164CM Slicica naslovne pored logoa

NP 1903 03 Niksicko generic baner za sajt Caffe MNG 470x90 8

Jezero se njihalo u ritmu muzike za ples

Raduje me što sam na Lake festu vidio mnoštvo poznatih lica iz stare garde. Još više me raduje što je bilo mnogo mladih ljudi, novih festivaldžija koji nastavljaju dobru priču koja se ovdje njeguje skoro deceniju. Pozitivne vibracije i mnoštvo lijepih momenata obilježili su ovogodišnji Lake fest. Od jubileja svi očekujemo mnogo. Desetku iz drugarstva u najmanju ruku.

Bilo je lijepo avgustovsko popodne. Dok sam vozio prema Nikšiću neke drage uspomene su počele da naviru. Često idem u grad piva i čelika, ali ovaj dolazak je imao posebnu čar. Par godina sticajem čudesnih životnih okolnosti nijesam bio na Lake festu. A rado se sjećam nekoliko festivalskih godina koje sam proveo na jezeru. One prve kada sam prvi put putovao sa Milenom. Bili smo mladi, ludi i do ušiju zaljubljeni. Uživali smo tog ljeta u vrhunskim svirkama, sjajnom provodu i druženju sa ljudima u kampu. Koncerti Elementala, Zabranjenog pušenja, Brejkersa, šutka tokom nastupa legendarnog Sunshine, Dubioze kolektiv... Ta tri dana jedni su od ljepših festivalskih provoda. A nije da nijesam išao po festivalima. Prije par godina sam se sa Sziget festivala vratio na Lake. Ludački vozio od Budimpešte do Nikšića da bi stigao na nastup legendarnog Manu Chaoa. Sav umor od vožnje i neprespavanih noći izbrisao je ludi Francuz nezaboravnom svirkom. Da je bio na Szigetu ne bi bilo bolje. I ove godine sam u Nikšić došao sa puta. Vozio od Splita tragom sunca, jugom maslina. Ni toplo more, maslinici, vino, niti Dalmatinke me nijesu zadržali.

Lake3

Predveče sam stigao na Krupac. Napolju je bilo toplo. I u mojoj duši je bilo toplo kao od dobre stare pjesme što se slučajno zapjevuši. Kako i ne bi kad Lake fest ima dušu. I to je ona srodna duša sa kojom se lako i neraskidivo povežeš. Prolazim pored kampa. Gledam vesele ljude različitih generacija. Neki od njih su bili đeca kada sam ovđe bio prvi put. Raduje me što dolaze neki novi klinci. Vidim ih đe okupljeni ispred šatora slušaju one koji su dovoljno odvažni da zasviraju gitaru i zapjevaju neki rok hit. Kako piju, kako se smiju. Kako se vole i zaljubljeni šetaju duž brane. Kako sazrijevaju i, bukvalno preko noći, postaju ljudi.

