U pitomom dijelu Zete, između redova mladih maslina koje se presijavaju na jesenjem suncu, gusaka koje spokojno kljucaju travu i mirisa svježe iscijeđenog ulja, vlasnik gazdinstva Balša Baletić je pronašao svoj mir. Njegovo imanje u selu Srpska danas se prostire na oko 70 hiljada kvadrata sa više od 3.000 stabala masline, vlastitom uljarom Pieralisi i malim „ekosistemom“ domaćih životinja koje održavaju prirodnu ravnotežu.
Kada je sadio prve masline u Zeti, Balša Baletić imao je dva jasna cilja: da napravi zelenu oazu koja će trajati, i da kvalitet ulja u potpunosti zavisi od njegovih ruku i znanja, a ne od tuđih rokova i kompromisa.
Proizvodnja ulja nam ne određuje egzistenciju – to je dopunska priča zasnovana na ljubavi. Zato ne forsiramo kvantitet, već kvalitet - kaže Baletić za časopis Caffe Montenegro.
U Sjedinjene Države otisnuo se u februaru 2004. godine, „više avanturistički nego iz drugih razloga“. Prvi korak bio je Los Anđeles, kod rodbine; nakon nekoliko mjeseci samostalnog života – preokret ka Majamiju. Tenis je bio povod: rođake, prve dvije u Kaliforniji, vodile su ga da vidi čuvene akademije – Rick Macci (onaj iz filma o sestrama Williams) i Nick Bollettieri.
- Svidjelo mi se. Kako nijesam imao ,,svoje” mjesto, rekao sam: živjeću gdje mi je najljepše - prisjeća se.
Dvadeset i jednu godinu kasnije, Majami je i dalje njegova američka baza. Tamo je pokrenuo nekoliko kompanija – građevinske i trgovačku – i formirao porodicu. Supruga mu je Podgoričanka, upoznali su se u Budvi, iako su odrasli u istom podgoričkom kvartu – u ulici kod škole Maksim Gorki.
Tada je završavala master u Rimu, a drugi dio studija imala je u Fort Loderdejlu – bukvalno pored moje kuće. Tako je sve počelo; nakon par godina smo se vjenčali.
Danas imaju tri kćerke rođene u Majamiju i dva sina rođena u Podgorici – „jedina dva Zabjelčanina koja su odmah po rođenju dobila američki pasoš“, duhovit je Balša.
- Neću da djeca odrastaju uz kalendar play date-ova - kaže on.
Iako mu posao u Americi dobro ide, porodični razlozi presudili su da dio godine provodi u Crnoj Gori.
- Htio sam da djeca imaju djetinjstvo kao mi. U Americi ne mogu sama do prodavnice do 15. godine, a druženja se zakazuju devet dana unaprijed. To nije djetinjstvo.
Rješenje je kompromis: raspusti u Americi, škola u Crnoj Gori.
- Neću im nametati ni Ameriku ni Crnu Goru; neka biraju kad odrastu.
Govoreći o „izgubljenoj generaciji“ koja „ni tamo ni ovamo ne pripada“, dodaje da taj osjećaj ne želi za svoju djecu:
Tamo si uvijek stranac, a vremenom i ovdje prestaneš da pripadaš. Najteže je ne pripadati nigdje.
Veza sa zemljom potiče iz djetinjstva.
Rođen sam u Podgorici, naspram ,,Pobjede". Baba je živjela u ovoj kući u selu Srpska i jedina dječja ,,opasnost" bila je bunar. Volio sam da vrijeme provodim u ovo selo.
Kako je zarađivao u Americi, otkupljivao je parcele i sklapao imanje: danas oko 70.000 kvadrata zemljišta, 3.000 stabala masline, sopstvena uljara Pieralisi, i objekat u kojem je zaokružio cijeli proces – od berbe do flaše.
- U maslinarstvu je presudno da se plod, odmah nakon berbe, što prije iscijedi i pravilno skladišti da ne oksidira. Zato beremo dok uljara radi; poslije cijeđenja ulje ide u podrum. Sve je hladno cijeđenje - objašnjava domaćin.
Pitali su me zašto sam ulju dao ime baš ,,Oro" – otkud to ime? Zapravo, vrlo simbolično. Tražili smo naziv koji će biti i crnogorski i svjetski. ,,Oro" na italijanskom i španskom znači zlato, a maslinovo ulje se s razlogom zove “zlatna kap”. S druge strane, Oro je i crnogorska narodna igra – pokret, zajedništvo, radost. Sve se nekako spojilo u toj riječi. A kum ovog imena? Moja žena - dodaje uz osmijeh.
Sa grane pravo u mlin
Rodnost zasad nije velika – stabla su različite starosti, a mnoga će tek u narednim godinama prispjeti za punu berbu.
Najvažnije je da su plodovi zdravi, bez uboda maslinove muve. To dugujemo podneblju, prozračnosti maslinjaka, adekvatnim mjerama i uzgoju. Za druge potencijalne štetočine, poput stjenica, zadužena je živina – i to eliminiše potrebu za preparatima - kaže Baletić.
