Caffe slicica naslovne pored logoa

DZT Banner GLC 470x90 EN

Iskoristi dan: simbol grada pod Goricom

Podgorica pod Goricom
Stvarnost podgoričkih ulica postale su cjelodnevne gužve i sirene, redovi u marketima, na šalterima i sve češće “pardon” pri mimoilaženju na ulici. Od malog, nepripremljenog centra zemlje, ona polako, iz dana u dan dobija obrise velikog grada,

onog u koji se dolazi i ostaje, po šablonu mnogih evropskih kolega. Istovremeno, postaje mjesto iz kojeg pobjegnemo za vikend, negdje južnije, do mora, negdje u prirodu, negdje gdje ćemo provjetriti tijelo i obnoviti živce pred još jedan poneđeljak. Zamjeramo joj puno toga, sve lošiji vazduh zimi, isijavanje betona ljeti, to što nema pravi bioskop, još po koju večernju scenu, koncertnu dvoranu… Moglo bi se tu nabrojati mnogo toga. No, u svim tim nedostacima često zaboravljamo njene male, nenametljive dragulje do kojih se stiže lako, koji ne zahtjevaju ni planiranje, ni putovanje, ni posebne dane.

Jedan takav dragulj smjestio se u samom centru grada, nenametljivo vireći iza blokova svježe okrečenih fasada. No, tačnije bi bilo reći da se grad smjestio oko njega i u njegovom podnožju. 

Brdo Gorica, u starom jezgru Podgorice, bilo je, i još uvijek jeste, najljepši simbol grada. Čak i u najsivljim zimskim danima, kada se čini da nikad i nije svanulo, njeni visoki, zeleni vrhovi probijaju monotoniju i pozivaju na avanturu. Ljeti, kada je u zraku ognjeni talas koji krivi sliku dok hodamo, ona je zelena oaza grada. Okružena sivim ulicama, oštrim višespratnicama i sve debljim slojem betona kojim nemilosrdno zasipamo grad, Gorica je posljednje uporište divljine, mjesto gdje cvrkuti nadjačavaju sirene a miris četinara razgrađuje smog.

Važan izvor života
Omanje brdo, svega stotinjak metara iznad krovova Nove varoši, bilo je važan izvor života za naseljenike nekadašnje Podgorice. Rijetke, stare fotografije grada, prije male varoši uz obale Morače i Ribnice, svjedoče o tome na čudan način. Na njima ovo malo centralno brdo uvijek zjapi golo, sa pokojim rijetkim, preostalim drvetom.
U doba ratova, kada je strateški bitan grad bio pod stalnom opsadom moćnih imperija ili surovo bombardovan i zatrijet do temelja, Gorica je bila način da se preživi zima, koliko toliko ugrije kućište i pretvori u dom. Otuda gole fotografije, ali otuda i potreba da se kreće iznova i obnavlja, toliko karakteristična, jednako za Goricu i Podgoricu.
Danas je ta fotografija značajno drugačija. Ništa od sivila krševitog, nabijenog brda ne može se vidjeti, makar ne sa njene južne strane kojim već nekoliko desetina godina vlada sočna četinarska šuma koja je i postala zaštitni znak ovog brda i još jedan simbol Podgorice.
TEKST: ANA ĐURKOVIĆ; FOTOGRAFIJE: NIKOLA PEJOVIĆ


Opširnije u štampanom izdanju

 Caffe Montenegro logo bijeli

Jedini specijalizovani časopis o ugostiteljstvu i turizmu u Crnoj Gori

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

E-mail: redakcija.caffemontenegro@gmail.com

Podgorica

 

CAFFE MONTENEGRO u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!