U posjeti prijateljima u Starom Baru: Stara Čaršija Resort & SPA
Stara Čaršija Resort & SPA je primjer kako se Starom Baru vraća duh minulih vremena. Na mjestu nekadašnjih starih kuća prije neku godinu počeo je lagano, kamen po kamen, da niče novi objekat. Dođu ljudi sa strane, vide ga, pa mu se dive. Pitaju se, a pitaju i druge je li to stari objekat koji je renoviran, ili je neko napravio novi objekat koji izgleda kao stari. U Staroj čaršiji je svako stablo moralo biti sačuvano, a objekat se prilagođavao prirodi.
„Nema Bara do cara“, zborili su nekad stari. Bilo je to slavno doba barske čaršije, kad je u njoj bilo desetine doganja, dućana, magaza, aščinica, kovačnica, berbernica, pekara, zlatara... Da nam je moglo biti da prošetamo tim sokacima, vidjeli bi i čuli, ono što znamo iz starih zapisa i poneke stare fotografije. Na minderlucima su mejštani sjedjeli, srkali kafu i čaj i divanili. Vrijedne zanatlije kuju, mjere, šiju, briju, peku, sijeku, broje, viču, begenišu robu, cjenkaju se, dozivaju, a bogomi u gužvi nerijetko i zapjevaju kako nema Bara do cara. Od tog zemana prođe dosta. Iseliše se mnoge porodice posebno od kad novi grad poče da niče na pjenu od mora. Pade zaborav na staru barsku čaršiju, poče bršljan da razbija zidove, opustješe mnoge kuće, padoše krovovi i odžaci. Mještani se trbuhom za kruhom rasuše po svijetu tražeći nafaku u varošima đe je malo ko razumio kada bi im pričali o čaršiji kakve nema do cara. Ali kako s pjesmom obično biva, kad se najtiše pjeva - najbolje se čuje. Ponajviše zasluge za to nosi Hajriz - Hačko Brčvak, biznismen i dobrotvor. Veliki ljudi rađaju velike ideje, a za njih onda nema prepreka. Na mjestu nekadašnjih starih kuća prije neku godinu počeo je lagano, kamen po kamen, da niče novi objekat. Dođu ljudi sa strane, vide ga, pa mu se dive. Pitaju se, a pitaju i druge je li to stari objekat koji je renoviran, ili je neko napravio novi objekat koji izgleda kao stari. „Stara čaršija“ je primjer kako se Starom Baru vraća duh minulih vremena. Jer duh je bitniji od tijela i oblika. Zbog takve ideje i prirode stvari u Staroj čaršiji se čuva svako stablo. Ona imaju prednost nad građevinom. Zbog toga je Brčvak tri puta vraćao plan na doradu. Svako je drvo moralo biti sačuvano, a objekat se prilagođavao prirodi.
Topla dobrodošlica u duhu tradicije
Vernes Zagora, vispreni mladić, zadužen za prodaju i marketing čeka nas pred vratima restorana. Kao dobar domaćin vodi nas kroz cio objekat pokazujući nam sve detalje. Oduševljeni smo spojem kamena, drveta i kovanog gvožđa. Sve je domaće, a inostrani materijali su korišteni samo onamo gdje je bilo neophodno. Zato enterijer i eksterijer izgledaju kao u starim čaršijskim kućama. Izlazimo na gornju terasu i zatičemo je punu gostiju koji uživaju u hrani i piću. Sijedamo i mi prihvatajući sa zadovoljstvom sok od nane kao osvježenje.