PRIJATELJI STARI GDJE STE?!?
Među gomilom veselih lica, uočavam i mog dragog druga Dalibora. Znao sam da će biti tu. Svake godine je na festivalu. Dođe neđe u isto vrijeme kada i tehničari koji postavljaju binu i prateće objekte. Za njega je Lake fest – praznik. Grlimo se kao da se nijesmo viđeli godinama. Znam da mu je milo što sam došao kao pojačanje. “Dobro je da smo mi iz stare garde redovni”, kaže i odma mi dodaje bocu piva. “Znam da ne moram da te pitam ‘oćeš li”, smije se i nazdravlja. “Za nove festivale i dobro druženje.” Razmišljam o tome da predložim Daliboru da za narednu godinu povodom prve decenije napravi neku retrospektivu. Siguran sam da bi moj dobri hroničar festivala to briljantno odradio. Nakon toga idem za akreditaciju, srećan kao kad sam bio mladi reporter na zadatku. Mnoge festivale sam obišao kao gost. Na nekima sam bio u timu organizatora. Ali najdraže mi je kada sa festivala imam priliku da - izvještavam. Srećan sam što mogu svoje utiske da prenesem čitaocima. Raduje me što vidim dosta poznatih lica. Na štandu „Nikšićkog piva“ srijećem Dejana, saborca sa fakulteta, koji već godinama plovi morima i okeanima. Tempirao odmor da dođe na Lake, ostane par dana u rodnom gradu i ponovo krene na vijađ. Tu je i Jelena, radi na štandu „Smirnoff Ice“, vesela i nasmijana ka i uvijek. Presrećna je što radi i uživa u isto vrijeme. Ona i koleginice ljubazno uslužuju goste, ali i đuskaju u ritmu muzike čim se raziđe gužva. Idem u bekstejdž da se malo družim s kolegama. Neke od njih odavno nijesam vidio, a nova lica pitam za stare drugare. Neki postali urednici, pa više ne rade terenski. Neki zamijenili pozicije, pa iz prvih redova prate nastupe. Mašemo i dopisujemo se po društvenim mrežama. Izbacam i par story-ja. Ne prođe ni minut, a piše mi drugarica Elhana. Zavidi mi što sam na festivalu, a ona i suprug nijesu. Kaže da će ona i Alen, čim im dijete stasa za Lake i šator pravac u kamp. “Kamp je svetinja, druženje, ljubav, sve!”, piše mi, a ja srećan što se dobra energija širi. Pa makar i preko story-ja dok se ponovo ne okupimo na Krupcu.

Lake2

FESTIVAL S DUŠOM
Muzika je ono što je pokretač dobre energije koja nas sve povezuje. Nikšić je bastion rok zvuka u Crnoj Gori, a Lake fest je nikšićka perjanica! Ovogodišnje, deveto po redu, izdanje Lake festa je potvrdio ono što ljubitelji rok zvuka dobro znaju – da ovaj festival ima dušu! Nadam se da svi imaju svoje favorite i da uživaju kao ja kada sam prve večeri ispred bine slušao legendarni splitski bend TBF kako ređaju jedan za drugim hitove “Uvik kontra”, “Krist”, “Grad spava”, “Veseljko”, “Odjeb je lansiran”, “Smak svita”, “Fantastična”… Nakon nastupa sjedio sam sa frontmenom benda Mladenom koji kaže da je koncert bio super i da je publika sjajna. Spomenuli smo neke zajedničke prijatelje iz Splita i dogovorili viđenje na nekom njihovom solo koncertu na kojem će biti izvedena i “Nostalgična”, jedan od njihovih hitova koje posebno volim. Dok smo razgovarali o splitskom stanju uma pridružio nam se Nikola Čelan, jedan od članova iz originalne postave TBF-a. Nikola koji na turneji mijenja Sašu Antića, kaže da mu je majka porijeklom iz Zagarča. Uprkos tome što je prvi put u Nikšiću, Nikola nam reče da se ovdje osjeća kao doma. Kad na bini gledate čovjeka u osmoj deceniji kako žari i pali kao u najboljim danima, samo možete da potvrdite onu staru da je čovjek mlad onoliko koliko se osjeća mladim. Legenda jugoslovenskog roka, tek par godina mlađi od mojih roditelja, nekad je žario i palio širom one Jugoslavije. Danas Željko lagano nosi svojih 73 ljeta, a ovo gospodnje 2019. uljepšao je svima koji su bili na Lake festu. Nastup slavnog frontmena “Bijelog dugmeta” okupio je najveći broj ljudi na festivalu. Bebek je vjerne fanove nagradio sjajnim koncertom i retrospektivom najboljih pjesama koje je izvodio sa bendom ili solo tokom bogate muzičke karijere. Željko nije puno vremena gubio na priču već je ređao hitove od “Tajne” sa kojom je počeo nastup preko “Ipak poželim neko pismo“, “Oprosti mi što te volim“, “Tijana” i druge. Atmosfera u publici je bila sjajna pa je prostor oko Krupačkog jezera odjekivao od horskog izvodjenja poznatih hitova. Poseban čar dale su i baklje koje su vjerni fanovi “pogođeni” pjesmama zapalili. 

