Kuvarica Jelica Pešić prvog privatnog, nacionalnog restorana “Dva jelena” u Beranama
Punih šest decenija vlasnica prvog privatnog, nacionalnog restorana “Dva jelena” u Beranama Jelica Pešić posvećena je kulinarstvu, njeni specijaliteti oduševljavali su brojne državnike i putnike namjernike, a tokom svoje bogate karijere ostala je privržena tradicionalnim jelima iz raskošne crnogorske kuhinje. Jelica je dobitnica mnogobrojnih priznanja i nagrada. O njenom predanom radu i ljubavi prema kuhinji svjedoče i brojni domaći i strani gosti, desetine generacija na koje je nesebično prenosila znanje, kao i stranice crnogorskih kuvara.

U djetinjstvu zavoljela kulinarstvo
Jelica Pešić je odrasla i osnovnu školu završila u Banatskom Brestovcu, a ovaj gastronomski šarolik kraj Srbije nesumnjivo je uticao da već u djetinjstvu zavoli kulinarstvo. “Majka Rosa mi je bila izvanredna domaćica, kao i sestre Mima i Milena, koje danas žive u Beogradu i u Kraljevu. U mjestu gdje sam odrasla, žene su tradicionalno bile veoma posvećene kuhinji. Radile su poljske radove, a kada završe sa poslom, spremala su se razna jela. Trpeza je bila bogata i na njoj nikada nije bilo samo jedno jelo. Svaka kuća imala je guske, patke, kokoške, ćurke, prasiće, jagnjad i sve ostale namirnice potrebne domaćici za pripremu jela”, priča Pešić za Caffe Montenegro. Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, odlučila je da konkuriše za upis u Srednju školu za obrazovanje turističkih i ugostiteljskih radnika u Beogradu, u generaciji 1961/62. godine. Na prijemni ispit je pošla sa ocem i uspjela je da upiše ono što je željela, a to je kulinarstvo. Dobila je stipendiju, a za to su od jednake važnosti bili odličan uspjeh i naklonjenost struci. “Dobro pamtim srednjoškolske dane. Bila sam u sobi u internatu sa tri Mađarice (Etelka, Mariška i Piroška) i druženje sa njima zauvijek ću pamtiti kao jedan od najljepših perioda mog života. Zahvaljujući ovom iskustvu, počela sam da učim mađarski, jer su moje cimerke slabo govorile naš jezik. Ovo je bila i svojevrsna razmjena kultura koja je moj mladi život veoma obogatila“, kaže Pešić.

LJUBAV PREMA KULINARSTVU PRENIJELA NA DJECU I UNUKE
Jelica Pešić i dalje je aktivna u svojoj profesiji, a posao obavlja sa posvećenošću i inovativnošću, uz moto kojeg se svih ovih godina drži i koji je tajna njenog uspjeha: „Dobro spremljena hrana je ljubav“. Tu ljubav je prenijela i na svoju djecu i unuke, koji čuvaju i nastavljaju porodičnu tradiciju. Njena kćerka Valentina nastavnik je kuvarstva u školskom centru „Vukadin Vukadinović“, kćerka Vesna radi u hotelijerstvu u Švajcarskoj, dok je sin Zvezdan, nekadašnji reprezentativac Crne Gore u skijanju sa puno osvojenih zlatnih medalja, suvlasnik restorana „Dva Jelena“. Snaha Beba je pored savremenih i inovativnih jela sa entuzijazmom naučila i prihvatila načine pripremanja nacionalnih jela. Jelicina unuka Anđela, magistar engleske i francuske književnosti, posle studija u Švajcarskoj, radi u ovoj zemlji kao profesor u gimnaziji. I ona je ostala vjerna porodičnoj tradiciji i podrška je suprugu Džoelu, švajcarskom hotelijeru. Unuka Isidora apsolvent je prava u Novom Sadu, dok je unuk Kristijan student međunarodnog menadžmenta u Švajcarskoj.