- VERNES ZAGORA - prodaja i marketing
Na terasi pirka vjetar, a u vazduhu se miješaju mirisi mora i čuvenih barskih maslinjaka. Uživamo u pogledu na ogromnu tvrđavu iza koje se nadvijaju planine i gusti sivi oblaci koji su nagovještavali kišu. Dok pričamo o uticaju Mlečana i Turaka koji su tvrđavu i varoš gradili vjekovima, Vernes nam govori da je 2004. godine prodato samo 200 ulaznica za obilazak ovog kulturno-istorijskog bisera. - Ovo mjesto ima ogroman potencijal za razvoj kulturnog i aktivnog turizma. Gospodin Brčvak je to prepoznao i otkupio je dio zemljišta kako bi realizovao svoju ideju. Restoran je otvoren prije dvije godine i stekao je odmah klijentelu zahvaljujući odličnoj hrani, ljubaznom osoblju, neobičnom servisu i usluzi koji su se ljudima veoma dopali, kaže Zagora i dodaje da je hotel svoja vrata za goste otvorio krajem juna prošle godine.Veliko otvaranje kompletiranog kompleksa “Stare čaršije” bilo je predviđeno za maj ove godine, ali zbog problema koje je izazvao covid virus, sve je prolongirano. Radnici su uglavnom iz Srbije i sa Kosova, dok se čeka i kompletna oprema i radnici za SPA i Wellness centar koji treba da stignu iz Turske. Kad sve bude gotovo uz restoran i hotel, tu će biti i centar sa turskim kupatilom i hamamom. Daje to nadu da će u postsezoni rezultati biti bolji nego u špicu ove sezone za zaborav.
Domaće i strano na jednoj trpezi
Princip autentičnosti u gradnji objekta zadržan je, uglavnom, i u kuhinji. Gosti mogu da probaju lokalnu kuhinju koja je za mnoge goste sa strane čudan spoj italijanske i orijentalne kuhinje. No, neobična jela ih ne ostavljaju ravnodušnim, kaže naš sagovornik. Naprotiv, gosti uživaju u jelima kao što je imam bajaldi. Riječ je o jelu koje su donijeli Turci, ali koje se u postojbini više ne sprema. Lokalno stanovništvo je sačuvalo recept i danas sprema ovo jelo od plavog patlidžana u maslinovom ulju. Imam bajaldi može da se služi i kao toplo i kao hladno predjelo. Legenda kaže da se imam onesvijestio kada je probao ovo jelo, jer je za njega potrošeno mnogo maslinovog ulja, koje je uvijek bilo na cijeni i kao hrana i kao lijek.
- REDŽEP ŠABOVIĆ - šef restorana
- Stranci, ma koliko imali dobru ponudu internacionalne kuhinje, najčešće radije biraju lokalne specijalitete, jer oni ostaju u njihovom sjećanju kao jedna od uspomena sa puta. Lično smatram da je to jedna od naših prednosti i šansa za razvoj barskog turizma upravo leži u toj specifičnosti, kaže Zagora. Stara čaršija pored lokalnih specijaliteta ima i vrhunski gril program i jela internacionalne kuhinje. Steak meni je nešto što je apsolutni hit. Dva kuvara koji su radili u restoranima čuvenog Nusreta pola godine su držali obuke osoblju “Stare čaršije”, uspostavili su jelovnik, ali i način servisa hrane koji oduševljava sve naše goste zbog svoje atraktivnosti. Razgovoru se priključuje Šef restorana Redžep Šabović, kojeg smo do tada gledali kako na neobičan način gostima servira hranu. Iskusni majstor kaže da od vlasnika imaju veliki vjetar u leđa kada su u pitanju sticanje novih znanja i inovacije. Zahvalan je jer je imao priliku da svoja znanja i vještine unaprijedi i kroz praksu, ali i kroz teoriju. - Nije bilo lako. STEAK MENI JE NEŠTO ŠTO JE APSOLUTNI HIT. DVA KUVARA KOJI SU RADILI U RESTORANIMA ČUVENOG NUSRETA POLA GODINE SU DRŽALI OBUKE OSOBLJU “STARE ČARŠIJE”, USPOSTAVILI SU JELOVNIK, ALI I NAČIN SERVISA HRANE KOJI ODUŠEVLJAVA SVE NAŠE GOSTE ZBOG SVOJE ATRAKTIVNOSTI
Dok radite servis u svakom momentu u rukama vam je 26 cm dug oštar nož. Mali trenutak nepažnje i možete da se opasno povrijedite. No, želja za učenjem nečeg novog nas je vodila i danas smo zbog toga svi vrlo srećni, ističe Šabović. Dok uživamo u vrhunski pripremljenom i serviranom jelu, on nastavlja da nam objašnjava principe pripreme mesa.