- Drago mi je da sam nakon više od dvije decenije u Nikšiću. Puno sam lijepih riječi čuo o ovom festivalu od kolega koji su proteklih godina nastupali ovdje. Zbog toga sam se rado odazvao pozivu da nastupim u Nikšiču, kazao je Bebek i dodao da mnogo voli „Nikšičko pivo“.

 
Lake4
 

STARA GARDA ZA POŠTOVANJE
Drugo veče donijelo je susrete sa dosta dragih ljudi. Drago mi je što u prvim redovima ispred bine vidim moju prijateljicu Nataliju, menadžerku korporativnih komunikacija pivare „Trebjesa“ kako uživa na nastupu Ibrice Jusića. Sa Natalijom sam saradjivao na brojnim projektima i uvijek se radujem kada je vidim. „Trebjesa“ od starta podržava Lake fest i daje veliki doprinos lokalnoj zajednici kroz ovaj projekat. Pažnju gostiju privukla je velika skulptura ribe koja je napravljena od plastičnih čaša koje su prethodne godine sakupljene na prostoru gdje se održava festival. Plastična ambalaža se prikupljala i ove godine, a jedva čekamo da vidimo kakvo će umjetničko djelo nastati. Vremešni Ibrica održao je jedan od najboljih koncerata. Pjesmom, svirkom i vrcavim humorom Dubrovčanin je osvojio srca i mlađe publike. Svi su uživali uz njegove hitove, ali je Jusić iznenadio kada je otpjevao i evergreen hitove “Molitva za Magdalenu” i “Bila je tako lijepa”. Kroz smijeh je kazao da je presrećan što nastupa na rok festivalu i da su rokeri željni romantike. Pored mene je ispred bine i Tanja iz PR tima Elektroprivrede, još jednog od prijatelja festivala. Kuburi sa tehnikom, pa joj pomažem da napravi bolje snimke događaja. Dok tražimo idealnu poziciju za snimanje razmjenjujemo utiske o nastupu čuvenog dubrovačkog šansonjera. Oboje smo oduševljeni nastupom Jusića, i srećni što je dragi Dubrovčanin pobrao simpatije mlađe festivalske publike. Radovao se i Ibrica kojeg je publika uporno pozivala na bis. No, veliki umjetnik je ispoštovao satnicu i ustupio kolegama mjesto na bini. Sa Ibricom je cijelo vrijeme na bini bio i njegov pas koji je uživao u nastupu. Naravno, oni koji su okupili najviše ljudi druge večeri festivala bili su momci iz kultnog benda “Bombaj štampa”. Predvođeni Brankom Đurićem – Đurom popularni “štampari” su oduševili publiku na Krupcu. Pored sjajne svirke kojom je bend oduševio sve koji su bili na koncertu, ono što je ljude razgalilo jeste stalna komunikacija Đure i drugara sa masom. Đura je još jednom pokazao da je sjajan šoumen, a fore u njegovom stilu razveselile su publiku. Sa nostalgijom su se oni stariji prijećali vremena “Top liste nadrealista” u kojoj je upravo Đura bio onaj koji je humorom prednjačio. “Novi omiljeni bend nikšičke publike” je vraćen na bis, a onda su izvođenjem legendarne “O sole mio” izazvali opšte oduševljenje kod publike. Ljudi su komentarisali da bi bilo super kada bi “Bomaj štampa” dogodine uveličala deseti po redu Lake fest. Vrzmam se po masi i uživam gledajući vesele ljude koje je muzika opčinila. Raduju me festivali i koncerti. Oni su uvijek sjajan generator za punjenje dobrim vibracijama. Jedino mi je žao ljudi koji su ovog vikenda novac usmjerili na neke druge vidove zabave. Kad bi samo znali koliko lijepih momenata su propustili, koliko velikih hitova nijesu čuli, koliko će im jednog dana biti žao… Dok razmišljam o njima, znam da ću o svemu tome pisati. Ovaj tekst je lična ispovijest sa festivala. Nadam se da će makar nekog podstaći da naredne godine premijerno dođe na festival i da osjeti makar dio radosti koju sam ja osjetio.