Jelica je kuvala i za Tita
U Beogradu je još više zavoljela buduću profesiju. Sa kolegama je bila na praktičnoj nastavi u hotelu Palas, Metropolu, Mažestiku... Njena generacija smatra se jednom od najboljih generacija škole, u klasi profesora Saje Divanovića, Rodoljuba Stojanovića i Vere Pantović. Posao kuvara bio je više cijenjen i nagrađivan nego danas, pa se i ona mnogo trudila i isticala među vršnjacima. Izabrana je za predsjednika omladine u Domu učenika, a nastavničko vijeće je, sa ostalim istaknutim drugovima i drugaricama, predložilo za člana Komunističke partije. “To mi je puno značilo, angažovala sam se i dala sve od sebe. Bili smo aktivni na sastancima u komitetu Miloša Pocerca. Pamtim radnu akciju Bujanovac-Ristovac, zabave, kurseve...”. UPOZNALA SAM TITA I KUVALA ZA NJEGA
“Upoznala sam Tita, bio je sasvim jednostavan i nimalo zahtjevan čovjek. Volio je jela iz naroda: zagorske specijalitete, sarme, kobasice, kačamak sa prženom slaninom i divljač. Nije bio ljubitelj slatkiša, a pio je uglavnom viski i vino. Ručak je počinjao uvijek u 13 sati, a hranu su najprije degustirali ljudi koji su bili zaduženi za to“ - priča Jelica Pešić.

Tokom srednjoškolskih dana, Jelici Pešić ukazala se prilika da bude dio protokola tokom konferencije Vanblokovskih zemalja u Domu sindikata. Početkom septembra te daleke 1961. godine, sa ostalim kolegama bila je na praktičnom radu tokom ovog važnog događaja, koji je u Beogradu okupio lidere i delegacije 24 zemlje i više od 800 novinara iz cijeloga svijeta. Sa profesorom praktične nastave Sajom Divanovićem, Jelica Pešić i drugi istaknuti učenici, članovi Komunističke partije, uključivali bi se u pomoćne radove i protokolarne potrebe za Predsjednika Josipa Broza Tita. Tada joj se ukazala prilika da upozna i prvog čovjeka bivše Jugoslavije. 

DORUČAK ZA TARZANA I DŽEJN (KIRSTEN SVANHOLM - KITI SVON I STIV HOKS U BERANAMA)
Radeći u hotelu Berane imala je priliku da upozna dansku glumicu Kirsten Svanholm, poznatiju kao Kiti Svon i Tarzanovu saputnicu Džejn. Glumica je 1970. godine, tokom snimanja filma, zadobila opekotine, pa je došla na liječenje u Berane kod čuvenog travara Jovana Šaljića. Za njom je ubrzo u Ivangrad došao i Stiv Hoks, koji je glumio Tarzana. Jelica Pešić se sjeća da je glumac boravio u hotelu i da su je kolege, kako je poznavala njemački jezik, zamolile da ga pita šta će da doručkuje. “Ja ga pitam na njemačkom, a on odgovara na našem da želi tri jaja na oko. Vidjela sam da zna naš jezik, bio je Hrvat i pravo ime mu je bilo Stjepan Stiv Šipek”, priča ona.
Pola vijeka rada u Beranama 
Jelica Pešić srednju školu završila je u maju 1962. godine, ostala na praksi, ali i upisala višu školu. Po preporuci mentora, kao povjerljiv i stručan radnik za obavljanje važnih zadataka, tokom posjete Edvarda Kardelja, koji je došao na otvaranje fabrike celuloze i papira, upućena je u Ivangrad (današnje Berane), kako bi organizovala koktel za 500 zvanica. “Došla sam bez prevelikog razmišljanja sa još dvojicom kolega i samostalno smo pripremili čitavi prijem”, kaže ona. Taj događaj je bio prekretnica u njenom životu. Nije ni sanjala da će iza sebe ostaviti partijske aktivnosti i vožnju vespom u Beogradu i da će se uskoro zaposliti u Ivangradu i udati u crnogorskoj nošnji, na konju. Jelica se udaje za Blagotu Pešića, vrsnog ugostitelja iz toga kraja, koji je nakon završenog hotelijerstva u Beogradu i Dubrovniku izabran za upravnika novootvorenog motela „Buče“. Sa njim formira porodicu i uz njega postaje najpoznatiji gastronom u Vasojevićima. Zadovoljni organizacijom koktela, rukovodioci opštine zamolili su je da ostane da radi u Beranama. Sjeća se da joj je ponuđena plata od 45.000 dinara, dok je gradonačelnik u to vrijeme primao 5.000 manje. TOKOM BOGATE KARIJERE JELICA PEŠIĆ SPREMILA JE NA STOTINE SPECIJALITETA, ALI JE OSTALA PRIVRŽENA DOMAĆIM I TRADICIONALNIM, ORIGINALNIM JELIMA

