Ideja koja je okupila generacije kvizaša

Pab kvizovi postali su i kod nas jedno od omiljenih načina da ljudi svih uzrasta provedu kvalitetno i zabavno svoje slobodno vrijeme, posebno tokom jesenjih i zimskih dana, kada ovakva druženja postaju još privlačnija. U svijetu to odavno nije novost, ovakvi kvizovi datiraju još od sedamdesetih godina prošlog vijeka, a Pab kviz Montenegro pokrenuo je Zoran Miljanić prije 9 godina. Kvizovi se za sad održavaju u Podgorici i Nikšiću.

Sa Zoranom smo razgovarali o počecima, porastu kviz-kulture i izazovima koje donosi vođenje više od 600 održanih kvizova širom Podgorice i Nikšića. On se danas rado prisjeća 2016. godine, kada je iz velike ljubavi prema kvizovima odlučio da napravi prvi korak u nešto sasvim novo.

“Od osnovne škole sam bio veliki fan TV kvizova i uživao sam da ih pratim. Bar to malo kvizova koji su se tada povremeno emitovali. Nakon završenog fakulteta nisam uspio pronaći posao u struci već sam se bavio poslovima nevezanim za istu. A kako sam primijetio da su u Zagrebu i Beogradu startovali sa organizacijom kvizova po kviz sistemu karakterističnom za Englesku, odakle je sve krenulo, pomislio sam zašto i ja ne bih napravio nešto svoje ovdje kod nas. Tako da sam osmislio nešto svoje i tada, mada i danas pošto je kviz zaštićen autorskim pravima, jedinstveno u svijetu što se tiče pub quizinga”, kaže Zoran.

Kaže da neće nikada zaboraviti svoj prvi održani kviz u Gemelli štampariji kod Milenijum mosta u Podgorici.

“Na prvom kvizu je učestvovalo svega pet ekipa, oko dvadesetak osoba. Uglavnom mojih prijatelja sa njihovim društvom. Neki od njih su već bili iskusni i odlični kvizaši. Test kviz, da vidimo kako će proći i da li ima budućnost. Bilo je vrlo uzbudljivo. Ja pod pozitivnom tremom. Na sreću nakon velikog aplauza na kraju znao sam da sam uradio nešto vrlo kvalitetno“, prisjeća se Zoran.

Iako danas ima razrađene igre i prepoznatljiv stil, Zoran kaže da ga kreativni dio posla i dalje najviše inspiriše, ideje, priznaje, stižu u najneočekivanijim trenucima.

“Prilikom konstruisanja kvalitetnog kviza potrebno je bar 16-18h aktivnog kreativnog rada. Tu se ne računaju bilo kakve pauze i sl. Ovo je vrlo zahtjevan posao. Onda nakon toga dođe oko pet sati za odrađivanje istog. Tu je i ekipa koja mi pomaže u vođenju kviza. Zatim narednog dana se potroši koji sat na društvene mreže i komunikaciju sa kviz saradnicima”, opisuje Zoran svoj proces rada.

“Ne znam da li ja biram pitanja ili ona mene”, kaže Zoran uz osmijeh i naglašava da se uvijek trudi da pitanja budu kreativna, zanimljiva i višeslojna, kako bi igračima probudilo i zagolicalo maštu.

„U regionu ima organizatora sa mnogo većim ciframa, ali kvalitet mi je uvijek na prvom mjestu“, ističe Zoran.

Kada je riječ o tome kako publika doživljava kviz, Zoran priznaje da su emocije često burne, ali uvijek pozitivne.

“Čini mi se da bi me neki nekada u trenutku kada ne mogu da dođu do odgovora ili kada im ne želim prihvatiti neki odgovor koji je blizu, ali nedovoljno blizu, pošto su vrlo kompetitivni u mislima rado poslali na vječna lovišta dok je to samo par minuta kasnije ljubav neizbrisiva. Nikada nema negativnih scena da me ne razumijete pogrešno. Redovni učesnici kviza su kao jedna velika porodica. Na kvizu mogu učestvovati svi od 16 do 116 pa je zanimljiv kako pojedincima i ekipama sastavljenih od generacijski bliskih učesnika ali i porodicama”, kaže Zoran.

Ipak, kada je riječ o uzorima sa svjetske kviz scene, Zoran kaže da ih zapravo, nema. Umjesto da se oslanja na postojeće modele ili poznata imena, nastoji da ostane dosljedan sebi i razvija sopstveni pristup.

„Poštujem veliki broj sjajnih kvizaša, ali trudim se biti svoj i napredovati svakog dana. U radu me inspirišu apsolutno svi kvizovi sa dobro osmišljenim konceptom i kvalitetno napisanim pitanjima“, kaže on.

Pored njegovog već prepoznatljivog Pab kviza, podgorička scena u posljednje vrijeme bilježi rast broja tematskih kvizova, od muzičkih i filmskih, do onih posvećenih popularnim serijama. Ipak, kada je riječ o objašnjenju sve veće popularnosti kviz kulture kod nas, Zoran ostaje rezervisan.

“Kada bi se svi ti kvizovi organizovali na pošten način i u svrhu razvoja kviz scene, kao jedne od nosilaca kulturnih događaja u regionu, imao bih samo riječi podrške, što trenutno na žalost nemam. Nadam se da će se ovo popraviti. Nijesam neko ko igra igrice pa ne znam diplomatski odgovarati. Postoji i par kvizova koji imaju moje poštovanje”, naglašava Zoran.

Kako kvizovi postaju dio večernje rutine sve većeg broja ljudi, pitali smo Zorana i da li planira da svoju kvizašku priču proširi i izvan Podgorice i Nikšića.

“U planu je već dugo vremena širenje na druge gradove ali je potrebno vremena pronaći adekvatne voditelje kviza, koji imaju solidno kvizaško znanje kao i prostor u kome bi se kviz organizovao. Ukoliko neko misli da bi bio sposoban za to, slobodno neka se javi. Mogu me kontaktirati vlasnici/menadžeri lokala koji bi bili zainteresovani da se tako nešto kod njih organizuje”, poručuje Zoran.

Put pab kviza: Od britanskih pabova do balkanskih lokala

Pab kvizovi, kakve danas poznajemo, nastali su u britanskim pubovima, gdje su se gosti još sredinom prošlog vijeka nadmetali u znanju kroz opuštene razgovore i male improvizovane „duel“ rasprave o raznim zanimljivostima. Do kraja pedesetih godina ovi susreti već su prerasli u organizovane događaje koje je posjećivalo na hiljade ljudi, a 1976. godine, britanska firma “Burns and Porter” pokrenula je prve prave kvizaške lige sa više desetina timova, što se smatra početkom modernog pab kviza. Danas su najpoznatiji britanski kvizovi koji se redovno održavaju u pubovima Londona, Manchestera i Liverpoola. U regionu, posebno u Beogradu i Zagrebu, pab kvizovi su već godinama među najposjećenijim društvenim događajima u lokalima, uz stalne lige i tematske večeri koje okupljaju veliki broj zaljubljenika u kviz kulturu.