Poštovani, nadam se da ste se odmorili.  Nijesmo. 

Ljeto kao uvijek odlazi, polako, ali odlazi. Nijesmo sigurni usljed klimatskih promjena i vatrenog ljeta Gospodnjeg 2024. da li će možda odložiti odlazak ili će u žurbi pokupiti zrake sunca i neđe drugo nekom drugom zasijati ranije… 

I ptice na grani, a pogotovo one, znaju da je natprosječno vrelo ljeto rezultat klimatskih promjena, to jest ljudskog nemara za planetu na kojoj žive. Tako da se prognozirati očigledno ništa ne može. Prošle zime nijesmo imali snijega, ovog ljeta gorjelo je i bukvalno… 

Kako ste preživjeli ili živjeli ovo ljeto? 

Ljudi u gradovima gdje je asfalt ispuštao miris bitumena, a vazduh sagorele šume… nijesu imali izbora, nego da se bore za puko disanje kad se maknu ispod klima uređaja. Više umara vrućina, nego posao kažu ovi što rade unutra, a oni koji su radili vanjske poslove, za njih ne znam kako su pretekli… 

Nadam se da je što više vas ipak uživalo u blagodetima godišnjih odmora i ljeta, na moru, planinama… gdje god ste željeli, i da vam je bilo lijepo, i da ste se ODMORILI. Jer, „Putovanja i odmori su svačije pravo i obaveza“ – baš kao što je slogan Svjetskog dana turizma 1983. godine glasio. Od tada je prošla 41 godina i svijet se uveliko  promijenio, ali za to sam da ovaj moto treba i da se usvoji kao pravilo i primjenjuje zauvijek.

Jer, „Putovanja i odmori su svačije pravo i obaveza“ – baš kao što je slogan Svjetskog dana turizma 1983. godine glasio. Od tada je prošla 41 godina i svijet se uveliko  promijenio, ali za to sam da ovaj moto treba i da se usvoji kao pravilo i primjenjuje zauvijek.

Ljeto odlazi… istina. Ali ako bude raspoloženo možda i potraje, i eto šanse za one koji nijesu ljetos odmarali, da se na miru i bez gužvi odmaraju i uživaju đe god požele. Uostalom, dosta je putnika planiralo odmor upravo u septembru i sve se više smatra da je to pravi odmor, manje vreline, dovoljno sunca i tišine, cijene povoljnije, ceste rasterećenije…

Grije nam sunce i dalje, lubenica još ima, na pijacama, u piljarama i na tezgama pored puteva… Kad ih nestane na tezgama pored puteva prošla je i ljetnja sezona… Breskve Plantažine meke i sočne kao zalasci na moru, podsjećaju da je ostalo još malo od ljeta. Iskoristite to „još malo“ druženja sa porodicom, sa prijateljima, znoja koji nam ne smeta jer nije iz teretane. 

Svakom septembar nešto znači, đaci su prva asocijacija i početak školske godine… ali septembar ima milion simbolika… 

U septembru počinjemo mejlove sa neslavnim početkom: „Poštovani, nadam se da ste se odmorili.“ A u sebi čujemo glas koji otud viče „nijesmo“. Isti je neizgovoreni, nenapisani odgovor i kad nama stigne mejl sa takvim početkom. Nijesmo. Jer, odmora i ljeta nikad dosta. 

U septembru počinjemo mejlove sa neslavnim početkom: „Poštovani, nadam se da ste se odmorili.“ A u sebi čujemo glas koji otud viče „nijesmo“. Isti je neizgovoreni, nenapisani odgovor i kad nama stigne mejl sa takvim početkom. Nijesmo. Jer, odmora i ljeta nikad dosta.

Ali, eto, to je ljeto. Uvuče te u svoj zagrljaj topline, raznježi i razmazi… obraduje te dolaskom dragih ljudi iz daljine… A, onda ti samo kaže: Odoh, ćao, vrijeme je da misliš o sezoni grijanja… zimnici, pakovanju školskih ranaca, zijevanje kroz kišom okupan prozor… Vrijeme je za zbogom ljeto. Zato iskoristimo ovo što je ostalo od ljeta ili koliko ljeto ostane kod nas, prije to „zbogom“, jer nekad bude iznenada zbogom. 

Naravno, jesen može biti divna. Nekad nije sve do vremenskih prilika, i do nas je. Svaki dan ima svoju draž jer se ni jedan u našem životu ne ponavlja i ne vraća nazad.