ROĐENDAN NA FESTIVALU
Treće veče festivala bilo je i najposjećenije. Kao što se očekivalo zvijezde večeri su bili momci iz benda “Kerber” predvođeni čuvenim Goranom Šepom - Galetom koji je na festivalu proslavio rođendan. Publika je uživala uz hitove koji su stariji od mnogih posjetilaca festivala. No, niški rokeri ne živi samo od stare slave, već stvaraju i nove hitove. Pjesmu “Igraj sad” premijerno su izveli upravo ovdje želeći da na taj način dodatno pokažu koliko vole Lake fest I poštuju publiku koja ovdje dolazi. Gale nam je kazao da se uvijek osjeća prijatno u Nikšiću, gdje ih publika dočekuje puna srca i ispraća gromoglasnim aplauzima. - Lake fest je jedan od najvećih festivala u regionu. Ovo je događaj koji okuplja i spaja ljude, a to je ono što je esencija rokenrola. Zbog toga sam jako srećan kad nastupam pred ovdašnjom publikom i uvijek osjećam pozitivan naboj, kaže Gale i ističe da ga raduje što je Lake fest pokazao da rok festivali mogu da uspiju.

 
lake5
 

ČEKAJUĆI JUBILEJ
Ovaj tekst nije retrospektiva festivala, već jedna lirska opservacija starog prijatelja Lake festa. Da mi ne zamjere izvođači koje nijesam spomenuo, niti fanovi “Love huntersa”, Nikole Pejakovića – Kolje, Najde i Smak tribute-a, Gramophondzie, Punkreas-a i ostali koji su sa bine slali radost i dobru energiju. Nadam se da im se i sa strane publike vratila pozitivna vibra i da će ponovo doći da zatalasamo jezero. Pokazao je Lake fest da i broj gostiju nije najbitniji faktor za mjerljivost uspješnosti festivala već da je upravo energija ono što karakteriše ovaj događaj, a to se i ove godine pokazalo i dokazalo. Lake fest je upravo onakav kakvim su ga organizaori zamislili. Kompromisa nema i ne bi trebalo da ga bude, i zato Lake fest opstaje cijelu deceniju. Raduje što će, prema riječima organizatora, jubilarni deseti po redu trajati više od tri dana. Kako reče alfa i omega projekta Peđa Zečević očekuje se da će dogodine biti 50 hiljada ljudi. Prema njegovim riječima dogodine će biti pozvani izvođači koji su proteklih devet godina imali najbolje nastupe. Uz njih će biti i bendova koji će premijerno nastupiti na Lake festu, a očekuje se i neko veliko inostrano ime koje će biti prijatno iznenadjenje za sve. Jedva čekam naredno ljeto i proslavu jubileja festivala. Nadam se pozitivnom naboju, uživanju u ambijentu, vrhunskoj svirci, druženju sa mnoštvom dragih ljudi i upoznavanju novih. U tome i jeste čar festivala. Posebno Lake-a, koji smatram svojim. Lake i Leka, nekako je logično, zar ne?!?

 

 LOGO WHITE

Jedini specijalizovani časopis o ugostiteljstvu i turizmu u Crnoj Gori

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 665 155

Tel: +382 (0) 69 429 375

E-mail: caffe.montenegro@gmail.com

Podgorica

 

CAFFE MONTENEGRO u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!