“Tekst je dio projekta „Upotpunimo mozaik: Osnaživanje kulturnog identiteta manjina“ koji sprovodi NVO UZOR u partnerstvu sa NVO ALB Progress, a finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.”
Čunova biti dok je jezera jer je vrijeme pokazalo da za plovidbu jezerom nije napravljeno ništa bolje, kaže Marko Brnović i obećava da će porodičnu tradiciju prenositi i na nove naraštaje.
- Čunovi su stari koliko i Skadarsko jezero, a izgleda da je na nama da tu tradiciju čuvamo dok god budemo mogli, započinje priču starina Janko Brnović, koji uprkos godinama još uvijek rabota u radionici, nadgleda sina Marka i daje mu savjete kako da čunovi koje rade budu savršeni!
U radionici Brnovića miriše plemenito drvo, a daske čekaju da ih vješte ruke majstora ugrade u neko od plovila. Zvuk teslice se prekida, a njegov sin Marko završava rabotu na jednom od plovila i sijeda sa nama. Vrijedni domaćini se izvinjavaju se što ih zatičemo prašnjave od rabote.
- Žurimo da stignemo na vrijeme da završimo brodove. Pogodili smo posao, a ne želimo da kasnimo, kaže Janko i dodaje da je pokojni otac Blažo, prenoseći mu zanat, ostavio i amanet.
- Vidim da ti fino ide i da si kadar da napraviš dobar čun. Ako misliš da radiš ovaj posao moraš da se držiš date riječi. Bolje je da ti kažu da si dobar čovjek, a loš majstor, nego obrnuto, prisjeća se Janko riječi svog oca i dodaje da će mu one dok je živ odzavanjati u ušima.
Nekad su kupci morali da zapucaju s kraja na kraj jezera da bi naručili čun. Ako kupcu obećaš da će čun biti gotov za tri neđelje, onda je to obećanje moralo da se ispuni. Danas telefoni olakšavaju komunikaciju, ali data riječ se u kući Brnovića poštuje kako tada tako i danas.
Čunovi su prepoznatljivost Skadarskog jezera i kao takvi su tretirani kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, jer u ovom obliku postoje samo kod nas. Neki istorijski podaci govore da je čun prisutan u ovim krajevima još od rimskog doba. Jedan francuski putopisac pisao je da su Crnogorci u svojim lako pokretljivim i brzim čunovima nanosili velike gubitke teško pokretnim turskim lađama na jezeru. Čunovi su vjekovima odolijevali ćudljovoj prirodi. U sezoni kiša bili su jedino prevozno sredstvo kojim su se mještani pojedinih sela mogli dovesti do obale od koje su zbog visokog vodostaja jezere odsječeni.
Gradnja čuna nije nimalo lak ni jednostavan posao. Šablona za izradu nema, nego se čamac radi na osjećaj, uz pomoć oštrog oka majstora i uz bogato iskustvo.
- Dovoljno je da se jedna daska pogrešno ugradi i rabota neće valjati. Čun mora biti simetričan da bi na vodi bio stabilan. Voda je u stvari vaga koja ga niveliše. Da bi bio stabilan daske moraju da budu iste krutosti i težine. Daska je živa stvar, morate je osjetiti i znati kako s njom, u koju se stranu savija, da li je sklona da “bježi” itd. Ako pogrešno procijenite drvo, čamac neće valjati, priča nam Janko i dodaje da se za spajanje dasaka koriste se ekseri, koji se zakivaju sa dvije strane. Šarafi nemaju efekta u izradi čunova, jer bi se od vibracija lako odvili i ispali.
Zbog specifične izrade i jedinstvene konstrukcije stari drveni čunovi najbolje odolijevaju prilikama na jezeru. Iskusni mještani naselja koja gravitiraju ka jezeru znaju da jaki vjetrovi i talasi mogu lako da okrenu brodove, dok manji čunovi uspijevaju da im odole.
- Vijek čuna je u prosjeku 15, pa čak i 20 godina. Treba ga čuvati zimi u zavjetrini, da ga vjetar ne šteti, a ljeti mu je najbolje u vodi, da ga ne peče Ilinsko sunce. Drvo treba čuvati, premazivati da bi trajalo. Moderni brodovi po jezeru ne mogu da izdrže 40% udara vjetra kao drveni čun. To je uslovljeno i građom, ali i oblikom ovog plovila koji je aerodinamičan, zašiljenog pramca stvoren da siječe talase, gromkim glasom zbori Janko, a Marko klimanjem glave potvrđuje očeve riječi.
Pet generacija Brnovića napravilo je u proteklih 150 godina stotine i stotine čunova koji su plovili crnogorskim vodama. Ovaj zanat u porodici Brnović započeo je Stanko u doba vladavine knjaza Nikole. Njegov sin Lazo, nastavio je zanat i prenio ga sinu Blažu koji je rođen 1910. godine. Žena Jovanka mu je pomagala u poslu i sve je rabotala oko čunova sa svojim mužom. Blažo je učio Janka, a uz njega je zanat zavolio i tada maleni Marko.
Nekada je Marko pomagao ocu, a danas je došlo vrijeme da Janko pomaže njemu.
- Dovoljno mi je da otac stoji pored mene dok radim. To mi daje samopouzdanje. Kad je stari uz mene, znam da neće biti nikakve greške. Sviđa mi se ovaj posao. To je tradicija i ne bih volio da stane ili ne daj bože izumre”, kaže Marko koji je ovaj posao zavolio uz pokojnog đeda.
- Iako me tata nagovarao da završim fakultet, ja sam izabrao da nastavim porodični zanat. Da je lako – nije, ali ja volim ovo da radim. Ima tu dosta rabote, nije lako prebacati i okrećati čunove. Samo dno čuna ima pola kubika daske što je skoro pola tone. Sreća koja me obuzme kada je čun gotov ne može da se uporedi sa nekim običnim poslovima, kaže Marko i dodaje da voli jezero, plovidbu i da mu to pričinjava radost koje se ne može parama platiti.
Danas Brnovići vode bitku za čunove, budući da su posljednji koji se bave njihvom izradom.
- Čunova biti dok je jezera jer je vrijeme pokazalo da za plovidbu jezerom nije napravljeno ništa bolje, kaže Marko i obećava da će porodičnu tradiciju prenositi i na nove naraštaje Brnovića.
Teslica je glavna alatka za gradnju čunova i uprkos napretku tehnologije dosad nije napravljena električna. Iako obojica važe za dobre majstore kažu da ne mogu nikad dostići vještinu koju je imao njihov predak Blažo koji je bio umjetnik za čunove. Sve što je imao od alata bile su teslica, ručna blanja i ručna šega. Nikad u ruke nije uzeo električnu spravu ili motornu šegu.
Vještina pravljenja barki je porodična tajna koja se prenosi s generacije na generaciju.
- Samo nekoliko caka da prenesemo, izradom čunova bi mogao da se bavi svako. Ali u tome je tajna našeg uspjeha i dugotrajnost tradicije. Mnogi su pokušavali da rade čunove, ali nijesu uspijevali. Znali su da daju nižu cijenu i primame neke naše mušterije, ali svi bi se vraćali kod nas kad bi dobijali čunove koji nijesu dobro urađeni, priča nam Marko.
.jpg)
