Putopis: Južna Koreja /

Zemlja do skoro poznata jedino po tome što se graniči sa Sjevernom a od skoro i po seriji koja je zaludjela svijet - Južna Koreja.

Jedina kopnena granica Južne Koreje je sa Sjevernom Korejom. Ove dvije zemlje su činile jednu sve do 1948. godine kada su podijeljene na dvije cjeline kojima danas svjedočimo. Sa ostalih strana Južna Koreja je okružena morima pa se čini kao da je jedno veliko ostrvo. Politička istorija je prilično komplikovana (a gdje pa nije) ali je zanimljivo da se tek kapitulacijom Japana u Drugom svjetskom ratu, Koreja dijeli na nama poznate dvije zemlje i to jednu po pokroviteljstvom USA i drugu pod pokroviteljstvom SSSR.

Glavni grad ove prelijepe države je Seul, a Južna Koreja spada u jednu od najgušće naseljenih zemalja u svijetu po broju stanovnika na kilometru kvadratnom!

Ukoliko pitate rodoljubive Koreance o porijeklu odnosno značenju imena njihove zemlje, reći će vam da Koreja znači Zemlja jutarnjeg mira ili Zemlja svjetlucavih potoka i gordih planina… Ipak riječ Koreja potiče od riječi Gorieo koja znači nešto jasno, precizno i visoko. Ovo je ime dao svojoj dinastiji general Van Geong približno 918. godine prije nove ere.

Sve za ljepotu ili: Zemlja u kojoj ljudi žele biti nešto drugo

Južna Koreja je prva u svijetu po broju plastičnih operacija po glavi stanovnika. Njihovo tržište je ogromno a njihova kozmetika vodeća u svijetu! Skoro svaki dugi muškarac u Južnoj Koreji koristi šminku i kozmetičke proizvode. Prema nekim statistikama svaka žena (svaka 1/3)  u Južnoj Koreji je imala neku vrstu plastične odnosno estetske operacije! Njihovi brendovi su poznati širom svijeta i sinonim su za kvalitet. Lično najviše volim njihove maske za lice koje osvježavaju i hidriraju- ne možete proći glavnom ulicom Seula da ne dobijete bare par komada kao poklon!

U cijeloj Aziji ljudi su opsjednuti “bjelačkom, odnosno evropskom ljepotom. Ali su stanovnici Južne Koreje otišli korak dalje. Operacija očnih kapaka je jedna od najčešćih jer ovim tretmanom se očni kapci zatežu i tako oči ne izgledaju iskošeno već “zapadnije”. Ovaj tretman najčešće roditelji poklanjaju svojoj djeci u pubertetu (16-ta godina tj. rođendan je u ovoj zemlji kao kod nas 18-ti!).

Kulturno nasljeđe kao teret i obaveza

Južna Koreja ima bogat narodni folklor, mitove, bajke i običaje. Poštujući tradiciju, otac novorođene bebe tri nedjelje nakon njenog rođenja pravi zamku za zle duhove koja je ujedno znak da gosti nijesu dobrodošli jer se majka oporavlja. Ova “zamka” je u stvari niz čili paprika koje se kao vijenac okače iznad ulaznih vrata. U ovom periodu tradicionalna supa od pirinča i morskih algi (Južna Koreja troši čak 90% ukupne berbe morskih algi!) se nudi Duhu Korejske Bake svaku noć i svaku zoru. Tom istom hranom napajaju i majku da bi se što prije oporavila od porođaja.

U Južnoj Koreji sve je manje novorođenčadi. Mladi ljudi su okrenuti sebi i svojim partnerima i veliki broj mladih parova ne želi potomstvo. Za neke od njih i stupanje u bračnu zajednicu je upitno. U razgovoru sa svojim prijateljima sam saznala da su viševjekovne stege koje je društvo nametalo mladim ljudima ostavilo traga. Brakovi su do prije par decenija bili ugovoreni i veliki broj važnih životnih odluka se donosio isključivo iz tradicionalnih razloga ili u skladu sa očekivanjima okoline / porodice.

Mlađe generacije konačno oslobođene “ropstva tradiciji” su otišle u ekstrem - žele tu slobodu iskotistiti samo za sebe, imati mogućnost izbora i preživjeti sve ono što njihovi roditelji, djedovi i bake nijesu mogli.

Luda kuća i paralelni svijet -  gdje ništa nije tabu

U Južnoj Koreji ćete vidjeti najzanimljivije odnosno najneobičnije suvenire i spomenike rekla bih na cijelom svijetu. Ljudi moji, pa oni su bukvalno opsjednuti ljudskim izmetom i muškim polnim organom! Ako želite kupiti sapun naći ćete ga u svim bojama, veličinama i naravno u jednom od gore navedenih oblika. Magnet - isto. Majicu sa printom. Ceger za nošenje stvari. Veliki broj čudnih skulptura iz određenog ugla više neće biti čudan - oni zaista imaju spomenike u obliku izmeta!

Ono što ne bih nikada probala!

Sada nešto malo o gastronomiji – da, u Južnoj Koreji zaista jedu pse. To je jedan od delikatesa ove zemlje i postoji posebna vrsta pasa koja se uzgaja samo da bi kasnije bila pripremljena i poslužena. Ime te rase je nureongi tako da zapamtite ovu riječ ukoliko ne želite da imate psa posluženog kao glavno jelo. Njihova najpoznatija supa je napravljena sa psećim mesom.

