Dr Ema Alihodžić Jašarović, arhitekta o projektu rekonstrukcije i adaptacije galerija Art u Podgorici:
Transformacija Galerije Art u Vučedolskoj ulici koja je u cjelosti rekonstruisana i adaptirana sa dodatim sadržajem Art kafeom, od projektne ideje do realizacije izveo je tročlani tim arhitekata u kojem su Dr Ema Alihodžić Jašarović, Sanja Paunović Žarić i Nemanja Milićević. Bio je to višestruko zahtjevan, izazovan i odgovoran posao koji su njih troje izveli do savršenog finala. Dr Ema Alihodžić Jašarović nam je bliže pojasnila ovaj pređeni put koji nije bio ni malo lak, ali za mlade, talentovane, crnogorske arhitekte bio je to poseban izazov kome su zaista odgovorili na najvećem nivou njihove profesije u svijetu i u skladu sa najsavremenijim trendovima. S pravom treba da se ponose realizacijom ovog projekta, a Podgorica mjestom koje ima kosmopolitski duh evropskih prijestonica kulture.
Dr Ema Alihodžić Jašarović / Foto: Damir Dado Ljaljević
C.M: Šta za Vas i kolege u timu predstavlja ovaj projekat?
- To je jedan od onih projekata koji kao arhitekte uvijek priželjkujete da imate u svojoj biografiji i svom radnom iskustvu. Rekonstrukcije i adaptacije su nešto što nas uvijek dodatno inspiriše i motiviše, imajući u vidu da se borite sa brojnim zatečenim i naslijeđenim problemima, za čija rješenja morate pronaći adekvatan, savremen i pravilan odgovor. Sa druge strane, odgovornost prema ovom prostoru je višestruka. Prije svega, zbog njegove prošlosti i činjenice da je to bio atelje i da je u njemu stvarao poznati crnogorski vajar Drago Đurović, potom i zbog činjenice da se intervencija dešava u zgradi koja datira iz perioda 50-ih godina, i na kraju, zato što je prostor namijenjen korisnicima i publici koji imaju veoma istančan ukus i senzibilitet prema prostoru. Sve to, kao i brojni drugi izazovi na relaciji budžet – izvođenje, i ostale avanture koje su trajale na terenu gotovo godinu dana, za nas predstavljaju potpuno novo iskustvo, ali na kraju možemo reći i rezultat na koji možemo biti ponosni.
Cio koncept zamišljen je u okviru slogana ,,umjetnost se vraća u centar'', čime se pod pokroviteljstvom Glavnog grada i Muzeja i galerija Podgorice aktiviraju prostori koji će umjetničke sadržaje približiti građanima.
C.M: Šta ste sve idejno inkorporirali u koncept i čime ste bili vođeni, kojim zadatim idejama?
- Prije svega, moram napomenuti da je galerija Art samo jedan u nizu galerijskih prostora koji su rekonstruisani u posljednjih godinu dana, zahvaljujući Glavnom gradu i direktoru Muzeja i galerija Podgorice Vučiću Ćetkoviću, koji je prepoznao problem, ali i imao sluha da se upusti u ovakav vid intervencija, što je rezultiralo sa tri nova, savremena galerijska ambijenta, koja su, čini se veoma zaživjela kod publike. Zatečeno stanje je doista bilo neugledno sa aspekta njegove funkcije, materijalizacije, osvjetljenja, i svih drugih funkcionalnih zahtjeva koji su vezani za visoke standarde koji galerijski prostori moraju ispuniti. Tu je i faktor vremena koji je od posljednje rekonstrukcije učinio svoje, tako da intervencije nisu bile samo enterijerske, one su obuhvatile i potpunu sanaciju ravnog krova iznad galerijskog prostora. Pokušali smo da uz duge razgovore i brainstorminge, identifikujemo probleme, akcente i profilišemo pravac i koncept u kome treba postaviti intervenciju i enterijerski zahvat. Otkrili smo sve one lejere prošlosti koji su nam postali važan argument i faktor u oblikovanju enterijera, kao što je sitnorebrasta tavanica koja je naslijeđena i koju smo ogolili na plafonu kao vid reminiscencije na period nastanka zgrade. Izvršili smo par intervencija koje su dovele do znatnog povećanja izlagačkog prostora. Nedostatke smo pretvarali u prednosti, te je tako naslijeđena denivelacija u prostoru postala prostor za sjedenje, razgovore, umjetnička vođenja. Imali smo sreću da u prostoru imamo jedan jako dobar element svjetlarnika, koji zenitalno propušta svjetlo u prostor, što smo uzeli i za vodeći prostorni adut, na način što smo ga potpuno rekonstruisali i omogućili da galerija dobije nesvakidašnju atmosferu. Kada je u pitanju materijalizacija, opredijelili smo se na čisto sveden i najfunkcionalniji pristup, a to je potpuno bijeli enterijer koji prednost daje umjetničkom djelu, akcentujući pri tom samo plafon i svjetlarnik, a kao jedini upotrebni predmet u prostoru pojavljuje se sveden pult za kustose i umetnuti segment za sjedenje. Izborom rasvjete ispratili smo najsavremenije svjetske standarde kada je u pitanju stručno i adekvatno osvjetljavanje galerijskih i izložbenih prostora, što je značajno podiglo kvalitet i primarnu funkciju prostora.