U Vasojevićima ugostila brojne državnike
Kada je 1964. godine otvoren hotel Berane, Jelica Pešić počela je da radi kao Šef kuhinje. “Tada je bilo mnogo poslovnih ručkova i prezentacija. U međuvremenu je otvoren i aerodrom u Ivangradu, pa je trebalo pripremiti prijem sa nacionalnom trpezom za predsjednika Finske Urha Kekkonena i njegovu delegaciju. Spremali smo nacionalne specijalitete, koje sam ja odmah po dolasku u Crnu Goru prihvatila i zavoljela: jagnjeću supu sa orizom, jagnjetinu i jaretinu u varenici i gotovac. Sjećam se da su na stolu bili i kolači koji se često spremaju u ovom kraju, baklave i brdajlije,” priča ona. Osim kao Šef kuhinje hotela „Berane“, Jelica je učestvovala u pripremama za otvaranje hotela „Rožaje“, hotela „Sandžak“ u Bijelom Polju i hotela „Jelovica“. Radila je u mnogim hotelima na crnogorskom primorju, kao i u restoranu „Isleten“, u najstarijem švajcarskom kantonu Uri. Jelica Pešić kaže da nije bilo državnika koji je došao u Berane, a da ona nije pripremala hranu. Sjeća se da je jednom došla delegacija inženjera iz Italije, koji su posjetili beransku fabriku celuloze, i bili su jako zadovoljni kako je pripremila špagete bolonjeze. “Rekli su mi da takve špagete nisu ni u Italiji jeli”, prisjeća se ona. Među brojnim gostima za koje je spremala su diplomata i prvi američki ambasador SAD u Podgorici Roderik Mur, koji je dva puta dolazio u restoran i poslao joj zahvalnicu, zatim ambasadorka SAD Džudi Braun, bivši premijer Švedske Karl Bilt, princ Nikola Petrović, crnogorski predsjednici Filip Vujanović i Milo Đukanović, premijer Željko Šturanović, komunistički funkcioner Džemal Bijedić... Sa opštinom Berane ima vrlo korektan odnos i uvažavanje predsjednika Dragoslava Šćekića, koji delegacije koje ga posjećuju uvijek rado ugosti u njenom restoranu... Rad Jelice Pešić prepoznavali su brojni jugoslovenski funkcioneri, kao što su Momo Cemović i Toro Ćulafić, koji je uvijek prije zvaničnih posjeta obilazio kuhinju, provjeravao da li ima svega dovoljno i da li sve funkcioniše.

SPECIJALITET KUĆE “DVA JELENA” DANAS JE “BALKANSKA PLATA” - NA DRVENOJ POSUDI SERVIRA SE VIŠE VRSTA MESA KAO ŠTO SU KOTLET, KARE, RAŽNJIĆ, ĆEVAPČIĆI, PARČE JAGNJEĆE ILI TELEĆE DŽIGERICE, JELO JE DEKORISANO SLANINOM, A UZ TO OBAVEZNO IDE KUGLA SMOČANOG KAČAMAKA I KAČICA STAROG KAJMAKA

Prvi privatni restoran u dolini Lima
Nakon decenije provedene u hotelu Berane, Jelica i njen suprug Blagota 1977. godine otvaraju prvi privatni, porodični restoran “Dva Jelena”, u kojem je nastavila da se afirmiše u svojoj struci. Restoran je sasvim slučajno dobio ime “Dva jelena”. Pešić kaže da je bio organizovan intimni ručak dok restoran još uvijek nije imao naziv, i da su gosti donijeli dvije ulovljene srne. Kroz šalu su kazali da im fale dva jelena. U ponudi ovog restorana bila su zastupljena nacionalna, ali i internacionalna jela. Organizovali su brojne prijeme, fabrike su radile i posjećenost je bila izuzetno velika, a sugrađani su često svraćali na porodični ručak ili večeru. Uz sve obaveze, nastavila je stručno usavršavanje i završila je Višu ugostiteljsku školu, te položila stručni ispit za rad u nastavi. Sedamdesetih je u gradu pored Lima otvoren i Školski centar „Vukadin Vukadinović “, pa je počela da radi kao nastavnica kuvarstva sa praktičnom nastavom.
Sa suprugom Blagotom brojne đake iz Berana vodila je na praksu u crnogorske hotele Avalu, Mediteran, Belvi, Slaviju.. Prilikom objedinjavanja srednjih škola u Školski centar usmjerenog obrazovanja, radila je u gimnaziji „Panto Mališić“ sve do izdvajanja JU SSS „Vukadin Vukadinović“ u posebnu obrazovnu ustanovu, u kojoj je radila do odlaska u penziju. Kao nastavnica, Jelica je svoje kulinarske vještine i znanja 36 godina nesebično prenosila na mnoge generacije učenika koji su danas priznati kao veliki stručnjaci u svom poslu.