Dobra priprema je pola posla - Postoje dva načina pripreme mesa: mokro i suvo zrenje. Prvo se koristi za pripreme bifteka, bon filea i file minjona, koji sazrijevaju u sopstvenoj krvi između 21 i 23 dana. Meso se drži na temperaturi od 0 do +2 stepena i svakoga dana ga je neophodno okretati kako bi zadržalo svoju slast. S druge strane ti bon stek, Njujork stek, Dalas stek i tomahavk se pripremaju kroz proces suvog zrenja. Meso se drži u specijalnim komorama do 90 dana. U procesu pored kvalitetnog mesa ključnu ulogu igraju ploče himalajske soli koje se stavljaju preko mesa, kao i UV zraci koji ubijaju bakterije i pomažu da se meso očuva tokom zrijevanja, objašnjava nam Šabović i dodaje da je najbolje kada je meso srednje pečeno, pa zadrži slast, ukus i miris. Uz kompletan steak house program služi se pečena krtola aromatizovana ruzmarinom, bosiljkom i maslinovim uljem.
IMAM BAJALDI - sačuvana gastronomska dragocjenost Riječ je o jelu koje su donijeli Turci, ali koje se u postojbini više ne sprema. Lokalno stanovništvo je sačuvalo recept i danas sprema ovo jelo od plavog patlidžana u maslinovom ulju. Imam bajaldi može da se služi i kao toplo i kao hladno predjelo. Legenda kaže da se imam onesvijestio kada je probao ovo jelo, jer je za njega potrošeno mnogo maslinovog ulja, koje je uvijek bilo na cijeni i kao hrana i kao lijek.
Na taj način je zaokružen jedan proces naturalne proizvodnje i plasmana. Šabović ističe da je kroz svakodnevni kontakt primjetio da su stranci koji nijesu često u prilici da se susretnu sa kuhinjom kao što je ona sa ovih prostora, posebno oduševljeni lokalnim specijalitetima. Sirevi su nešto, kako kaže, čime se gosti prijatno iznenade. Kravlji i kozji, dimljeni, sir u ulju… Svaki je na svoj način specifičan i ima svoju priču. - Smatram da je posebno važno da se iskoriste postojeći i razvijaju novi kapaciteti za proizvodnju hrane, jer ono što Crna Gora ima da ponudi nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Mora se, međutim, uložiti i u edukaciju kadrova jer je to ono u čemu oskudijevamo. Bez školovanog kadra u turizmu, hotelijerstvu i ugostiteljstvu prostor za razvoj nam je ograničen, ističe Šabović i kaže da u tim oblastima najviše dolazi do izražaja kombinacija znanja i vaspitanja.
STABLA BITNIJA OD OBJEKATA
Većina objekata u “Staroj čaršiji” nosi ime po drvetu pored kojeg se nalazi. Tu su “Nar”, “Oliva”, “Pino” i “Mimoza”, dok “Kula” ime nosi po Sahat-kuli naspram koje se nalazi. Zanimljivo je da je plan pravljen tako da nijedno od stabala ne bude posječeno. - Prilikom izgradnje objekta vodili smo se istom logikom kao u nabavci hrane. Sve što može da se kupi u Crnoj Gori, što je autentično i domaće, to smo koristili. Naravno, neke stvari smo morali da uvozimo, ali samo u mjeri u kojoj je bilo neophodno, kaže Zagora. Stara Čaršija Resort & SPA sadrži i 32 apartmana različite veličine, od single površine 18m2 do penthouse apartmana koji ima 105m2. Svaka od soba ima jedan kameni zid dok su ostali u bijelo okrečeni. Najviše je korišten kamen, drvo i kovano gvožđe. Na podovima su stari ćilimi za koje nam Zagora priča da su ih otkupljivali širom Crne Gore.
