164CM Slicica naslovne pored logoa

NP 1903 03 Niksicko generic baner za sajt Caffe MNG 470x90 8

Za mene je Crna Gora raj na zemlji

Carine Hitchcock je iz Francuske došla u Crnu Goru prije 11 godina zamišljajući je kao obećanu zemlju. Pokazalo se da za nju to jeste zemlja po njenoj mjeri, zemlja koja joj je pružila mogućnost da uspješno radi i napreduje sa sopstvenim biznisom (gradnja i prodaja nekretnina), i da uživa u blagodetima života u Boki, u Tivtu koji je izabrala za svoj dom. Crnu Goru je upoznala istražujući njene ljepote uzduž i poprijeko zemlje, baš kao što treba svak da upozna zemlju u kojoj živi, bila mu ona prva, ili druga domovina… A Carine kaže da Crnu Goru poznaje bolje od Francuske…
 
C.M: Kako vas je životni put iz Francuske doveo u Crnu Goru? 
- Prvi put sam posjetila Crnu Goru u februaru 2008. godine tokom zime. Prvi put sam čitala o Crnoj Gori 2006. godine u časopisu “TGV”, koji se distribuira u
brzom vozu između Pariza (gdje sam živjela) i Bordoa (gdje sam odrasla). Članak u časopisu je svakako promijenio moj život. Crna Gora je tada tek dobila
nezavisnost, i priča o njoj se nalazila na dvije stranice (časopis je inače i sada u mojoj kancelariji u Tivtu). Tada sam pomislila da bi jednog dana Crna Gora
mogla da bude dobro mjesto za odmor, pa sam je stavila na svoju listu ideja “destinacije za odmor”. Tada sam živjela u Parizu i počela sam da osjećam da to
više nije pravo mjesto za mene. Trebalo mi je više prirode, slobode, mogućnosti... Crna Gora mi se non stop vraćala kao obećana zemlja. Mnogo sam istraživala od 2006. do 2008. godine i konačno sam stigla na kratkih 15 dana “izviđanja” - februara 2008. godine. Uprkos hladnoći i arhaičnoj atmosferi, odmah sam se zaljubila u nju! Tako da 16. septembra 2008. godine putujem u jednom pravcu za Boku koja postaje moje stalno mjesto boravka od tada.
 
stranac2
 
C.M: Zašto ste Crnu Goru odabrali za stalno mjesto boravka?
- Od trenutka kada sam se doselila, imala sam jak osjećaj da ovdje pripadam. To je nešto što se ne može opisati riječima, to je jednostavno utisak da je ovo
dom i imam takav osjećaj uvijek kada negdje odlazim i kada se vraćam. Ljepota zemlje me iznova i iznova oduševljava svakog dana i to je hrana za moju dušu.
Osjećam se blagoslovenom što mogu da uživam u ovoj ljepoti svakog dana. Jedan od mojih pragmatičnih pogleda, koji bih dodala je sigurnost, koja se osjeća u Crnoj Gori i to je luksuz na koji sam se navikla i ne bih ga mijenjala ni zašta na svijetu. Kod lokalaca, takođe jako cijenim ljubaznost, velikodušnost i jednostavnost u kontaktu sa ljudima. Mnogo je lakše prići ljudima i vezati se. Na zapadu ljudi su sve više i više sumnjičavi jedni prema drugima, a to ovdje ne osjećam.
 
C.M: Čime se sve bavite?
- Razvila sam nekoliko aktivnosti i sve su povezane sa nekretninama. Kada sam prvi put došla ovdje, kupila sam parče zemljišta na Kavaču i izgradila svoj
prvi projekat « Tivat heights ». Bio je to pravi izazov za mene. Bilo je to veliko iskustvo za mene koje mi je koristilo da stvarno razumijem domaće tržište, potrebe investitora nekretnina, kao i potrebe stranaca koji su željeli da se presele u Crnu Goru za stalno, kao što sam i ja učinila. Tako da sam počela da se usavršavam za rad sa nekretninama za «boravak na godinu dana«, što je suprotno od izdavanja smještaja za odmor. Sve nekretnine koje gradimo dizajnirane su sa dobrim grijanjem, dobrom instalacijom, lijepim kuhinjama i kupatilima, sa mnogo skladišta itd. Paralelno sa izgradnjom smještajnih kapaciteta, razvila sam agenciju
za duži boravak « Rentals Montenegro«, očekujući da će nekretnine koje gradimo biti iznajmljivane na duži period. Konačno, prije dvije godine pokrenuli smo
novi koncept « Mini Condos » sastavljen od manjih smještajnih jedinica (prosječne površine 20m2) sa manjom galerijom koji su savršeni za mlade kupce, i pristupačne za mlade profesionalce koji rade u regionu. Pokrivamo širok spektar djelovanja – od izgradnje do izdavanja nekretnina.