C.M: Kakvim „emocijama diše“ atmosfera ambijenta Art kafeterije? Kako ste „projektovali“ energiju koju treba da prenese prostor na posjetioce?
- Cio koncept zamišljen je u okviru slogana ,,umjetnost se vraća u centar'', čime se pod pokroviteljstvom Glavnog grada i Muzeja i galerija Podgorice aktiviraju prostori koji će umjetničke sadržaje približiti građanima. Upravo to je bio razlog za angažovanjem drugog prostora čija pozicija komunicira sa glavnim gradskim trgom, a iza koga se nalazi galerija Art. Dva fizički odvojena prostora, odlučlili smo fizički povezati i na taj način ostvariti protočnu komunikaciju, koja posjetiocima omogućava da iz kafea obiđu prostor galerije. Integrisanje funkcije kafea i galerije je model koji u svijetu uspješno funkcioniše, a posebno su poznati art kafei u okviru muzeja, koji kao takvi uvijek imaju veoma specifičan enterijerski izraz. Upravo je to bio i naš veoma težak zadatak, na koji način postaviti enterijer prostora, imajući odgovornost da kao takav predstavlja ulaznu partiju galerije, njen sastavni dio, ali i komunicira sa glavnim gradskim trgom. Prije svega, postavili smo plafon kao vezni element, otkrivajući sitnorebrastu tavanicu, ali smo u tom smislu, odlučili da Art kafe, u enterijerskom smislu bude negativ prostora galerije. Tako je prostor Art kafea postao potpuno crn, i to je bila ulazna komponenta za dalji razvoj koncepta. Drugi argument za oblikovanje enterijera je biblioteka koja je prostoru dala poseban izraz a koja će služiti za izlaganje literature iz oblasti umjetnosti, a koju će korisnici prostora moći da koriste. Prostor je morao imati savremen, sveden i dizajnerski pristup, što smo pokušali ostvariti kroz materijalizaciju i oblikovanje šanka, ali i izborom namještaja i rasvjete koji prate najsavremenije svjetske trendove u dizajnu enterijera. Posebno smo ponosni na saradnju sa mladim dizajnerima iz Hrvatske, brenda Prostoria čiji namještaj smo integrisali u ambijent. Takođe, veoma smo sretni što smo preko sjajnog tima Sienersis uspjeli da u kafe uvedemo rasvjetu koja je krajem 2019.godine bila premijerno prikazana na Milan design week-u italijanskog brenda Aria lighting. Prostor kafea je cijelom svojom prednjom fasadom osvijetljen, što smo iskoristili kao prostor vizuelne komunikacije ali i kao mjesto na kome će se najavljivati sadržaj i postavke u galeriji. Sjedenje uz prozor javilo se kao logičan odgovor, koji cjelokupnom konceptu daje ležeran ali i urban karakter.
Nedostatke smo pretvarali u prednosti, te je tako naslijeđena denivelacija u prostoru postala prostor za sjedenje, razgovore, umjetnička vođenja.
C.M: Kakav profil gostiju - publiku ste zamišljali, to jest za koga ste stvarali Art kafe?