- Ovakve stvari su, nažalost, postale jako rijetke jer ih ljudi ne čuvaju. Upravo ćilimi daju poseban šmek svakoj od naših smještajnih jedinica. Naravno, tu su i posebno birani keramički prekidači i dekorativni kablovi za struju koji izgledaju kao da su stari stotinjak godina. Poseban detalj koji ljudima stvara utisak da je riječ o starom objektu jesu tavanske grede u svod od soba. Naime, kada je rušen hotel “Durmitor” ostalo je preko 2000 starih greda. ZLATKO VUJOTIĆ koji je dizajnirao enterijer i eksterijer “Stare čaršije” uklopio ih je i sada one krase svaki od apartmana. Kamen iz podgoričkog hotela “Crna Gora” ugrađen je u recepciju, a stepenice su nekad bile djelovi bokeških ponti. Ograde su građene po ugledu na one u Trogiru, a iste su korištene i u Mostaru, na Starom mostu. Bitno je istaći i da je kompletan hotelski namještaj rađen ručno kao brend Stare Čaršije. Zbog svega ovog, kao i mnoštva drugih detalja, Stara Čaršija ima jedinstveni i neponovljivi duh. No, ono što posebno oduševljava goste je pogled ka zidinama Starog Bara. Pričaju nam da im je poseban ugođaj kada se ujutro probude i kroz prozor sobe ugledaju tvrđavu, kazuje nam Zagora dok obilazimo ovo predivno zdanje. Uskoro će biti gotov i Spa Wellnes centar, koji će pored turskog kupatila imati i zatvoreni bazen. Objekat će imati i dva spoljašna bazena – za plivače i neplivače.
Bez najbolje sirovine nema vrhunske kuhinje
U “Staru čaršiju” pristižu novi gosti, pa vrijedni šef restorana ide dalje za poslom, a mi nastavljamo razgovor sa Zagorom o tome kako i gdje nabavljaju sirovine od kojih pripremaju sve te đakonije kojima su nas poslužili. - Sirovine su za svako jelo veoma bitne. Nije se uvijek lako držati ideje o promovisanju specifičnosti lokalne kuhinje i plasiranju lokalnih proizvoda. Meso nabavljamo iz Crne Gore, ali nije jednostavno obezbijediti dovoljne količine dobre teletine i junetine. Nekad meso moramo da tražimo u četiri, pet opština na sjeveru. No, samo je otkup sirovina od lokalnog stanovništva ispravan princip jer se tako jačaju veze između proizvođača, privrednika i ugostitelja, a od takve poslovne filozofije svi imaju benefit, ističe naš sagovornik.
- U Bijelom Polju imamo svoju proizvodnju i skladištenje mesa, a proces obuhvata u daljoj fazi i pripremu i serviranje mesa. Tokom pripreme se otklanjaju djelovi koji su manje jestivi kako bi gost dobio najbolje parče mesa. Takvo meso je mnogo kvalitetnije i ukusnije i svakako je nešto zbog čega je naš restoran poznat i priznat, ističe Zagora i dodaje da neka jela imaju i specifične nazive kao npr “Lokum steak” koji je kovanica zapadne i orijentalne terminologije.
SIMBOL SUŽIVOTA NA OVIM PROSTORIMA
Na najvišoj tački “Stare čaršije” nalazi se biblioteka napravljena kako bi hedonistički ugođaj gostima bio potpun. Tu posjetioci mogu naći mnoštvo knjiga o Crnoj Gori, ali i okolnim zemljama. Zagora kaže da turisti koji dođu cio Balkan posmatraju kao jednu destinaciju, pa su se trudili da im kroz knjige na četiri jezika približe destinaciju koju su posjetili. - Ima tu i prevedenih djela Andrića i Selimovića, istorijskih i geografskih knjiga, sve ono što će strancima pomoći da shvate ovaj naš kutak svijeta. Neizostavna je i religijska literatura, jer su tri velike religije ostavile neizbrisiv trag u ovim krajevima. Priča o njima je priča o suživotu i nadamo se da će tako biti dok je svijeta i vijeka. Naš logotip upravo simbolizuje tu beskonačnost i sinergiju, kaže nam Zagora. Iz biblioteke se izlazi na predivnu terasu sa koje puca pogled na cio Stari Bar. Zagora kazuje da je ova pozicija postala vrlo popularna za vjenčanja i vjeridbe jer ima sjajnu atmosferu. - Znamo da su to ljudima sjećanja za cio život pa se maksimalno angažujemo da im te momente učinimo ljepšim. Mi na taj način postajemo dio njihovih najljepših uspomena i veoma smo srećni što pomažemo ljudima da budu srećni, kroz osmijeh priča naš sagovornik.
