Turizam je šansa za bolji život svih građana

Najveći uspjeh jedne zemlje nije kada ljudi žele da je posjete, već kada oni koji u njoj žive žele da ostanu.

Ljeto je ove godine stiglo prije svog datuma. Nije čekalo kalendar da ga proglasi zvaničnim. Stiglo je kroz pune avio letove, prve gužve na šetalištima, punim terasama i kroz onu posebnu energiju koju prepoznajemo čim se turistička sezona zahukta. Vidjela sam sve to svojim očima. Čak mi se prijateljica dok smo šetale pored mora, a koja godinama već ljeti živi na primorju čudila, „jun, a vidi kao da je jul“.

Već tokom juna bilo je jasno da će Crna Gora ovog ljeta bilježiti odlične rezultate. I to je dobra vijest. Novi avio-letovi otvorili su vrata tržištima sa kojima smo godinama željeli bolju povezanost. Geopolitičke okolnosti preusmjerile su dio turističkih tokova prema sigurnim i atraktivnim destinacijama, a Crna Gora se našla među njima. Gosti su stigli ranije nego što se očekivalo, a optimizam koji prati početak sezone osjetio se širom zemlje. I ne samo na obali.

Posljednjih godina sve je očiglednije da turizam u Crnoj Gori više nije priča jednog dijela zemlje. Dok se na primorju traži mjesto više, planinski centri, nacionalni parkovi, jezera i sjever države privlače sve veći broj posjetilaca. Na primjer, Žabljak je ljeti destinacija za sebe. Isto važi i za mnoga mjesta na sjeveru koja sve uspješnije pokazuju da Crna Gora nije samo zemlja mora, već i planina, rijeka, šuma i prostora koji još uvijek imaju privilegiju autentičnosti. Turizam na sjeveru danas nije samo razvojna šansa za privredu. Za mnoga domaćinstva postao je razlog da ostanu, da se vrate ili da u mjestu svojih predaka vide budućnost. Posebno raduje činjenica da sve više mladih ljudi, povratnika na selo, porodica iz gradova i naših ljudi iz dijaspore ulaže u đedovinu, obnavlja stara imanja i razvija eko i etno turističke sadržaje. To je posljednjih godina dovelo do prave ekspanzije smještajnih kapaciteta i turističke ponude na sjeveru Crne Gore. Važno je da se taj razvoj odvija planski, uz poštovanje prirode, biodiverziteta i zakonskih standarda, kako bi upravo ono što danas predstavlja najveću vrijednost ovog prostora ostalo sačuvano i za buduće generacije.

A turizam je zato mnogo više od jedne privredne grane. On povezuje različite krajeve zemlje, otvara mogućnosti za lokalne zajednice, podstiče razvoj infrastrukture i stvara priliku da ono što imamo predstavimo svijetu na najbolji način. Malo je oblasti koje tako direktno utiču na svakodnevni život tolikog broja ljudi. Ali upravo zato što je toliko važan, o njemu vrijedi razmišljati i izvan sezonskih bilansa i rekordnih brojki.

Posljednjih godina zanimljivo je pratiti kako najuspješnije evropske destinacije razgovaraju o svojoj budućnosti. Ne pitaju više samo kako privući nove goste. Sve češće postavljaju jedno drugo pitanje: kako sačuvati kvalitet života i autentičnost mjesta koje je postalo poželjno. To nije pitanje protiv turizma. Naprotiv. To je pitanje njegove dugoročne vrijednosti.

Uspjeh jedne turističke destinacije ne mjeri se samo brojem ljudi koji dolaze. Mjeri se i time koliko uspijeva sačuvati ono zbog čega su ti ljudi uopšte poželjeli da dođu.

Autentičnost je danas najvrjednija turistička valuta. Ne može se izgraditi preko noći niti kupiti investicijama. Ona nastaje godinama, kroz kulturu, način života, gostoprimstvo, prirodu i karakter jednog mjesta. Gosti danas dolaze na neku destinaciju zbog osjećaja da su otkrili nešto posebno. Zbog šetnje starim gradom, pogleda sa planinskog vrha, razgovora sa domaćinom, ukusa lokalne hrane ili trenutka koji ne mogu pronaći nigdje drugo. Upravo zato Crna Gora danas ima veliku prednost. Još uvijek nije izgubila ono što je čini posebnom. I možda je upravo u tome naša najveća razvojna šansa. Da ne budemo destinacija jednog godišnjeg doba niti jedne regije. Da gost koji jutro provede uz more poželi da narednih dana otkrije planine, jezera, kanjone, stare gradove i ruralna domaćinstva. Jer, održivost turizma ne počinje ograničenjima. Ona počinje širenjem mogućnosti.

Možda najvažnije pitanje pred nama nije kakvu ćemo sezonu imati ovog ljeta. Mnogo je važnije kakvu ćemo zemlju imati za deset godina. Da li ćemo težiti samo novim rekordima ili stvaranju veće vrijednosti? Da li ćemo brojati isključivo dolaske ili ćemo graditi iskustva zbog kojih se ljudi vraćaju? Da li ćemo razvijati turizam kao prolazni uspjeh ili kao dugoročnu prednost? Odgovori na ta pitanja neće se vidjeti samo u statistici. Vidjeće se u kvalitetu života naših gradova i sela, u očuvanoj prirodi, u zadovoljstvu domaćina i u utisku koji gosti nose sa sobom kada se vrate kući.

Jer, između živjeti od turizma i živjeti uprkos turizmu postoji jedna važna riječ - ravnoteža. A upravo od nje zavisi da li ćemo i u godinama koje dolaze ostati zemlja koju ljudi žele da posjete, ali još važnije – zemlja u kojoj ljudi žele da žive.

Nije najveći uspjeh kada ljudi žele da dođu u neku zemlju. Najveći uspjeh je kada oni koji u njoj žive i ne žele da odu.