„Dva jelena“ kao kruna karijere
Specijalitet kuće “Dva jelena” danas je “balkanska plata” - na drvenoj posudi servira se više vrsta mesa kao što su kotlet, kare, ražnjić, ćevapčići, parče jagnjeće ili teleće džigerice, jelo je dekorisano slaninom, a uz to obavezno ide kugla smočanog kačamaka i mala kaca starog kajmaka. U ponudi se izdvajaju i “a la tomba” piletina u vinu, a meni se i modernizuje i prilagođava trendovima u gastronomiji, pa je u ponudi odnedavno i crni burger, koji je postao veoma popularan među mladima. U restoranu se uvijek može pojesti i svjež, tradicionalni kolač kao što su urmašice, ali i mafiši za doručak. Ljubitelji tradicionalne kuhinje u njenom restoranu mogu da probaju i skrob od kopriva, koje se služi kao toplo predjelo i kojim su stranci oduševljeni. Porodični restoran „Dva Jelena“ Jelica Pešić smatra krunom svoje karijere. Jedini je ugostiteljski objekat sa zvaničnim znakom nacionalne kuhinje u Beranama i uvršten je u sve turističke brošure o Crnoj Gori.

Vasojevićki švedski sto
Tokom bogate karijere Jelica Pešić spremila je na stotine specijaliteta, ali je ostala privržena domaćim i tradicionalnim, originalnim jelima. “Crnogorska kuhinja je jako bogata, iako kažu da nije. Jela nijesu skupa, ali su zdrava i kvalitetna. Kuvanje me ne umara, a najviše volim da jedem jagnjetinu i pastrmku... Više volim da spremam slana jela. Što se kolača tiče, kažem da je patišpanja originalni kolač, a sve ostalo su dodaci”, priča za Caffe Montenegro Jelica. Prije petnaestak godina, tokom manifestacije „Vrela zima u brdima“, pripremila je u svom restoranu brojna tradicionalna crnogorska jela. Na trpezi su se našli kisjeli kupus, kukuruza, kačamak, priganice, pečena jagnjetina, pogača, patišpanja, ira, mladi i stari kravlji sir, ovčiji sir, kajmak, turšija, brdajlije, vodnica (voćna turšija)... Tokom posluženja, na pitanje gostiju da li je u pitanju „švedski sto“, kroz šalu je odgovorila da je to “vasojevićki švedski sto”, jedinstven koncept koji obuhvata nacionalna jela karakteristična za sjever Crne Gore. Kasnije su čak i gosti iz udaljenih zemalja, koji su tu emisiju gledali preko satelita, tražili da probaju ukusna jela koja je spremila tom prilikom.

Njeni recepti krase stranice kuvara
Jelica Pešić planira da objavi i svoj prvi samostalni kuvar. Njeni recepti objavljeni su u brojnim publikacijama, kao što je Mountain Beauty, ali i u prvom crnogorskom nacionalnom kuvaru iz 2016. godine. Ona je 2012. godine dobila zlatnu diplomu za doprinos turizmu i ugostiteljstvu iz Srednje škole u Beogradu, a skoro joj je uručena i knjiga Petra Kneževića, „Sećanja 1896- 2019“, u kojoj se među izuzetnim ličnostima i velikanima kulinarstva našlo i njeno ime i raskošna biografija. Najnoviji doprinos promociji kulinarskog bogatstva Crne Gore Jelica Pešić dala je kroz rad na „Gorskoj trpezi“, zbirci recepata tradicionalnih jela planinskog područja Crne Gore, objavljenoj na crnogorskom i na engleskom jeziku 2019. godine. Ona je adaptirala sve recepte za ovo izdanje i pripremila sva jela, čije fotografije krase ovo izdanje.