Tokom berbe, domaćina nijeste mogli razlikovati od radnika i prijatelja koji su došli da pomognu – bez „glume gazde“, već sa zasukanim rukavima. Do te mjere da je i kominu, nakon cijeđenja, provlačio kroz ruke.
- Dobro protrljate kominu među dlanovima, sačekate da se osuši – ako na koži ostane masnih tragova, stručnjaci kažu da parametri cijeđenja nijesu dobro podešeni - pokazuje Balša. Na rukama nije bilo viška ulja, a na izlazu iz separatora ulje se čisto odvajalo od vode. Voćni miris ispunio je prostor prije nego što je ulje spušteno u podrum sa salom za posjete, degustaciju i tankovima za čuvanje.
Sorti ima kao u mediteranskom vrtu
Prve masline Baletić je zasadio 2018. godine – 35 korijena. Već naredne godine broj je porastao na 1.000 novih sadnica različitih sorti: pendolino, lećino, istarska bjelica, žutica... Danas imanje broji oko 3.000 stabala, među kojima su mnoge tek u fazi sazrijevanja.
Sadio sam najkvalitetnije sorte sa najviše polifenola, nabavljene uglavnom iz Hrvatske, a dio iz Italije. Namjerno sam posadio iste sorte iz oba rasadnika – da vidim razliku. Pokazalo se da hrvatske bolje napreduju. Rasadnik Prud iz Hrvatske je, po mom mišljenju, najbolji na Balkanu - kaže Baletić.
Upozorava da se u Crnoj Gori često uvoze sadnice iz Albanije bez adekvatne kontrole, čime se unose bolesti.
- Jedna zaražena sadnica može uništiti cijeli maslinjak - kaže on.
Hobi koji je prerastao u porodični biznis
Iako ima čovjeka koji održava imanje kad je u Majamiju, Balša većinu posla radi sam: košenje, obradu, sadnju.
Amerikanci kažu: čuvaj hobi da ti ne postane biznis. Ja sam to već prekršio – hobi je postao biznis, ali porodični.
Posebno pamti prvu flašu: sa kćerkama (tada 14 i 12 godina) punio je boce pet–šest sati, lijepio etikete i uživao u tom trenutku.
To je bio pravi porodični osjećaj.
Živina kao „zeleni tim“
Užurbanost na gazdinstvu začinjavaju jata gusaka, pataka, kokošaka i morki, koje nijesu tu samo da oplemene dvorište već i da štite masline od insekata. Uzgoj živine u mobilnim objektima koje ,,šetamo" po imanju, pored domaćih jaja, daje i dodatnu vrijednost – organsko đubrivo koje hrani zemlju i čuva balans - objašnjava Baletić.
Dizajn etikete uradili su prijatelji dizajneri, potpuno volonterski, „iz ljubavi“.
Solidarnost komšija posebno ga je dirnula: „Kad smo krenuli berbu, došli su ljudi iz sela – nisam ih ni zvao. Dva dana brali su bez nadoknade, samo da pomognu. To je dokaz da nije tačno ono da Crnogorac ne voli uspjeh drugoga.“
Brojke, kvalitet i tržište
Prošle godine Baletići su ubrali preko 10 tona maslina i dobili oko 800 litara ulja. Na tržište su izašli 4. septembra, a sve količine su rasprodate u četrdesetak dana – i to privatnim kupcima i ugostiteljskim objektima.
Najvažnija je zdrava sirovina. Poslije toga brzina prerade i skladištenje u inoks posudama, hermetički zatvoreno, uz zaštitu od svjetlosti i kiseonika. Naše ulje je ekstra djevičansko. Iako na flaši piše 18 mjeseci, ako se dobro čuva, traje i do dvije godine - kaže Balša.
Početnu tremu i nervozu berbe ubrzo su zamijenili rutina, umor – i ponos. Nijesam imao dilemu hoće li masline uspijevati u Srpskoj. Najbolja potvrda su stabla koja je moj otac Branislav zasadio prije skoro 30 godina, i koja i danas rađaju ispred kuće.
Dodaje da se crnogorski maslinjaci godinama šire i van Primorja:
Zeta, Tuzi i Podgorica su idealno područje za maslinarstvo – potvrđuju to i Plantaže, ali i brojni manji i veći zasadi kolega maslinara koji se, na sreću, iz godine u godinu uvećavaju.
Za Balšu Baletića dilema „Amerika ili Crna Gora“ ne postoji.
Može i jedno i drugo, uz dobru organizaciju. Već četiri–pet godina tako funkcionišemo.
Na kraju se prisjeća očeve rečenice – koji je bio građevinski inženjer 90-ih godina:
Od Drugog svjetskog rata slušam ,,biće bolje"… Ipak, Balša dodaje:
Crna Gora nudi miran, lagodan život. U Americi se radi 24 sata. Ko hoće da uspije tamo, ne treba da ide kao radna snaga, već da preuzme odgovornost i organizuje ljude.
A na svom imanju, među redovima maslina, maslinovim lišćem, guskama i dječijim smijehom, Balša Baletić potvrđuje – može se uspješno živjeti i u Majamiju, i u Zeti.