Ideja nikad ne fali
U restoranu prave svoje džemove, ajvar, pinđur, domaće sokove i smutije, maslinovo i čorokotovo ulje (od crnog kima). Svi ovi delikatesi su oduševili kako strane, tako i domaće goste. Jedan od specijaliteta kuće je pjat “Stara čaršija” na kojem ima devet lokalnih specijaliteta. Zagora kaže da je to najbolje od najboljeg, ponos starobarske kuhinje. Među njima su japrak u listu od vinove loze, barske masline sa peršunom i uljem, patlidžani u pavlaci, Imam bajeldi… - Sač pod jufkom je još jedan od izuma tima kuvara “Stare čaršije”. Na tepsiju sa mesom i povrćem koje je pečeno ispod sača razvuče se tijesto i onda se sve to zapeče u peći na drva. To jelo je od prvog dana apsolutni hit jer ima nevjerovatan ukus, kazuje nam Zagora.
Pice se spremaju u peći na drva po recepturi iz podgoričke “Kalabrije”. Pored nekoliko internacionalnih recepata, dobro su se pozicionirale i “starobarska” sa kozjim sirom, paradajzom, rukolom i maslinama, kao i vegeterijanska pizza “Montenegrina”. Domaći deserti su orijentalni specijaliteti kao što su baklava sa orasima, tre leće, urmašice, tulumbe… U kuhinji su osmislili i baklavu sa pistaćima i kuglom vanile, koja donekle ublažava jačinu šerbeta i čini ovu deliciju potpuno drugačijom.
Naš domaćin nam priča kako je jedan od specijaliteta kuće, osvježavajući sok od nane nastao potpuno slučajno usljed male zabune. Naime, u trebovanju je trebalo da bude tri kilograma banana, ali je stiglo tri kila nane.
- U prvom momentu nijesmo znali šta da radimo s toliko nane. Probali smo da napravimo sok, on je ispao sjajan i danas je jedan od najprodavanijih artikala. Sedam od deset gostiju ga naruči, priča nam Zagora.
BAŠTA ZA DIVAN I MERAK
Bašta je omiljeno mjesto za ljubitelje kafe i nargile. Na udobnim minderlucima ugodno je za divan, pa sve veći broj ljudi dolazi upravo da bi ovdje provodio trenutke za odmor. Kako i ne bi, kad ovdje ispijajući kafu iz fildžana sa bakarne tacne, sa lokumom i kockama šećera, i pušeći nargilu za trenutak pomislite da ste u nekoj davnoj starobarskoj priči. - Brojni gosti poslije obroka naruče kafu, ali traže da se iz restoranskog dijela prebace ovdje da uživaju u prirodi. Zbog toga planiramo da ovaj dio proširimo, zasadimo masline i mandarine u čijoj hladovini će gosti uživati, kaže Zagora.
Stara čaršija se i dalje širi
Na kraju obilaska domaćin nam priča da projekat “Stare čaršije” nastavlja i dalje da se razvija. Iznad puta u starom maslinjaku planiraju da grade nekoliko bungalova, po ugledu na stare kuće u maslinicima. U toku je izrada projekta i dobijanje dozvola. Biće to, prema njegovim riječima, priča koja će u postsezoni 2021. obogatiti turističku ponudu Starog Bara.
U “Staroj čaršiji” smo proveli divne trenutke. Kada smo se pozdravljali sa našim domaćinima primijetili smo da gustih sivih oblaka s početka priče nema. “Stara čaršija” je ostala da blista okupana suncem. Nadamo se skorom ponovnom boravku kod divnih ljudi i prijatelja, nastavku lijepih priča i onom divnom osjećaju koji vas obuzme kada se vratite u svoju čaršiju.