C.M: Kako ste upoznavali i kako upoznajete našu zemlju? Koliko mislite da je poznajete?
- Provodim mnogo vremena u istraživanju ove prelijepe zemlje, i ipak nakon 11 godina i dalje otkrivam nova mjesta i iznova bivam impresionirana. Od mojih 7 zaposlenih, 5 su crnogorski državljani i svi mi kažu da bolje poznajem njihovu zemlju od njih samih, pretpostavljam da je to možda najbolji odgovor na Vaše pitanje. Takođe, mogu reći da bolje poznajem Crnu Goru od Francuske.

C.M: Kako ste se navikavali na naš mentalitet i da li ste preuzeli neke naše domicilne tipične navike? Kako primjećujete taj uticaj?
- Otkad sam se preselila u Crnu Goru, živjela sam samo u Tivtu i Kavaču. Boka je moje omiljeno mjesto za život, jer volim njenu klimu i različitost predjela. Sviđa mi se kako se boje mijenjaju tokom godine. Da, smatram da je Jadranska obala lijepa, naravno, ali ne toliko interesantna zato što otvoreno more ne nudi toliko različitosti kao što je to slučaj sa Bokom. Putovala sam mnogo od svoje 15-e do 30-e godine, ali od kada sam se preselila u Crnu Goru, skoro i da nijesam napuštala zemlju. Na tih par putovanja u inostranstvo mnogo mi je nedostajala Crna Gora. Često i nijesam bila toliko impresionirana mjestima koje posjetim u inostranstvu, kao što sam sa Crnom Gorom. Priznajem da moram da mijenjam dio svoje ličnosti kako bih “preživjela ovdje”. U suštini naučila sam da budem jako
strpljiva, i da se ne sjekiram mnogo kada stvari idu mnogo sporije nego što očekujem. Ovdje stvari funkcionišu “polako”. Tako da sada, kada me pitaju kada će
nešto biti završeno, ja često znam da se našalim i na crnogorskom jeziku sa francusko-bokeljskim akcentomkažem “možda sjutra ako Bog da”.

C.M: Šta Vam nedostaje kod nas a imali ste u Francuskoj?
- Možda jedina stvar koja mi nedostaje je veliki izbor dobrih čokolada i francuska peciva. Nijesam neki obožavatelj lokalnih dezerta, ali i tu postoji ona bolja strana – lakše ostaješ u formi.

C.M: Koje su najveće i osnovne razlike u načinu života u Vašoj domovini, u vašem rodnom gradu u odnosu na Crnu Goru, Tivat?
- Ima dosta različitosti. One koji idu u korist Crnoj Gori su: veća sigurnost, pozitivnost ljudi, veći potencijal za stvaranjem novog biznisa kao i mnogo niže takse što
dodatno pomaže u osnivanju vlastitog biznisa. A ono što ide u korist Francuske ovom poređenju, rekla bih da je to kulturološka ponuda – više je pozorišta, bioskopa, koncerata, biblioteka, umjetničkih mjesta, više različitih restorana…

C.M: Da li je crnogorski narod pristupačan i ljubazan u odnosu na strance? Jeste li naučili crnogorski jezik?
- Generalno, uvijek sam smatrala crnogorski narod izuzetno prijateljski nastrojenim. Jezik je ponekad barijera, ali ne uvijek. Sjećam se vremena kada nijesam znala ni jednu crnogorsku riječ da izgovorim, a opet sam provodila prelijepo vrijeme sa lokalnim stanovništvomrazmjenjujući hranu i cijenjeći jednostavnost života. Često riječi nijesu potrebne da bi razmijenili iskustva. Drago mi je da sada mogu da govorim crnogorski jezik - osnovni nivo i uvijek sam srećna kada vidim da lokalno stanovništvo stvarno cijeni trud.

C.M: Na šta nikako nijeste mogli da se naviknete i nikad se nećete navići?
- Nikad se neću navići da gledam kako se priroda uništava smećem i mislim da nikada neću shvatiti tu naviku lokalaca da odlažu smeće gdje mu nije mjesto.
Ali primarno je da se nekolike naredne generacije moraju edukovati, a druga stvar je da sam naučila da budem mnogo opreznija dok vozim.

C.M: Kako opisujete najkraće Crnu Goru ljudima koji je ne poznaju?
- Opisala bih je krajnje jednostavno: “raj na Zemlji”

C.M: Šta je to što nas čini posebnim?
- Crnogorski narod treba da bude zahvalan što je rođen u tako bujnoj prirodi i mora da radi sve što je u njegovoj moći da je sačuva za buduće generacije.
Ukoliko nijesu živjeli u inostranstvu, oni ne shvataju koliko su srećni što mogu da žive u tako bezbjednoj atmosferi, jer je to čist luksuz. To vrijedi svih para na svijetu.

C.M: Kako izgleda jedan Vaš „običan dan“ ovdje?
- Moj „običan dan“ počinje oko 7h sa kratkom meditacijom. Nakon toga odlazim na dvočasovni kurs joge u sportskom centru Porto Montenegro ili na jedan sat
veslanja na tivatskoj obali. Potom bih se pridružila svom timu u Donjoj Lastvi. Obično radimo do 15h kako bi imali dovoljno vremena u poslijepodnevnim časovima i uživali u slobodnom vremenu. Nekim danima u poslijepodnevnim časovima bih išla na jedrenje ili planinarenje. Pokušavam da meditaciju održim kao regularnu aktivnost i na kraju dana, jer je smatram esencijalnom za moj unutrašnji mir, jer posao sa nekretninama može biti jako stresan ponekad.