- Kada smo postavljali enterijerski koncept, imali smo u mislima publiku koja je senzibilisana prema umjetnosti, i koja će znati da prostor koristi na pravi način. Art kafe je velikim staklenim skrinovima nametnut publici, ali isto tako, njegov enterijer je filter koji će na neki način profilisati korisnike i ciljnu grupu. Teško je moguće da će se dogoditi da neko zaluta u taj prostor, a da nije poželio da namjenski uđe, obiđe galeriju, i na kraju popije kafu uz prozor. Prostor kafea je kao aneks galerije zamišljen upravo i za organizovanje umjetničkih događaja, diskusija, projekcija filmova, razgovora o umjetnosti...Ta fluidnost prostora može nas dovesti kroz galeriju i do fenomenalnog unutrašnjeg dvorišta bloka, koji smo predvidjeli za mogući prostor ekstenzije galerije u periodu pogodnih vremenskih prilika. U tom smislu, jedan od naših ciljeva je bio sam doživljaj koji integriše umjetnost i dnevne rituale.
C.M: Kakva energija cirkuliše prostorom s obzirom da je u samom centru grada?
- Prostor se nalazi u strogom centru grada, u Vučedolskoj ulici, bočno pozicioniran u odnosu na Trg nezavisnosti, neposredno uz lokaciju kultnog mjesta na kome je nekada bila knjižara Kultura. Taj ćošak, ali i kompletna ulica, imaju posebnu energiju, koja iako zna biti frekventna, posjeduje specifičan otklon od dominatnih tačaka koje koncentrišu sadržaje ovog tipa. Ipak, ovakav žanr kafea integriše u svoj koncept užurbani gradski život, jutarnje rituale ispijanja kafe i čitanja štampe, galerijske posjete, gužvu, ali i večernji predah uz čašu vina...
C.M: Da li ovo mjesto pretenduje i treba da se turistički promoviše - izbrendira kao važna stanica stranim turistima i gostima u Glavnom gradu?
Prostor je odmah po otvaranju vrlo brzo bio prepoznat od strane turista i stranaca, pa smo prvih dana imali priliku da čujemo često samo engleski jezik u prostoru, a to može biti i znak da smo pogodili neki kosmopolitski karakter prostora. Ideja je da ovim novim konceptom utičemo na veću posjećenost galerije Art, koja je ranije bila često veoma nepristupačna, i nedokučiva sa ulične strane, što je činilo da je uvijek bila na marginama kulturne scene grada. Tako će i građani ali i turisti mnogo jednostavnije pristupiti sadržaju galerije, a čime se utiče i na podizanje i nove turističke i kulturne ponude grada.
C.M: Kakav je bio Vaš lični osjećaj kada ste završili projekat, kada je prostor otvoren za javnost?
- Imajući u vidu da je to bio veoma iscrpan i složen proces koji je trajao malo više od godinu dana, svi smo osjetili veliko olakšanje što smo stvari u velikoj mjeri doveli do kraja na način na koji smo željeli. Nije jednostavno danas u našoj profesiji izvesti projektnu ideju do realizacije, a naročito ne u vanrednim epidemiološkim okolnostima, koje su nas veoma usporavale u procesu, te u tom smislu možemo biti zadovoljni postignutim rezultatom. U proteklih godinu dana, sagledavajući način na koji prostor kafeterije i galerije komunicira sa korisnicima, možemo reći da smo zadovoljni na koji način prostor koji smo kreirali živi, i komunicira sa publikom, galerijom, trgom...
C.M: Po čemu je ovaj poslovni angažman drugačiji od vaših prethodnih?
- Svaki angažman je različit i svaki je potpuno novo iskustvo i izazov za nas. Imamo dobru karmu da nam se pojedinačno, ili u timu, dešavaju zaista veoma inspirativni projekti i zadaci, i da još uvijek imamo tu vrstu luksuza da selektujemo – biramo ono što želimo radimo. Cilj nam je da sa velikom pažnjom pristupamo svakoj temi, a dodatna odgovornost je što smo svo troje angažovani kao saradnici u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, te samim tim, posebno vodimo računa o angažmanima i načinu na koji stvari dovodimo do realizacije. Ipak, studenti su naši najveći kritičari, zato nam je jako stalo da reference i rezultate gradimo sa pažnjom.