Koreanski roštilj obožavam

Ono što volim da jedem u Južnoj Koreji je poznati koreanski roštilj! Dobijete makaze kojima režete prethodno pripremljeno i marinirano meso. Uz to vam donesu supu kojom kasnije polivate roštilj, salatu od algi, susam, kimči (objasniću kasnije), obaveznu rižu, listove kupusa ili susama. Naravno da su restorani u Seulu kao u filmovima - niski stolovi sa jastucima na podu. Sjednete na jastuk a onda oni donesu pravi mali roštilj sa sve kliještima, metalnim šiljcima za meso i sl. Kada pripreme vatru, vi sami režete meso i stavljate ga na užarene šipke, začinjavate i dosipate supe da bude sočnije. Onda pravilo - umjesto hljeba list kupusa ili susama (obožavam da jedem njihov roštilj sa listovima susama!) stavite malo riže i po malo od 10-tak začina i dodataka koje dobijete, zavisi šta volite. Njami!

Kimči

Da objasnim šta je kimči (prvi put sam tu salatu neprijatnog mirisa vidjela na krovu jedne od kuća u starom Seulu. Na krovovima su bili predivni keramički ćupovi i ja sam mislila da služe kao ukras. Prijateljica mi je objasnila da su oni u stvari puni kimčija koji je ostavljen tu da se sprema na suncu. Ta salata odnosno dodatak bukvalno svakom jelu u južnoj Koreji je u stvari fermentisani kupus koji se začinjava i premazuje više puta da bi na kraju postao skroz crven i ljut. U svakom restoranu vam donose kimči, ne morate ni da tražite. Kupus kao i svaki kisjeli kupus ima jak miris. Uz sve to ljut je prilično i zbog crvene boje ne djeluje primamljivo. Ali ko voli nek’ izvoli!

Koristan savjet pa me i poslušajte: oni ne žele niti uzimaju bakšiš

U slučaju da poželite ostaviti bakšiš prilikom izlaska iz restorana, vidjećete konobara ili vlasnika kako trče za vama kako bi vam vratili novac! Kao i u Japanu, Južnokorejci smatraju da je ostavljanje bakšiša nepristojno i da se na taj način indirektno pokazuje da vi imate više novca i da ste zbog toga bolja osoba od konobara odnosno onoga koji vam pruža uslugu. Bakšiš jednostavno nije poželjan ni u taksiju ni u restoranu niti bilo gdje u Južnoj Koreji. Ovo je jako korisna informacija jer koliko god nama zvučalo smiješno, ne želite poniziti i uvrijediti svog domaćina zar ne? Tako da- novac nazad u džep.

Popularna serija koja je zaludjela svijet

Nisam neki ljubitelj serija da budem iskrena. Naročito ovih brutalnih i čudnih kao što je trenutno najpopularnija serija na Netflix-u ikada. Ali da vam uštedim pretragu, napravila sam spisak igrica koje su igrali u ovoj seriji i da- potvrđeno mi je da sve one zaista postoje i da su nešto kao kod nas “ćorava baka”, “žmurka” ili “lastiš” dakle igrice uz koje su odrastale generacije prije tehnologije.

1. Ddakiji (mene podsjeća na poklapu!);
2. Crveno svijetlo, zeleno svijetlo (slično žmurci);
3. Ppogi (ona igrica sa bušenjem oblika u keksu);
4. Natezanje konopca (kažu da su u Koreji ovo igrala sela između sebe i tako dijelili usjeve);
5. Klikeri (ima li potrebe objašnjavati?);
6. Staklene pločice;
7. Igra lignje kako se i zove serija i da budem iskrena - igrica koju nijesam baš najbolje razumijela.

U svakom slučaju ja više preporučujem film “Parazit” nego ovu seriju.

O istoriji i kulturi

Najpoznatija palata u cijeloj Južnoj Koreji nalazi se u Seulu i naziva se Gyeongbokgun palata odnosno Palata sreće! Ovo je najposjećenija atrakcija grada a izgrađena je daleke 1395. godine kada je Seul postao glavni grad. Svaka palata je u stvari kompleks više objekata jer je u njima ne samo živjela dinastijska porodica nego i posluga, pa su pravljeni objekti kao male škole itd. Pored Palate sreće trenutno se nalazi i Nacionalni muzej za etnografiju gdje možete svjedočiti razvoju i nastanku koreanske kulture.

Kada sam ranije pomenula da sam vijdela prekrasne ćupove na krovovima kuća to je bilo u starom Seulu odnosno u selu iznad grada koje je najstarija oblast grada. Selo se naziva Bukchon Hanok i u njemu zaista i dalje žive stanovnici pa ćete tako skoro na svakim vratima vidjeti znak - tišina, tu živi porodica ili tišina ovo nije samo turističko mjesto. Ulice su strme i uske a kuće sa zašiljenim krovovima koje liče na osmijeh. Neke od ovih kuća stare su i po 600 godina!

Naklon…

Južna Koreja je jedna od onih zemalja koju kad posjetite - ne prestajete razmišljati kako je sve nekako drugačije, kako je zanimljivo, kako sve ima razlog i svrhu, kako tradicija igra važnu ulogu. Da ne zaboravim da pomenem da u Južnoj Koreji jedan od ako ne i najpoštovaniji zakon je zakon hijerarhije- oni svakog starijeg od sebe pa makar to bilo i dan, nazivaju sa odgovarajućim imenom. Kod njih izrazi gospodin i gospođa ne važe, imaju posebna imena za muškarce, žene, djevojke, bake… I tako se pozdravljaju i na ulici, tako se moje koleginice pozdravljaju kad se (i) prvi put vide ili kad se rastaju. Uz obavezni naklon.

A od mene naklon do poda za ovu divnu skrivenu kulturu i zemlju.

Do sljedećeg čitanja, budite mi zdravi,

Bojana

Više o mojim putovanjima na: Instagram: bojana.tu