C.M: Kako provodite slobodno vrijeme?
- U ljetnim mjesecima volim da pobjegnem u planine, od petka poslijepodne do ponedjeljka da se nadišem svježeg vazduha i pobjegnem od gužve. Zimi, pored velikog broja sportskih aktivnosti na obali, volim da provodim vrijeme sama na svoj način, čitam i radimistraživanja na teme iz metafizike, psihologije, zdravlja i alternativne medicine. Imam san da u Crnoj Gori razvijem joga sklonište - holistički centar, tako da veliki dio svog vremena provodim u razvijanju ovog veoma značajnog projekta. Takođe, poslednjih godina pišem, pretežno o ulozi emocija i na koji način emocije kreiraju naše živote.

C.M: Koje pohvale ste slušali o Crnoj Gori od Vaših poznanika iz inostranstva, a na šta su se najčešće žalili? Šta im je najčudnije kod nas?
- Stranci su pretežno zapanjeni ljepotom zemlje, i veoma često čujem nešto što i sama osjećam, a to je da postoji “specifičan vajb” u vezi sa Crnom Gorom. Ne
može se opisati riječima, već se samo može osjetiti. Jedna od najčešćih žalbi stranaca je količina smeća koji se može vidjeti okolo. I to je istina, to je ogroman
kontrast u odnosu na ljepotu ove zemlje.
 
stranac3

C.M: Šta Vas je do sad ipak najviše fasciniralo što ste vidjeli i doživjeli kod nas?
- Teško je izabrati samo jednu stvar. Mislim da sam fascinirana činjenicom da se ovdje sve dešava jako sporo. Nakon nekoliko godina u kojima je to za mene predstavljalo frustraciju, konačno sam shvatila ljepotu toga. Sada poštujem stav koji se odnosi na puštanje stvari da idu svojim tokom. Na zapadu je konstantna žurba i jako je iscrpljujuće i čini se kao da vrijeme leti. Ovdje, sve je sporije i ustvari čini se da život teče sporije i stvarno mi se sviđa taj osjećaj. Tako da je prilično fascinantno kako ova zemlja ima taj specifični “vajb ” i kako je sve u harmoniji sa tim. “Samo polako”…

C.M: Jeste li gurman, šta Vi posebno volite od naše hrane?
- Pretežno jedem sirovu- biljnu hranu, tako da sam ovdje poprilično razmažena sa veoma dobrim izborom ukusnog lokalnog povrća i voća. Paradajz i krastavci
imaju isti ukus kao pravi paradajz i krastavac, to je nešto što čega mogu da se sjetim iz svog djetinjstva u Francuskoj. Obožavam kupus salatu. Takođe mnogo
volim lokalne smokve, koje ljeti možeš ubrati direktno sa drveta, japansku jabuku, šipak… Izbjegavam da jedem hranu životinjskog porijekla, ukoliko nije servirana na stolu kada sam pozvana u nečiji dom, zato što osjećam da nije ispravno ubijati i uzimati druga svjesna bića. Tako da mnoga crnogorska tradicionalna
jela baš i ne idu uz moje prehrambene navike. Ali poštujem svačiju tradiciju i nikada neću odbiti sarmu ili dvije!

C.M: Imate li neke omiljene restorane u Crnoj Gori i gdje su i koji su to i šta volite sa njihovih menija?
- Trenutno, moj omiljeni restoran je Lazzare u Meljinama, koji ima veoma profesionalnu uslugu i nudi veliki izbor kreativnih jela. Sljedeći bi bio Verige 65 u Kamenarima, zbog očaravajuće lokacije i takođe zbog dobre usluge i veoma lijepog izbora jela, uključujući vegeterijansku i vegansku kuhinju. Skoro sam
otkrila restoran Bocassa, takođe u Kamenarima koji dijeli iste preference. U Tivtu, česti izbori su mi Al Posto Giusto i njihova izvrsna salata od spanaća i Big
Ben u Donjoj Lastvi zbog vrhunske usluge, prelijepe lokacije i uvijek dobre muzike. Gore, ka planinama, impresionirana sam Zvonom u Plužinama, koji prave predivnu medovinu i služe odličnu hranu u neočekivanoj južnoameričkoj “Če Gevara” atmosferi.
 
RAZGOVARALA: SANJA GOLUBOVIĆ
FOTOGRAFIJE: MARTIN KMET - WWW .MARTINKMET.COM
 

 LOGO WHITE

Jedini specijalizovani časopis o ugostiteljstvu i turizmu u Crnoj Gori

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 665 155

Tel: +382 (0) 69 429 375

E-mail: caffe.montenegro@gmail.com

Podgorica

 

CAFFE MONTENEGRO u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!