od vune u kombinaciji sa suknom, somotom ili plišem u crnoj boji. Donji dio čarapa je od vune, dok je gornji od sukna, somota ili pliša. Preko čarapa nošeni su široki opanci.“

Priredio Eldar Lakota (Iz kataloga “Sinergija različitosti” – narodne nošnje manjinskih naroda Crna Gore, izložba 07.05.2021. godine, “Biljarda” Cetinje)

MI SMO SVI KĆERI I SINOVI DŽUBLJETE

Priprema jedne ženske nošnje može da potraje i do tri mjeseca jer pored džubljete treba izraditi pojas i čarape... Najviše vremena treba za pojas jer ima dosta veza, perlica, dodataka...

Materijal za nošnju je teško pronaći, posebno "tirku" koju moram da dobavljam iz Albanije. Ja sam napravila preko 200 komada ženske narodne nošnje. Željela sam da ih ljudi vide, da im se dopadnu, da im uđu u srce, kazuje Berišaj koja je zbog doprinosa očuvanju kulturnog blaga i njegovanju tradicije kroz izradu narodne nošnje dobila titulu počasne građanke Tuzi.

Mi smo svi kćeri i sinovi džubljete, kaže Tolja i ističe da je srećna jer je dočekala “pobjedu džubljete”, odnosno njen upis u UNESCO-vu listu kulturne baštine.

Prije je svaka žena nosila džubljetu, ali se sada žene oblače po novim običajima, kaže Tolja i ističe da je srećna što je ostavila zanat unuci Amandi, koja će nastaviti višemilenijumsku tradiciju.

Amanda Berišaj, mlada dizajnerka svojim radom spaja tradiciju i moderni dizajn, stvarajući odjeću koja priča priče. Moda za nju nije samo odjeća, već emotivni izraz. Inspiraciju pronalazi u bogatom porodičnom nasljeđu i onome što je baba Tolja naučila. Upravo ta veza s tradicijom oblikovala je Amandin kreativni identitet i motivisala je na stvaranje kolekcije Across Generations, s kojom je debitovala na Montenegro Fashion Week-u.

Amanda studira postdiplomske studije na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, koji je oblikovao njen profesionalni i konceptualni pristup. Njena vizija mode kao most između umjetnosti, tradicije i savremenosti čini svaki komad garderobe posebnom pričom.

SPOJ NASLJEĐA I SAVREMENE ESTETIKE

Moj ulazak u svijet mode počeo je u djetinjstvu jer sam od malih nogu pokazivala ljubav prema crtanju i estetici. Najveću inspiraciju dobila sam od babe Tolje koja desenijama izrađuje albansku tradicionalnu nošnju i čuva je od zaborava. Ona mi je pokazala koliko je važno prenositi tradiciju na nove generacije i upravo to me oblikovalo kao dizajnerku. U radovima koje sam izlagala prikazujem spoj tradicionalne albanske nošnje i savremenih krojeva, kaže Amanda i dodaje da osim emocije, važnu ulogu igra i forma te da često polazi od tradicionalnih krojeva i silueta koje zatim reinterpretira u savremenom kontekstu.

- Materijal mi je također ključan jer diktira kako će ideja izgledati kada oživi na tijelu. Posebno me inspiriše kombinacija grubih, tradicionalnih materijala s finijim i modernijim teksturama, kaže Amanda koja gradi brend „Brez“, spajajući ručni rad s modernim estetikama.

Nada se da će njen brend biti prepoznatljiv na regionalnoj, ali i međunarodnoj modnoj sceni i da će na pistama u Parizu i Milanu predstavljati kolekcije koje spajaju tradiciju Balkana s modernim globalnim trendovima.

- Željela bih da imam atelje u kojem bi se razvijale ideje i kolekcije koje nose jasnu poruku i identitet. Pored toga vidim potencijal u saradnji s muzejima i kulturnim institucijama, jer vjerujem da moda može biti most između umjetnosti i svakodnevnog života. Moj san je da „Brez“ bude sinonim za tradiciju u modernom ruhu i da se ljudi kroz moje kreacije povezuju s nasljeđem. Za mene moda nije samo posao, već životni poziv, kaže na kraju razgovora Amanda.